Gzz-14/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 14/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. iz Z., koga zastupaju punomoćnici mr. R. B. i D. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. iz Z., koga zastupa punomoćnik J. Z., odvjetnik iz Z., radi plaćanja, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 12. prosinca 1995. br. Gt-485/95 protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 1995. br. Pž- 619/95, kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1994. br. P-16964/90, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 1996.,

r i j e š i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća te se u odluci o parničnim troškovima ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 1995. br. Pž-619/95 i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tuženik, E., Z., dužan je tužitelju E., Z., isplatiti 668,97 kn sa kamatama i to:

- na iznos od 133,14 kn od 22. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 0,05 kn od 5. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 0,92 kn od 23. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 3,39 kn od 24. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 3,40 kn od 8. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 0,22 kn od 12. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 3,40 kn od 31. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 1,17 kn od 15. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 1,90 kn od 29. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 0,56 kn od 21. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 6,78 kn od 30. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 8,90 kn od 3. 5. 1990. do isplate

- na iznos od 5,58 kn od 14. 4. 1990. do isplate

- na iznos od 13,86 kn od 25. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 5,98 kn od 24. 3. 1990. do isplate

- na iznos od 7,26 kn od 4. 5. 1990. do isplate

- na iznos od 4,70 kn od 14. 5. 1990. do isplate

- na iznos od 426,75 kn od 13. 10. 1990. do isplate

- na iznos od 41,01 kn od 1. 6. 1990. do isplate

sve u roku 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužitelj se odbija s dijelom zahtjeva i to za kamatu koju potražuje na 426,75 kn za period od 22. 10. 1990. do 12. 10. 1993. godine.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.021,00 kn u roku 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužitelj se odbija s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška."

Sud drugog stupnja presudio je:

"1. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1994. godine broj XXXII P-16964/90-40 u stavci prvoj izreke, tako što se tužitelj odbija sa zahtjevom za plaćanje iznosa od 4,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 14. svibnja 1990., a preinačuje se i u dijelu o zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu od 426,75 kn tako da kamate na taj iznos teku od 13. listopada 1993. do isplate.

2. Preinačuje se i odluka o parničnom trošku iz iste presude (stavka treća) tako da svaka stranka snovi svoje parnične troškove.

3. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda u stavci prvoj izreke u preostalom dijelu."

Protiv onog dijela te presude suda drugog stupnja koji se odnosi na parnične troškove podigao je Državni odvjetnik Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da su pogrešno primijenjene odredbe parničnog postupka u pogledu parničnih troškova s prijedlogom da se u pobijanom dijelu drugostupanjska presuda preinači.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Presudom suda prvog stupnja djelomično je udovoljeno tužbenom zahtjevu te je taj sud pozivajući se na odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP), a s obzirom na uspjeh u parnici dosudio tužitelju dio parničnih troškova. Drugostupanjski je sud međutim preinačio tu odluku o parničnim troškovima te je odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Opravdano državni odvjetnik ističe da žalbeni sud nije postupio u skladu s odredbama čl. 154. ZPP. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP sud može odrediti i da svaka stranka podmiruje svoje troškove, no kriterij za to je postignuti uspjeh stranaka u parnici. Iz obrazloženja pobijane presude, međutim, slijedi da drugostupanjski sud svoju odluku o troškovima nije utemeljio na postignutom uspjehu stranaka kao što to propisuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP već da je preinačio prvostupanjsku odluku zato jer smatra da je neke troškove tužitelj uzrokovao svojom krivnjom. Odredba čl. 156. st. 1. ZPP, na koju se žalbeni sud i poziva, propisuje da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom, ali ne ovlašćuje sud da u takvom slučaju odredi da svaka stranka podmiruje svoje troškove. Prema tome, kad je žalbeni sud smatrao da je tužitelj po načelu krivnje dužan naknaditi tuženiku izvjesne parnične troškove, trebao je navesti koji su to troškovi i koliko iznose te ih uračunati kod donošenja odluke o parničnim troškovima, a nije bio ovlašten pozivom na odredbu čl. 156. st. 1. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

Iz navedenih razloga je riješeno kao u izreci.

U nastavku postupka drugostupanjski sud treba ponovno odlučiti o parničnim troškovima vodeći računa o naprijed iznesenom.

U Zagrebu, 22. svibnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.