Legislator Case Law & Legislation
I Kž-8/2000-3 AI generated

I Kž-8/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-8/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, Milivoja Mikora, Ane Garačić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Z. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi opt. M. Z. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku br. K-6/99 od 26. studenog 1999. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-8/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvom, označeno u čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-8/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, Milivoja Mikora, Ane Garačić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Z. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi opt. M. Z. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku br. K-6/99 od 26. studenog 1999. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. M. Z., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda tako da se temeljem čl. 353. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku protiv optuženika

optužba odbija

da je 9. kolovoza 1991. godine u vremenu od 16 do 20 sati, u predjelu brda Č., u nakani da liši života G. L. iz do sada neutvrđenog oružja i neutvrđenog kalibra, na patrolu Zbora narodne garde u kojoj se nalazi G. L., kao član ekipe HTV-a, snimajući ratne operacije na tom području, ispalio jednu kumulativnu minu, koja je pala u neposrednoj blizini mjesta gdje se nalazi G. L. tako da je s dodirom i padom na zemlju ta mina eksplodirala i prilikom eksplozije njezine su krhotine pogodile G. L., nanijevši mu pri tome niz tjelesnih povreda po grudnom košu i leđima, desnoj i lijevoj potkoljenici i debelom mesu, koje povrede su bile teške naravi o dovele su do traumatskog i hemoragičnog šoka, tako da je od zadobivenih povreda G. L. umro,

dakle, da je drugog lišio života,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvom, označeno u čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona, te nužni izdaci i nagrada optuženikova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba opt. M. Z. postala je bespredmetnom.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Sisku proglasio krivim M. Z. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (KZRH) za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) sud je optuženika obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.410,00 kn i da na ime paušala plati 1.000,00 kn.

Protiv ove presude, u ime optuženika, kojemu je suđeno u odsutnosti, podnio je žalbu njegov branitelj I. K., odvjetnik iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, ali koju žalitelj veže uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da sud optuženika oslobodi kazne ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Ispitujući povodom žalbe optuženika pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja na štetu optuženika povrijedio zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. KZRH.

Naime, protiv optuženika vođen je kazneni postupak zbog najtežeg oblika kaznenog djela oružane pobune, opisanog u čl. 244. st. 2. u svezi s čl. 235. KZRH, izvršenog na način da je kao pripadnik nelegalne formacije tzv. "SAO Krajine", u cilju podrivanja i obaranja novo uspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, 9. kolovoza 1991. godine u vremenu od 15,30 do 20 sati, zajedno sa neutvrđenim brojem za sada neidentificiranih osoba, iz snajpera, te ručnog bacača, ispalio više hitaca na patrolu P. stanice K., sa kojom se nalazila ekipa HTV-a Zagreb, snimajući ratne operacije, pri čemu je snimatelj G. L. zadobio mnogostruke povrede na tijelu, uslijed kojih je umro.

Za ovo kazneno djelo Vojni sud u Zagrebu, primijenivši Zakon o općem oprostu, rješenjem od 7. listopada 1996. godine obustavio je protiv optuženika kazneni postupak. Pobijanom presudom sud je optuženika proglasio krivim da je u isto vrijeme i na istom mjestu, kao u predmetu u kojemu je protiv njega obustavljen postupak, u nakani da liši života G. L., iz neutvrđenog oružja na patrolu Zbora narodne garde, u kojoj se nalazi i oštećenik, snimajući ratne operacije, ispalio jednu kumulativnu minu, koja je pala u neposrednoj blizini mjesta na kojemu se nalazio L., tako da su prilikom eksplozije krhotine mine pogodile oštećenika, koji je zadobio povrede koje se detaljno opisuju, uslijed kojih je došlo do razvoja traumatskog i hemoragičnog šoka, što je prouzrokovalo njegovu smrt. Uspoređujući ove činjenične opise evidentno je da oni nisu identični.

Činjenični opis iz pobijane presude ne sadrži one činjenice iz opisa na koje je primijenjen Zakon o općem oprostu koji predstavljaju biće kaznenog djela oružane pobude – da je optuženik postupao s ciljem podrivanja i obaranja novo uspostavljenog demokratskog društva Republike Hrvatske i da je radnje, koje su dovele do smrti oštećenika, poduzeo sa neutvrđenim brojem, do sada nepoznatih osoba, pripadnika formacije "SAO Krajine", kojima je i sam pripadao, a dodane su činjenice kojima je cilj njegovog postupanja određen kao "nakana da liši života G. L.", točno je određeno sredstvo kojim je oštećenik povrijeđen i opisane su povrede koje su dovele do njegove smrti, ali je i pored toga, izvan svake sumnje, da je predmetom oba ova postupka bio isti događaj s obzirom na mjesto, vrijeme i način izvršenja, koji je u pobijanoj presudi samo drugačije pravno označen negoli u rješenju Vojnog suda u Zagrebu.

Iako sud prvog stupnja nije uočio ovaj procesni problem, ili je pak smatrao da ne postoji identitet kaznenog djela za koje je optuženika proglasio krivim sa onim na koje je primijenjen Zakon o općem oprostu, valja naglasiti da bi takvo stajalište bilo prihvatljivo samo u slučaju da je Vojni sud u Zagrebu primijenio Zakon o općem oprostu na osnovno kazneno djelo oružane pobune iz čl. 235. KZRH. Samo u tom slučaju odlukom Vojnog suda ne bi bila pokrivena daljnja kriminalna količina koja se odnosi na prouzrokovanje smrti ošt. L..

Međutim, citirani Zakon nije isključio primjenu oprosta za najteže oblike kaznenih djela oružane pobune kojima se iz nehata ili s umišljajem, lišava života drugu osobu, dakle za kaznena djela u kojima zaštitni objekt nije samo državni suverenitet Republike Hrvatske, već i život ljudi. Kada je u konkretnom slučaju protiv optuženika obustavljen kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 244. st. 2. KZRH, pri čemu je radnja, kojom je prouzročena smrt oštećenika identična radnji za koju je pobijanom presudom proglašen krivim, koja je počinjena sa istim oblikom krivnje, umišljajem, po načelu ne bis in idem, koje je proklamirano u čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, ne može se za to djelo više voditi kazneni postupak, jer se radi o presuđenoj stvari.

Iz naprijed iznesenih razloga, povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, valjalo je preinačiti pobijanu presudu na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke.

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi čl. 123. st. 1. ZKP prema kojoj troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. tog Zakona i nužni izdaci i nagrada branitelja u slučaju donošenja presude kojom se optužba odbija padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Uslijed takve odluke ovog suda žalba optuženika postala je bespredmetnom (čl. 390. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 18. rujna 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.