Rev-x-718/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 718/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. Lj. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika J. U. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Š. K., odvjetnik u S., radi predaje i uklanjanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp- 223/12 od 13. ožujka 2013., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pst-560/11 od 20. rujna 2011., u sjednici održanoj 4. veljače 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao nedopuštena.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana omogućiti tužitelju sukorištenje prostora koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade u S., ... sa istočne strane, ranije praone kao i sukorištenje hodnika kojim se pristupa do označenog prostora, te u istom roku demontirati vrata koja je postavila na zapadnoj i istočnoj strani dvora koji se nalazi oko označene zgrade.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak. II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.546,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o tom pitanju revizijski sud je već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana.

Ovdje prije svega treba navesti da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ju je sud donio na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP).

Budući da je odredbom čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članaka 373.a i 373.b ZPP, ovaj revizijski sud je o tužiteljevoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude odlučivao kao o redovnoj reviziji iako je tužitelj u reviziji izričito naveo da podnosi izvanrednu reviziju.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u predmetnoj zgradi i vlasnika posebnog dijela zgrade, radi omogućavanja sukorištenja prostora koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade sa istočne strane (ranije praone) i sukorištenja hodnika kojem se pristupa do označenog prostora te zahtjev za demontiranje vrata koje je tuženik postavio na zapadno-istočnoj strani dvora koji se nalazi oko označene zgrade.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kojim se traži sukorištenje prostora koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade u S., ..., sa istočne strane i sukorištenje hodnika kojim se pristupa do praone kao neosnovan ocijenivši da je obitelj tuženika koristila prostor praone na način da ga je adaptirala u kuhinju koju je na taj način neometano koristila, da je obitelj koja je stanovala na prvom katu koristila drvarnicu te da je obitelj tužitelja koristila tavan do 1980. kada je izvršena nadogradnja od strane Z. P., nakon čega je obitelj tužitelja koristila drugu drvarnicu, čime su svi vlasnici posebnih dijelova zgrade realizirali način korištenja zajedničkih dijelova zgrade, koji su prestali biti zajednički dijelovi i došlo je do prenamjene njihove dotadašnje namjene, na što su pristali vlasnici posebnih dijelova predmetne zgrade. Nadalje, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da tuženik demontira vrata koja su postavljena na zapadnoj i istočnoj strani dvora koji se nalazio oko označene zgrade jer su sudovi ocijenili da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je upravo tuženik, odnosno njegov prednik postavio ta vrata.

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da je tužitelj reviziju podnio zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Pritom još treba dodati da se tužitelj u reviziji neosnovano poziva na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u presudi broj Rev-3241/1995 od 17. siječnja 1996.. Naime, u parničnom postupku koji je prethodio donošenju te revizijske odluke nije bilo utvrđeno isto činjenično stanje kakvo je utvrđeno tijekom ovog parničnog postupka zbog čega ne dolazi niti do primjene istog materijalnog prava.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

Tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi i protiv drugostupanjskog rješenja. Dakle, tužitelj, kao predlagatelj osiguranja revizijom pobija pravomoćno drugostupanjsko rješenje doneseno u postupku osiguranja nenovčane tražbine tužitelja, odnosno predlagatelja osiguranja.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da revizija nije dopuštena jer u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega je podnesena niti u reviziji nisu određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 4. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.