Rev-172/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 172/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika D. d.d. S. u stečaju, OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-740/18-2 od 24. rujna 2018., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-579/16 od 29. svibnja 2018., na sjednici održanoj 29. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-740/18-2 od 24. rujna 2018. i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-579/16 od 29. svibnja 2018. te predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-579/16 od 29. svibnja 2018. odbačena je tužba kao nedopuštena i to u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu na ime neisplaćenih plaća u ukupnom iznosa od 416.088,36 kn sa zatraženim zateznim kamatama pobliže označenima izrekom presude, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu na ime naknade štete zbog nekorištenog godišnjeg odmora u iznosu od 14.028,00 kn također sa zatraženim zateznim kamatama te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-740/18-2 od 24. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je tužba odbačena, dok je odluka o troškovima postupka preinačena na način da je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 21.250,00 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi i troškove žalbe u iznosu od 203,12 kn. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća od dana otkaza ugovora o radu do 31. ožujka 2008., te za isplatu naknade štete zbog neiskorištenog godišnjeg odmora u 2003.

Prvostupanjski je sud odbacio tužbu koja je zaprimljena 2. lipnja 2005., jer da se radi o isplati iznosa iz radnog odnosa nastalom prije otvaranja stečajnog postupka koji je otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-49/2012 od 10. svibnja 2012., pa da je tužitelj predmetno potraživanje trebao prijaviti u stečajnom postupku, a što nije učinio. Pri tome, sud se prvog stupnja pozvao na odredbe članka 96., 173. i 178. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012 - dalje: SZ). Shvaćanje prvostupanjskog suda da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetne parnice u cijelosti je prihvatio i drugostupanjski sud.

Izloženo shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

U reviziji je sporno pitanje jesu li ostvarene pretpostavke za nastavak predmetnog parničnog postupka uz ostvarenje daljnje sudske zaštite prava tužitelja u ovoj parnici.

Odredbom čl. 96. mjerodavnog SZ propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Suglasno čl. 54. st. 3. SZ, rješenjem o otvaranju stečajnog postupka stečajno vijeće je obvezno pozvati sve vjerovnike da u određenom roku u skladu s odredbama SZ stečajnom vjerovniku prijave svoje tražbine. Rok za prijavu tražbina ne može biti kraći od 15 niti duži od mjesec dana. Nadalje, čl. 176. st. 2. SZ propisano je da tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom ročištu te tražbine prijavljene najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, u skladu s odredbom st. 2. i st. 4. SZ, se odbacuju.

Međutim, odredba čl. 173. st. 2. SZ propisuje da će stečajni upravitelj sastaviti popis svih tražbina radnika i prijašnjih radnika dužnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka koje je u obvezi iskazati u bruto i neto iznosu i predočiti radnicima na potpis prijavu njihovih tražbina. O primjeni navedene odredbe u obrazloženju pobijanog rješenja nema razloga.

Prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ismeta Bačić protiv Republike Hrvatske (presuda od 16.12.2004, zahtjev broj 43595/06) vođenom također u radnom sporu, pored ostalog navedeno je:

„26. Kad je pak riječ o ovome predmetu, Sud na početku konstatira da je podnositeljici zahtjeva bilo omogućeno podnijeti građansku tužbu kojom je između ostalog tražila isplatu zaostalih plaća za razdoblje u kojemu je bila bez posla, te da su prvostupanjski i žalbeni sud njezinu tužbu usvojili. Međutim, podnositeljičin zahtjev da joj se u stečajnom postupku prizna tražbina prema bivšem poslodavcu odbačen je zbog nepravodobnosti.

27. Kad je riječ o ulozi stečajne upraviteljice u postupku, Sud primjećuje da je stečajnu upraviteljicu imenovao Trgovački sud u Zagrebu koji joj je povjerio dužnost da pravilno rješava sva pitanja koja se odnose na imovinu stečajnoga dužnika, uključujući i tražbine svih potencijalnih vjerovnika prema toj imovini. To znači da je u tom svojstvu ona nastupala kao zastupnica javne vlasti.

28. Stečajni je upravitelj, na temelju čl. 95. st. 1. Stečajnoga zakona, obvezan preuzeti sve građanske postupke u ime i za račun dužnika, dok čl. 212. st. 5. Zakona o parničnom postupku nalaže da se svi takvi postupci prekinu ex lege jer se svi građanski zahtjevi protiv dužnika nad kojim je pokrenut stečajni postupak ispituju isključivo u tom postupku.

