Gzp-208/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 208/09-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice A. G., iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 9. veljače 2009., 15. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagateljica je 9. veljače 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 - dalje: ZS), smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-448/09 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je neosnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-842/09 te službenom provjerom u pisarnici navedenog suda, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10):

Postupak je pokrenut 2. srpnja 2007. kod Općinskog suda u Dubrovniku, tužbom I tužiteljice A. G. i II tužitelja B. C., podnesenom protiv protiv I. tužene M. M. C. i II tužene S. C., radi naknade zbog korištenja nekretnine.

Rješenjem od 3. srpnja 2007. sud je tužiteljima tužbu vratio na ispravak i dopunu, time da je I tužiteljicu A. G. pozvao da dostavi punomoć za zastupanje II tužitelja B. C., sve u roku od 8 dana.

Podneskom od 16. srpnja 2007. tužitelji su sud obavijestili da postupaju prema zahtjevu i dostavljena je punomoć kojom II tužitelj B. C. za zastupanje ovlašćuje I tužiteljicu A. G.. Istoga dana dostavljen je i drugi podnesak kojim je izvršena dopuna tužbe.

Rješenjem od 20. kolovoza 2007. sud je obavijestio II tužitelja B. C. da je tužba podnijeta bez uredne punomoći i njegovog potpisa, pa je pozvan da odobri poduzete radnje, odnosno da dostavi punomoć radi podnošenja tužbe.

Naredbom od 20. kolovoza 2007. godine određeno je ročište za dan 31. kolovoza 2007., te je pozvana I tužiteljica A. G. radi davanja izjave o imovnom stanju.

Na ročištu 31. kolovoza 2007. doneseno je rješenje o oslobođenju I tužiteljice A. G. od plaćanja sudskih pristojbi.

II tužitelj B. C. bio je dopisom od 31. kolovoza 2007. pozvan da izvrši uplatu sudske pristojbe na podnesenu tužbu, što je isti uplatio 8. rujna 2007.

Tužba je 31. kolovoza 2007. dostavljena tuženicama radi podnošenja odgovora na tužbu.

I tužiteljica A. G. je za tužitelje 10. rujna 2007. podnijela pismeni podnesak iz čijeg sadržaja proizlazi da požuruje rad u navedenom predmetu.

Odgovor na tužbu je dostavljen 19. rujna 2007.

Na ročištu 30. listopada 2007. stranke su ostale kod ranije datih navoda, tužitelji su predali podnesak u kojem se očituju na odgovor na tužbu, a sud je upozorio I tužiteljicu A. G. da joj preporučuje angažirati punomoćnika odvjetnika.

Na ročištu 15. studenog 2007. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P- 950/07, kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Protiv presude tužitelji su 29. siječnja 2008. podnijeli žalbu, koja je tuženicima na odgovor dostavljena 13. veljače 2008.

U spisu se nalazi dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr2-20/08-2 od 14. veljače 2008. kojim je Općinskom sudu u Dubrovniku dostavljen podnesak I tužiteljice A. G..

Dopisom od 11. ožujka 2008. sud je pozvao tužiteljicu da se izjasni o tome da li njezin podnesak upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predstavlja prigovor na nalog za plaćanje sudske pristojbe ili dopunu žalbe, na što se je ona očitovala u dopisu od 18. ožujka 2008., navodeći da njezin podnesak predstavlja prigovor na nalog za plaćanje sudske pristojbe.

Rješenjem poslovni broj P-950/07 od 19. ožujka 2008. prigovor tužitelja protiv naloga za plaćanje sudske pristojbe odbačen je kao nepravodoban.

Protiv tog rješenja podnesena je žalba 10. travnja 2008.

Povodom podnesenih žalbi, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Dubrovniku, koji je pak, temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 2009., predmet dana 27. ožujka 2009. dostavio Županijskom sudu u Bjelovaru, kao drugom stvarno nadležnom sudu.

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-448/09-2 od 30. travnja 2009. ukinuta je presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-950/07 od 15. studenog 2007., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-448/09-3 od 30. travnja 2009. odbijena je žalba kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-950/07 od 19. ožujka 2008. (kojim je prigovor tužitelja protiv naloga za plaćanje sudske pristojbe odbačen kao nepravovremen).

Dana 8. prosinca 2009. Općinski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj P- 842/09 odbacio kao nedopuštenu podnesenu reviziju I tužiteljice.

Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj Gž-113/10 od 4. ožujka 2010. odbio žalbu I tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-842/09 od 8. prosinca 2009.

Povodom podnesene revizije I tužiteljice, predmet je 9. rujna 2010. dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je rješenjem Rev-1680/10-2 od 8. studenog 2010. odbacio reviziju kao nedopuštenu.

Postupak se dalje vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Tako, u konkretnom slučaju, obzirom da postupak još traje pred prvostupanjskim sudom, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (2. srpnja 2007.) do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (15. ožujka 2011.), što ukupno iznosi tri godine, osam mjeseci i trinaest dana.

Predlagateljica, kao I tužiteljica, doprinijela je trajanju predmetnog parničnog postupka. Naime, tužbu je na samom početku postupka valjalo vratiti predlagateljici radi ispravka i dopune, odnosno dostave uredne punomoći za II tužitelja. Nadalje, I tužiteljica je podnošenjem revizije (koja je prvostupanjskom odlukom odbačena kao nedopuštena, što je potvrđeno drugostupanjskom odlukom, protiv koje je I tužiteljica ponovno podnijela reviziju, odbačenu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) također utjecala na produljenje trajanja navedenog postupka.

Prema ocjeni ovog suda, postupanje nadležnih sudova u konkretnom postupku ne može se okarakterizirati u cijelosti učinkovitim (osobito postupanje Općinskog suda u Dubrovniku, pred kojim se postupak ponovno vodi budući je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje). Međutim, unatoč navedenom, zaključak je ovog suda da utvrđena ukupna duljina trajanja postupka (tri godine, osam mjeseci i trinaest dana), imajući pritom na umu doprinos predlagateljice trajanju postupka te činjenicu da je postupak kroz to vrijeme vođen pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, kao i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, za sada ne predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, tim više što se učinkovitim postupanjem suda u daljnjem tijeku, taj postupak još može okončati u razumnom roku.

Zbog navedenog je, temeljem odredbi članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, zahtjev predlagateljice valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. ožujka 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.