Rev-924/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 924/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, mr. sc. Olge Jelčić, Ljubice Munić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica S. B., mldb. M. B. i mldb. M. B., sve iz P. II i III-tužiteljice zastupane po majci i zakonskoj zastupnici S. B., a ona po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., protiv tužene S. –. o. d.d. O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 30. studenoga 1999. godine broj Gž-1192/99-2, kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 16. veljače 1999. godine broj P-104/97-10, koja je ispravljena rješenjem istog suda od 29. listopada 1999. godine, broj P-104/97-26, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljica kao nedopuštena.

Obrazloženje

Ispravljenom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužiteljicama plati na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog gubitka supruga, odnosno oca svakoj po 45.000,00 kn, te I-tužiteljici na ime troškova postavljanja nadgrobnog spomenika iznos od 7.000,00 kn, na ime naknade troškova vjerskog obreda i nabave žalobne odjeće u iznosu od 1.280,00 kn, te na ime uzdržavanja mjesečnu rentu od po 500,00 kn svakoj tužiteljici, kao i da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.615,00 kn, dok su tužiteljice odbijene s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva svaka za duševne boli do iznosa od 90.000,00 kn, te I-tužiteljica za troškove postavljanja nadgrobnog spomenika do iznosa od 44.990,00 kn, za troškove vjerskog pogreba i nabave žalobne odjeće do iznosa od 2.560,00 kn i sve tužiteljice sa zahtjevom za mjesečnu rentu na ime izgubljenog uzdržavanja do iznosa od 1.000,00 kn.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:

no usvajaju žalbe tužiteljica i tuženika, te se "Djelomično se odbijaju, a djelomič

presude Općinskog suda u Novom Marofu br. P.104/97-10 od 16. veljače 1999.g., ispravljena rješenjem istog suda br. P.104/97-26, od 29. listopada 1999.g.:

- potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod II) izreke, kojim su tužiteljice odbijene sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova, troškova nadgrobnog spomenika, troškova vjerskog obreda i nabave žalobne odjeće, kao i u pobijanom dosuđujućem dijelu pod I) izreke, kojim je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici B. S. na ime troškova postavljanja nadgrobnog spomenika iznos od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi od 18% godišnje, tekućom od 16. veljače 1999.g., za troškove vjerskog obreda i nabave žalobne odjeće iznos od 1.280,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenoga 1996.g. pa do isplate, po stopi od 18% godišnje,

- preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužiteljicama B. S., B. mldb. M. i B. mldb. M., za pretrpljene duševne bolove zbog gubitka supruga, odnosno oca, svakoj iznos od 45.000,00 kn tako da je tuženik S. osiguranje d.d. O. dužan isplatiti tužiteljicama B. S., B. mldb. M. i B. mldb. M. naknadu štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga odnosno oca, svakoj iznos od 30.000,00 kn (slovima: tridesettisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje, počevši od 16. veljače 1999.g. pa do isplate, dok se s preostalim dijelom zahtjeva s te osnove iznad dosuđenog iznosa, tužiteljice odbijaju,

- ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu pod I) izreke, kojim je tuženik obvezan plaćati tužiteljicama B. S., B. mldb. M. i B. mldb. M. na ime izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu svakoj u iznosu od 500,00 kn, počevši od 1. studenoga 1996.g. pa nadalje, time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 18% godišnje, prema dospijeću svakog pojedinog mjesečnog obroka, te u pobijanom odbijajućem dijelu kojim su tužiteljice odbijene s preostalim dijelom zahtjeva s osnove izgubljenog uzdržavanja, svaka u iznosu od 500,00 kn mjesečno, kao i u odluci o troškovima postupka pod III) izreke, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje."

Protiv pravomoćnog odbijajućeg dijela drugostupanjske presude tužiteljice su izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se reviziju uvaži i preinači nižestupanjske presude u smislu navoda revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija tužiteljica nije dopuštena.

U ovom imovinsko-pravnom sporu tužiteljice su odbijene sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete i to I-tužiteljica u iznosu od 68.770,00 kn, te II i III-tužiteljice svaka u iznosu od po 60.000,00 kn. Tužba je podnesena dana 29. srpnja 1997. godine, a pobijana drugostupanjska presuda je donesena 30. studenog 1999. godine.

Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje ZIDZPP) koji je stupio na pravnu snagu 6. studenog 1999. godine, propisano je da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupnja na snagu ovoga Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Argumentum a contrario valja zaključiti da u predmetima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP iz 1999. godine, o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom tog Zakona.

Prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu… ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Iz izloženog slijedi, da vrijednost predmeta spora u odnosu na svaku od tužiteljica budući da se radi o subjektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva sukladno odredbi čl. 196. st. 1. toč. 1. u svezi s odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ne prelazi iznos od 100.000,00 kn potreban za dopuštenost revizije, pa stoga valja zaključiti da revizija tužiteljica u ovom sporu nije dopuštena.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužiteljica odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 27. studenog 2003. godine

Predsjednik vijeća

Tomo Gložinić, v.r.