Legislator Case Law & Legislation
Gž-182/2009-2 AI generated

Gž-182/2009-2 · Županijski sud u Varaždinu

Case Number Gž-182/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Varaždinu u vije ć u sastavljenom od sudaca toga suda Zlatka Lodete, kao predsjednice vije ć a, te Dubravke Vincekovi ć i Damira Kontreca, kao č lanova vije ć a, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz V., zastupanog po punomo ć niku M. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. S. R. d.o.o. B., zastupanog po punomo ć nici Ž. B., odvjetnici u V., radi isplate, a povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Op ć inskog suda u Ivancu od 26. rujna 2008. godine broj P.47/08-116, u sjednici vije ć a održanoj dana 25. svibnja 2009. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-182/2009-2 · Županijski sud u Varaždinu: Pobijanom presudom u to č . I izreke naloženo je tuženiku da je dužan isplatiti tužitelju s osnove neispla ć enih primanja i naknada za razdoblje od 14. listopada 2000. godine do 19. svibnja 2003. godine ukupni iznos od 164.505,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedina č ne iznose pobliže navedene u izreci presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Broj: Gž.182/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vije ć u sastavljenom od sudaca toga suda Zlatka Lodete, kao predsjednice vije ć a, te Dubravke Vincekovi ć i Damira Kontreca, kao č lanova vije ć a, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz V., zastupanog po punomo ć niku M. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. S. R. d.o.o. B., zastupanog po punomo ć nici Ž. B., odvjetnici u V., radi isplate, a povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Op ć inskog suda u Ivancu od 26. rujna 2008. godine broj P.47/08-116, u sjednici vije ć a održanoj dana 25. svibnja 2009. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Žalba tuženika djelomi č no se odbija , a djelomi č no prihva ć a , dok se žalba tužitelja prihva ć a , pa se presuda Op ć inskog suda u Ivancu broj P.47/08- 116 od 26. rujna 2008. godine:

- potvr đ uje u pobijanom djelu u to č . I izreke, u odluci o glavnoj stvari,

- ukida u pobijanom djelu u to č . II izreke, u odluci o troškovima postupka, te se u tom ukinutom djelu predmet vra ć a istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u to č . I izreke naloženo je tuženiku da je dužan isplatiti tužitelju s osnove neispla ć enih primanja i naknada za razdoblje od 14. listopada 2000. godine do 19. svibnja 2003. godine ukupni iznos od 164.505,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedina č ne iznose pobliže navedene u izreci presude.

Istom presudom u to č . II izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38.292,55 kn.

Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u odluci o troškovima postupka u to č . II izreke zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka, pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka o troškovima postupka preina č i u smislu žalbenih navoda.

Navedenu presudu pobija i tuženik u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz č l.353.st.1 to č .1-3 Zakona o parni č nom postupku (dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preina č i u skladu sa žalbenim navodima.

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže da se njegova žalba odbije kao neosnovana.

Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomi č no osnovana, a djelomi č no neosnovana.

Prvostupanjski sud je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja obvezavši tuženika na isplatu utuženog iznosa s osnove pla ć e i troškova prehrane za utuženo razdoblje, zaklju č ivši da dokazi provedeni tijekom postupka ne ukazuju na osnovanost tvrdnje tuženika da je utužena tražbina tužitelja podmirena.

Visinu tražbine tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vješta č enja, koje je ocijenio nepristranim, a kojem niti stranke nisu prigovarale, a obra č un vještaka temelji se na priloženoj dokumentaciji tuženika o obra č unu pla ć e i troškova prehrane tužitelja, sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika i Odluke direktora tuženika.

