I Kr-60/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-60/1999-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Hranjskog i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Karlovcu od 31. ožujka 1999. godine broj K-108/96, u sjednici održanoj 24. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. J.V. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 28. prosinca 1998. godine broj Kž-35/98 preinačena je u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. kolovoza 1997. godine broj K-108/96, te je J.V. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 156. st. 1. i 3. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti ističe podatak da njegova obitelj, i to supruga i troje maloljetne djece zbog nedostatka materijalnih sredstava primaju socijalnu pomoć, koja im je nedostatna, a istovremeno se bave poljoprivredom i stočarstvom zbog čega bi odlaskom osuđenika na izdržavanje kazne zatvora obitelj došla u tešku materijalnu situaciju. Uz navedeno ističe da je njegova obitelj ujedno i prognanička obitelj u čijem obiteljskom domaćinstvu žive stari i bolesni roditelji, zbog čega smatra da su izložene osobite okolnosti takvog značaja da opravdavaju odluku o izvanrednom ublažavanju kazne.

Uz zahtjev dostavljena je i odgovarajuća dokumentacija.

Sud prvog stupnja dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi općinskog državnog odvjetnika, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, sukladno odredbi čl. 414. ZKP/97 ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme kada se ona izricala ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale a koje su takve prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu naglašava izuzetno složene obiteljske i materijalne prilike, kako njegove uže, tako i njegove šire obitelji (njegovih roditelja), u trenutku kada on nastupi na izdržavanje kazne zatvora, koje okolnosti po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske iako su nove ipak nisu takvog značaja, da bi, cijeneći težinu djela, kao i kaznenu odgovornost koja se ogleda u stupnju ugrožavanja javnog prometa, očito dovele do blaže osude, sve da su i postojale ranije, odnosno da su sudu u cjelini bile poznate u vrijeme izricanja presuda, u kom sklopu treba cijeniti i podatak da su osobne prilike osuđenika u dovoljnoj mjeri ocijenjene olakšavajućim u pravomoćnoj presudi.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414. to je sukladno čl. 416. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.