Legislator Case Law & Legislation
Rev-1589/1996-2 AI generated

Court dismisses worker's injury claim when employee voluntarily performs dangerous task without employer instruction.

Case Number Rev-1589/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected his compensation claim for a work-related injury. The plaintiff, an employee, suffered a leg fracture after voluntarily using a chainsaw to cut a tree without prior instruction, training, or equipment from his employer. The court held that the employer was not liable because the plaintiff acted on his own initiative with a tool not entrusted to him, and the injury resulted from his own negligence in an unpredictable act. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the law regarding exemption from liability when damage is caused solely by the victim's actions.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima; Čl. 385. st. 3. i čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An employer is exempt from liability for damages caused to an employee if the employee voluntarily performs a dangerous task without instruction or equipment, and the damage results solely from the employee's own negligence and unpredictable actions.

Keywords

AI generated
employer liability exemption voluntary dangerous task employee negligence work injury compensation Zakon o obveznim odnosima Zakon o parničnom postupku unforeseeable consequences

Cited Legislation

AI generated
čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
Prema odredbi čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.
čl. 111. st. 3. i 4. Zakona o radnim odnosima
Revizijski navod tužitelja da tuženik nije osigurao tužitelja za slučaj nesreće na radu i profesionalna oboljenja po propisima o imovinskom i invalidskom osiguranju (čl. 111. st. 3. i 4. Zakona o radnim odnosima - "Narodne novine", br.
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
25/92.) nije odlučen, jer se iznosi prvi puta tek u reviziji, a revizija se ne može izjaviti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1589/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. M. iz I. Ž., koga zastupa T. C., odvjetnik u V. protiv tuženika H. V. iz I., koga zastupa T. R., odvjetnik u V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 28. ožujka 1996. godine, br. Gž-255/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 1. veljače 1996. godine, br. P-136/95-14, u sjednici održanoj dana 9. kolovoza 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je odštetni tužbeni zahtjev tužitelja, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 4.235,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da su stranke 19. rujna 1994. godine, sklopile ugovor o obavljanju privremenih - povremenih poslova kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove sječe granja i čišćenja raslinja ispod dalekovoda, čišćenja prostora oko trafostanica, te druge poslove u skladu sa uputama i zahtjevima tuženika kao poslodavca, uz pravo na naknadu za rad od 2,5 DEM po satu. Tužitelj je 10. listopada 1994. godine, prilikom sječe vrbe motornom pilom ispod dalekovoda u Petrovoj Gori tjelesno ozlijeđen, jer je došlo do pada stabla na njega pri čemu je zadobio prijelom desne noge.

Nižestupanjski sudovi su zaključili da je svoju štetu isključivo prouzročio tužitelj, koji je pristupio radu sa motornom pilom bez obuke, bez zaštite i samoinicijativno, jer za takav rad nije bio zadužen niti mu je bio naređen.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev. Istina je da je rad sa motornom pilom u svrhu obaranja stabla rad s povećanom opasnošću, kako je tužitelj isticao tijekom postupka, no tužitelj nije ugovorio takav rad, pa ga tuženik nije bio niti dužan obučavati za rad motornom pilom, niti mu je takav rad naređivao, već je tužitelj isključivo po svojoj volji bez znanja tuženika navedenog dana radio motornom pilom na obaranju stabla, dakle, sredstvom rada koje mu nije bilo povjereno, a da je do štete došlo zbog neadekvatnog obaranja stabla, koje je tužitelj prethodno podrezao na deblu, a zatim pokušavajući osloboditi ukliještene grane došao u situaciju da je već odrezano deblo na njega palo. Prema odredbi čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99.) koju su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju uzeli u obzir imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koji on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za tuženikovu odgovornost, pravilno je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen.

Revizijski navod tužitelja da tuženik nije osigurao tužitelja za slučaj nesreće na radu i profesionalna oboljenja po propisima o imovinskom i invalidskom osiguranju (čl. 111. st. 3. i 4. Zakona o radnim odnosima - "Narodne novine", br. 25/92.) nije odlučen, jer se iznosi prvi puta tek u reviziji, a revizija se ne može izjaviti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP).

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. kolovoza 2000.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.