I Kž-504/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 504/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.S., zbog krivičnog djela iz čl. 236. n. st. 1. u vezi čl. 236. f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesene protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 5. lipnja 1992. K 289/92-11, u sjednici održanoj 2. rujna 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Osijeku presudom od 5. lipnja 1992. br. K 289/92-11, oglasio je krivim optuženika B.S., zbog krivičnog djela iz čl. 236. n. st. 1. u vezi čl. 236. f. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude i po čl. 236. n. st. 1. KZH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Po čl. 50. st. 1. preuzetog KZ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske opt. B.S. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja 1992. godine - pa nadalje.

Po čl. 69. st. 1. preuzetog KZ, opt. B.S. izrečena je mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, i to jedne poluautomatske puške cal. 7,62 mm sa 40 komada streljiva.

Protiv te presude podnio je žalbu vojni tužitelj zbog odluke o kazni i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na kaznu

I Kž 504/92

zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Javni tužitelj Republike Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalba vojnog tužitelja uvaži, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženik osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio optuženika B.S. na preblagu kaznu.

Naime, i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ. Neosudjivanost opt. B.S., priznanje krivičnog djela, povećana društvena opasnosti počinjenog krivičnog djela - predstavljaju okolnosti koje je prvostepene sud valjano cijenio i osudio optuženika na kaznu zatvora kojom će se ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja predvidjeni u zakonu, kako to ističe i prvostepeni sud.

Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 2. rujna 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)