Revr-314/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 314/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Ljubice Munić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika „INA Industrija nafte“ d.d. – INA trgovina Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2006. godine, br. Gžr 1735/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. travnja 2004. godine, br. Pr 8338/03, u sjednici održanoj dana 8. studenog 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. rujna 1997. godine kao i odluka kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za zaštitu prava od 23. listopada 1997. godine, te je odbijen i zahtjev za isplatu naknade plaće u iznosu od 272.718,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je 31. ožujka 2004. godine, tj. nakon što je 1. prosinca 2003. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), pa revizijski sud primjenom odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U dokaznom postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da je tužitelj bio raspoređen kod tuženika na radno mjesto poslovođe u benzinskom postaji „S. – istok“ i da je bio odgovoran za poslovanje te postaje.

Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. rujna 1997. godine, sud je utvrdio da je na temelju izvješća interne kontrole i revizije tuženika od 13. svibnja 1996. godine, upućeno tužitelju upozorenje 14. svibnja 1996. godine na utvrđene nepravilnosti u radu te postaje (neodgovarajući rad kompjutera, roba na policama s kojom postaja nije bila zadužena, sredstva plaćanja nisu bila u blagajni) i ukazano mu je na mogućnost otkaza ugovora o radu.

Nalazom interne kontrole poslovanja od 22. siječnja 1997. godine, ponovno su utvrđene nepravilnosti u poslovanju benzinske postaje, tako što je stavljena u promet degradirana roba za čišćenje vjetrobranskih stakala Autoglas 25E, pa je tužitelju zbog toga otkazan ugovor o radu temeljem odredbe čl. 106. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje ZR) zbog skrivljenog ponašanja.

Tužitelj u reviziji navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR, jer da je odluka o otkazu utemeljena na izvješću interne kontrole od 13. svibnja 1996. godine u kojem se ne spominje stavljanje u promet degradiranog sredstva za čišćenje stakla, već neke druge nepravilnosti, pa da je stoga sud ocjenjivao postojanje razloga za otkaz na temelju činjenica koje nisu bile navedene u odluci o otkazu i time da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešna primjena materijalnog prava.

Ovi revizijski razlozi u potpunoj su suprotnosti sa sadržajem i obrazloženjem pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu kao i činjeničnim utvrđenjima sudova iz kojih proizlazi, da se odluka o otkazu temelji na Izvješću interne kontrole i revizije od 22. siječnja 1997. godine, a ne na izvješću od 13.5.1996. godine na temelju kojeg je tužitelj samo opomenut i upozoren na mogućnost otkaza.

Kako je u postupku pred nižim sudovima utvrđeno, da je tužitelj i prije kontrole od 22. siječnja 1997. godine zatekao prodavača kako otvara i razrjeđuje Autoglas, a nije ništa poduzeo, pa kako se isto takovo neodgovorno poslovanje u benzinskoj postaji utvrdilo i izvješćem interne kontrole od 22. siječnja 1997. godine, sudovi su osnovano zaključili da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz temeljem odredbe čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR i da je odluka o otkazu obrazložena u smislu odredbe čl. 111. st. 1. ZR.

Zbog toga što nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. studenog 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.