Rev-904/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 904/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G.-S. iz V., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., Regionalni centar V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-905/10-2 od 4. listopada 2010. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3110/09-23 od 6. svibnja 2010., 18. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice se odbacuje kao nedopuštena.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužena Z. b. d.d., Regionalni centar V., dužna je tužiteljici Z. G.-S. platiti iznos od 19.232,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visi od 15% godišnje tekućom od 8. srpnja 2007. pa do konačne isplate, kao i naknaditi joj troškove prouzročene ovom parnicom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini od 15% godišnje, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Ujedno je istom presudom naloženo tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 270,00 kn.

Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tužiteljice, preinačena prvostupanjska presuda te je suđeno:

„Tuženik Z. b. d.d. Regionalni centar V. dužan je tužiteljici Z. G.-S. iz V. isplatiti iznos od 19.232,95 kn (devetnaesttisućadvjestotridesetidvije kune i devedestpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 8. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te joj je dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.917,50 kn (jedanaesttisućadevetstosedamnaest kuna i pedeset lipa) sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva radi dosude joj zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje i nakon 31.prosinca 2007. – kao neosnovanim.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se uspostavi prvostupanjska presuda.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tuženice je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53.st.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženica, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP nije određeno navela materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Naime, kako je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija tuženice svodi se na tumačenje odredbe čl. 515. Zakona o obveznim odnosima odnosno obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno izjaviti.

S obzirom da revizija tuženice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje revizija tuženice nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi troškova odgovora na reviziju budući da ta radnja nije bila potreba za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP)

U Zagrebu, 18. listopada 2012.

Sudac:

Mirjana Magud, v.r.