Rev-1483/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1483/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz O., koga zastupa V. H.-B., odvjetnica iz R., protiv tuženika C. " d.d. Z., F. R., koju zastupa A. J., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 13. ožujka 1996. godine br. Gž-846/95-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. travnja 1995. godine br. P-4477/93-15, u sjednici održanoj 7. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. travnja 1995. godine br. P-4477/93-15 kao i presuda Županijskog suda u Rijeci od 13. ožujka 1996. godine br. Gž-846/95-2 i sudi:

Tuženik C.-o. d.d. iz Z., Filijala R., dužan je tužitelju D.B. iz O. pored dosuđenog iznosa od 120.000,00 kn za duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti platiti još i iznos od 10.000,00 kn, po osnovi naruženosti pored iznosa od 15.000,00 kn još i iznos od 3.600,00 kn i po osnovi pretrpljenog straha pored dosuđenog iznosa od 3.500,00 kn još i iznos od 5.400,00 kn sve to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 1995. do isplate, te ukupan parnični trošak u iznosu od 15.278,00 kn i sve to u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Za tjelesno stradanje u prometnoj nesreći od 22. svibnja 1992. godine tužitelju je prvostupanjskom presudom za pretrpljenu nematerijalnu štetu dosuđena novčana naknada po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 18.000,00 kn (traženo 40.000,00 kn), po osnovi pretrpljenog straha 3.500,00 kn (traženo 20.000,00 kn), po osnovi naruženja 15.000,00 kn (traženo 40.000,00 kn), te po osnovi duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnsoti 89.600,00 kn (traženo 200.000,00 kn), sve to sa odgovarajućom kamatom uz dosudu materijalne štete u ukupnom iznosu od 6.000,00

kn (traženo 10.400,00 kn), i parničnog troška u iznosu od 7.588,86 kn, dok je zahtjev tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Ta je presuda pobijanom odlukom djelomično preinačena tako da je dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove povišena na iznos od 25.000,00 kn i po osnovi duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti na iznos od 120.000,00 kn, dok je u ostalom dijelu žalba tužitelja odbijena kao neosnovana. Tužielju je pobijanom odlukom dosuđen daljnji parnični trošak u iznosu od 3.311,14 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da su dosuđene novčane naknade za sve oblike nematerijalne štete preniske i da ne odgovaraju stupnju nastalih ozljeda i njihovim posljedicama, posebno kad se ima u vidu životna dob tužitelja koji je u vrijeme stradanja imao 18 godina života. Iz tih razloga predložio je da se revizija prihvati, s daljnjim prijedlogom za dosudu odbijenog dijela novčane naknade za pretrpljenu materijalnu štetu u iznosu od 4.000,00 plus 2.000,00 kn.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno n iti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj kao osamnaestogodišnjag teško tjelesno nastradao u prometnoj nesreći od 22. svibnja 1992. godine u kojoj je prema nalazima liječnika zadobio teške tjelesne ozljede (povreda glave, impresivni prijelom čeonobazalnog dijela čeone kosti sa krvnim podljevom u području čeonog režnja mozga s desne strane uz kontuziono žarište mozga). Nakon liječenja, operativnih zahvata i duže liječničke kontrole utvrđeno je postojanje traumatskog diabetesa vezano uz traumatsko ošećenje hipofize, a potvrđena je i posttraumatska epilepsija. Zbog posljedica traume glave i mozga kod tužitelja je došlo do gubitka osjeta mirisa. Tužitelj je trpio jake fizičke bolove u trajanju od tri tjedna, oko šest tjedana bolove srednje jačine, a potom slabije bolove u trajanju do tri mjeseca. Tužitelj je preživio i emotivni šok praćen strahom srednje jačine u trajanju do tri mjeseca. Njegova radna sposobnost je umanjena za 50% (posttraumatska epilepsija, diabetes insipidusa i gubitak osjeta mirisa). Vještaci su naruženje tužitelja ocijenili kao srednji stupanj iako se radi o neugodnoj jami - udubljenju čeone kosti s velikom ožiljkom glave, što je, kako to pravilno razmišlja i revident ozbiljan hendikep tužitelja u odnosu na njegove vršnjake.

Na temelju takovih utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje zakonite i pravilne odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu sud drugog stupnja je i po mišljenju ovog revizijskog suda tužitelju s obzirom na trajanje i težinu fizičkih bolova u smislu čl. 200. ZOO dosudio primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 25.000,00 kn i tu ocjenu drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje.

Glede visine novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti s obzirom na uvodno spomenuta utvrđenja, uvažavajući lokaciju ozljede i posljedice koje zbog toga mlada osoba i danas trpi, ovaj revizijski sud nalazi da je za taj oblik nematerijalne štete trebalo tužiteljuuz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava pored dosuđenog iznosa od 120.000,00 kn dosuditi još i iznos od 10.000,00 kn. Priroda i mjesto nastalih ozljeda, dugotrajno liječenje i neizvjesnost u ishod liječenja, emotivni šok, su upravo okolnosti koje ukazuju da je dosuđena novčana naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 3.500,00 kn preniska, pa je uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava tužitelju, uvažavajući i trajanje tog oblika nematerijalne štete trebalo dosuditi još i iznos od 5.400,00 kn. Velika jama - udubljenje čela i veliki ožiljak na glavi po mišljenju ovog revizijskog suda je takav oblik naruženja koji mlađem čovjeku teško pada, pa je tužitelju uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava za taj oblik nematerijalne štete pored dosuđenog iznosa trebalo dosuditi još i iznos od 3.600,00 kn (ukupno 18.600,00 kn).

S obzirom na istaknute razloge trebalo je djelomičnim uvažavanjem revizije preinačiti nižestupanjske presude i suditi kao u izreci ove odluke (čl. 395. st. 1. ZPP), uz napomenu da su nižestupanjski sudovi tužitelju po osnovi nastale materijalne štete (tuđa pomoć i ishrana) i po mišljenju ovog suda respektirajući okolnosti tko je tužitelju pružao pomoć, kroz koje vrijeme i po cijenama koje su u mjestu pružanja pomoći plaćaju uz primjenu pravila o slobodnoj ocjeni dokaza (čl. 223. ZPP) tužitelju dosudili primjerene novčane naknade za te oblike štete koju tužitelj u reviziji pobliže i ne obrazlaže.

Tužitelju je s obzirom na pretežan uspjeh u parnici dosuđen i ukupan parnični trošak u iznosu od 15.278,00 kn (čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 7. rujna 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.