29. U ovome je predmetu, u vrijeme kad je otvoren stečajni postupak, građanski postupak po podnositeljičinoj tužbi protiv stečajnog dužnika bio u žalbenoj fazi. Međutim, stečajna upraviteljica nije se umiješala u taj postupak, unatoč tome što je bila dužna to učiniti i iako je trebala znati za taj postupak. U svakom slučaju, Sud smatra da se država mora pobrinuti da se stečajna upraviteljica upozna sa svim stvarima koje se tiču stečajnog dužnika, a relevantne su za pravilno vođenje stečajnoga postupka, s time da tužbe podignute protiv dužnika nedvojbeno predstavljaju jednu od takvih stvari.

30. Sud nadalje primjećuje da, iako su prema čl. 173. st. 1. Stečajnoga zakona svi vjerovnici dužni stečajnome upravitelju prijaviti svoje tražbine prema stečajnom dužniku, drugi stavak tog istog članka stečajnome upravitelju nameće obvezu da sastavi popis tražbina svih zaposlenika i ranijih zaposlenika stečajnoga dužnika, te da taj popis predoči dotičnim zaposlenicima na potpis. Međutim, prema mišljenju Suda, ako prema domaćem pravu postoji takva situacija podijeljene odgovornosti, kao što se čini da je riječ u ovome predmetu, nametanje obveze prijave tražbine u stečajnom postupku isključivo podnositeljici zahtjeva, u situaciji kad je ona već pokrenula građanski postupak protiv stečajnog dužnika, predstavljalo bi nerazmjeran teret. U vezi s time, Sud naglašava da je stečajna upraviteljica trebala znati za građanski postupak financijske naravi što ga je podnositeljica zahtjeva prethodno pokrenula protiv stečajnoga dužnika.

31. Sud je svjestan toga da mogu postojati različiti stavovi o posljedicama propusta stečajne upraviteljice koji su bili predmet razmatranja u prethodnome tekstu. S druge je strane svjestan i toga da je podnositeljica zahtjeva mogla i da je bila obvezna prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku bez obzira na propust stečajne upraviteljice. Međutim, u odlukama domaćih sudova nije se uzelo u obzir pitanje podijeljene odgovornosti, kao ni dužnosti stečajne upraviteljice, već su se sudovi ograničili na tvrdnju da podnositeljica zahtjeva nije poštivala propisani rok.

32. U tim okolnostima Sud smatra da podnositeljici zahtjeva nije pruženo puno jamstvo poštenog suđenja prema standardima koje nalaže članak 6. stavak 1. Konvencije, pa je stoga došlo do povrede toga članka.“

I prema stavu ovog revizijskog suda, iako su, u smislu čl. 173. st. 1. SZ, svi vjerovnici dužni stečajnom upravitelju prijaviti svoje tražbine prema stečajnom dužniku, 2. stavak istog članka stečajnom upravitelju nameće obvezu sastaviti popis svih tražbina radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika te taj popis predočiti radnicima na potpis.

Dakle, ne postoji samo obveza radnika (konkretno tužitelja u ovom sporu) za podnošenje prijave, već i obveza stečajnog upravitelja pa je, prema ranije izloženom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bačić protiv Republike Hrvatske, riječ o podijeljenoj odgovornosti.

U tim okolnostima tužitelju nije pruženo puno jamstvo poštenog suđenja koje nalaže čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda preuzete Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97 - dalje: Konvencija).

U navedenim okolnostima, a na osnovi svega prethodno izloženog, budući da je u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno zaključeno da je riječ o sporu koji više ne ide u sudsku nadležnost, počinjena je bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP.

Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će sud primarno ocijeniti je li tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, a potom će sud, imajući u vidu sve relevantne okolnosti, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

Pri donošenju odluke sud će posebno imati na umu i svrhu roka za prijavu tražbina vjerovnika u otvorenom stečajnom postupku nad dužnikom, traženu učinkovitost vođenja stečajnog postupka s ciljem pravednog namirenja dospjelih nepodmirenih tražbina, a koja nedvojbeno obvezuje i stečajnog upravitelja da osobitu pažnju posveti eventualnim potraživanjima radnika kao potencijalnih vjerovnika dužnika, ali i obvezu tužitelja, da kao i svi ostali vjerovnici dužnika, brine o svom pravu te svoju tražbinu pravovremeno prijavi stečajnom upravitelju u zakonom određenom roku.

Zagreb, 29. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v. r.