Rev-594/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz O., kojeg zastupa D.D., odvjetnik iz O., protiv tuženika S.b. d.d. O., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 1994. godine broj Gž-2037/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 30.6.1994. godine broj P-2053/93, u sjednici održanoj 29. listopada 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-594/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a udovoljeno protutužbenom zahtjevu i obvezan tužitelj - protutuženik da plati tuženoj - protutužiteljici utuženi iznos.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 594/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz O., kojeg zastupa D.D., odvjetnik iz O., protiv tuženika S.b. d.d. O., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 1994. godine broj Gž-2037/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 30.6.1994. godine broj P-2053/93, u sjednici održanoj 29. listopada 1998. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Osijeku od 30. lipnja 1994. godine broj P-2053/93-13 suđeno je: "I. Odbija se tužitelj D.P. iz O. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da ne postoji dug tužitelja po tekućem računu broj: 40010473111 kod S.b. d.d. u O. u iznosu od 4.546,20 kn, na dan 20.9.1993. godine.
Obvezuje se tužena da naknadi tužitelju ovom parnicom prouzročene troškove u roku od 15 dana."
II. Protutuženi D.P. iz O., ... ., dužan je S.b. . d.d. O., platiti iznos od 5.855,94, kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 21.9.1993. godine do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 456,00 kn, sve u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude."
Presudom Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 1994. godine broj Gž-2037/94-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz odbijanje protutužbenog zahtjeva do iznosa tužbenog zahtjeva, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a udovoljeno protutužbenom zahtjevu i obvezan tužitelj - protutuženik da plati tuženoj - protutužiteljici utuženi iznos.
Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer je drugostupanjski sud odgovorio na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja a označeni su i razlozi koje je taj sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj imao otvoren tekući račun kod tužene 7.10.1991. godine, kao i da je zaključno sa 20.9.1993. godine bio dug od 5,855.943 HRD, a to zbog toga što je tužitelj stalno prešao dozvoljeno prekoračenje, pa je na dugovanje banka zaračunavala kamate, da su primijenjivane dvije vrste kamatnih stopa i to jedna stopa za negativan saldo do dozvoljenog prekoračenja, a druga preko dozvoljenog prekoračenja.
Navedene visine kamatnih stopi kako je utvrđeno bile su ugovorene (čl. 4. i 5. Ugovora zaključenog među strankama), s tim da je odluku o visini kamatne stope donosio kolegij tužene banke i to mjesečno u skladu sa poslovnom politikom banke, a banka je bila ovlaštena da tako postupa.
Nije u pravu tužitelj kada u reviziji navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tog razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).
Nije osnovan, međutim, niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je utvrđeno da je tužena obračunavala kamate kako je među strankama ugovoreno, a sudovi su vodili računa o tome da li su navedene odredbe u skladu sa načelom poštenja i savjesnosti (čl. 143. u svezi čl. 12. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO).
Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 29. listopada 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.