Provedenim vješta č enjem na temelju priložene dokumentacije tuženika prvostupanjski sud je utvrdio da je za razdoblje od 01. listopada 2000.g. do 19. svibnja 2003.g. tuženik obra č unao tužitelju pla ć u u ukupnom iznosu od 80.047,48 kn, te da je za isto razdoblje obra č unao visinu primanja tužitelja s iznosom od 264.914,46 kn i to na temelju obra č una 10% vrijednosti svakog prijevoza kojeg je tužitelj izvršio i troškova prehrane za svaki dan proveden na putu u iznosu od 20 DEM po danu za razdoblje do 31. prosinca 2002.g., odnosno 10 € po danu za razdoblje od 01. sije č nja 2003.g. pa nadalje, sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika i Odluci direktora tuženika.

Odredbom č l. 64 st. 2 Pravilnika o radu tuženika odre đ eno je da se za voza č e pla ć a odre đ uje od (vrijednosti) obavljenog posla i to na na č in da za svaki radni zadatak i prijevoz ostvaruju pla ć u u visini od ugovorene i realizirane vrijednosti svakog prijevoza, a na na č in i u visini koju odre đ uje direktor svojom odlukom, a Odlukom direktora tuženika od 01. lipnja 1996. g. utvr đ eno je da se zaposlenicima tuženika, voza č ima motornih vozila iznad 7,5 tona nosivosti pla ć a obra č unava u visini do 10% od ugovorene cijene prijevoza i to za svaku tuzemnu i inozemnu relaciju.

Navedenom odlukom ujedno je odre đ eno da kod obra č una pla ć e voza č a i isplate drugih naknada za rad poslodavac može za svaki dan proveden na putu zaposleniku isplatiti na ime troškova prehrane iznos od 20 DEM, ukoliko voza č ima riješeno spavanje u kamionu.

Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da su tužitelju sva potraživanja iz radnog odnosa podmirena, pozivaju ć i se na sadržaj provedenih grafoloških vješta č enja u odnosu na autenti č nost potpisa tužitelja u priloženoj dokumentaciji tuženika vezano uz isplatu potraživanja tužitelja iz radnog odnosa za 2002. g. i 2003. g., autenti č nost kojih potpisa je tužitelj tijekom postupka osporavao, pa je provedeno grafološko vješta č enje po vještaku L. H., prema č ijem mišljenju navedeni potpisi nisu autenti č ni potpisi tužitelja, zbog č ega je provedeno vješta č enje po vještaku Lj. Z. koja se u svom nalazu i mišljenju izjasnila da su potpisi tužiteljevi, dok se niti jedan od navedenih vještaka nije mogao izjasniti da li je tekst koji se nalazi uz datum 30. 12. 02. pisan istodobno ili je dopisan naknadno, pa kako nalaze i mišljenja navedenih vještaka nije bilo mogu ć e uskladiti tijekom postupka, provedeno je vješta č enje po Centru za kriminalisti č ka vješta č enja „I. V.“ u Z., koji je dao nalaz i mišljenje da vrlo vjerojatno, gotovo sigurno potpisi na spornim dokumentima tuženika o izvršenoj isplati, nisu potpisi tužitelja.

Navedeni nalaz i mišljenje prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio, posebno iz razloga što niti stranke nisu iznosile nikakve primjedbe niti prigovore, utvrdivši na temelju provedenog vješta č enja da tužitelj svojim potpisom za 2002. i 2003. g. nije potvrdio primitak dnevnica, a u odnosu na ostalo utuženo razdoblje (2000. i 2001. g.) tuženik ne posjeduje nikakvu dokumentaciju na temelju koje bi se moglo zaklju č iti da je tuženik izvršio svoju obvezu isplate pla ć e i troškova prehrane tužitelju.

Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, prvenstveno iz razloga jer u odnosu na spornu č injenicu vezanu uz isplatu utuženog potraživanja tužitelju, nemaju nikakvih neposrednih saznanja, a iskaze svjedoka J. P. i S. R., te direktorice tuženika P. R. nije prihvatio iz razloga što su njihove tvrdnje o izvršenim isplatama tužitelju u suprotnosti sa sadržajem grafološkog vješta č enja u odnosu na autenti č nost potpisa tužitelja u dokumentaciji tuženika u vezi izvršenih isplata za 2002. i 2003.g., dok u odnosu na isplatu za ranije godine (2001. i 2000.g.) u dokumentaciji tuženika uop ć e nema potpisa tužitelja, pa je prvostupanjski sud, uzevši u obzir nespornu č injenicu o izvršenoj isplati bruto pla ć e tužitelju u iznosu od 100.408,60 kn, zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa primanja iz radnog odnosa ocijenio osnovanim.

Č injeni č na utvr đ enja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, u cijelosti prihva ć a pravilnim i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

Pobijaju ć i prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz č l.353.st.1.to č .1 – 3 ZPP-a, tuženik u žalbi ukazuje na apsolutnu bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354.st.2.to č .11. ZPP-a, uz tvrdnju da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloga o odlu č nim č injenicama i da je nerazumljiva.

Tuženik u žalbi isti č e i relativno bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354.st.1. u vezi s č l.8. ZPP-a, prigovaraju ć i ocjeni dokaza prvostupanjskog suda uz tvrdnju da postoji č itav niz proturje č nosti izme đ u obrazloženja presude i iskaza svjedoka i stranaka, te da su razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nije povjerovao iskazima saslušanih svjedoka promašeni i paušalni.

Tuženik u žalbi naglašava č injenicu da se u ranijem tijeku postupka raspravljalo o tome da li tužitelju pripada pravo na isplatu dnevnica za dane koje je kao voza č proveo na putu obavljaju ć i radne zadatke za tuženika, dok se u zadnjem ponovljenom postupku raspravljalo o neispla ć enim primanjima i naknadama, bez konkretiziranja o č emu se radi, unato č i daljnjem korištenju termina dnevnica, te da je na temelju istovjetnih dokaza i navoda tužitelja, te istovjetnih tužbenih zahtjeva iz ranijih postupaka prvostupanjski sud udovoljio zahtjevu tužitelja iako tužitelj nije dokazao da ima pravo na bilo kakvo nov č ano potraživanje prema tuženiku s osnove neispla ć enih primanja i naknada.

Analiziraju ć i razloge prihva ć anja tužbenog zahtjeva tužitelja po prvostupanjskom sudu, tuženik ukazuje na kontradikciju pobijane presude (prvu u nizu), citiraju ć i sadržaj obrazloženja u dijelu koji se odnosi na ocjenu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, koju nalazi u tome da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se temelji na dokumentaciji samog tuženika, koju nastavno u obrazloženju ocjenjuje nevjerodostojnom i neautenti č nom, pa smatra opravdanim postaviti pitanje da li je ta dokumentacija u kona č nici vjerodostojna ili nije.

Daljnju kontradikciju tuženik nalazi u razlozima neprihva ć anja iskaza J. P., P. R. i S. R. po prvostupanjskom sudu (jer su njihove tvrdnje o ispla ć enim iznosima u suprotnosti s nalazom i mišljenjem grafološkog vještaka), tvrde ć i da sud prvog stupnja nikako nije mogao isklju č ivo na temelju grafološkog vješta č enja (tre ć eg po redu) zaklju č iti da tužitelju nije ispla ć eno sve što mu pripada, jer opre č ni rezultati provedenih grafoloških vješta č enja na koje se tužitelj uporno poziva, a sud ih nekriti č ki prihva ć a, prema tvrdnji tuženika „ne dokazuju apsolutno ništa bitnoga za ovaj postupak“, osim razli č itih rezultata koje sve od reda tuženik smatra upitnim, smatraju ć i da se samo na temelju tog dokaza ne može zaklju č iti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, citiraju ć i u prilog toj tvrdnji stajalište ovoga suda izraženo u ranijoj ukidnoj odluci, uz tvrdnju da je prvostupanjski sud jednostavno zanemario sve ostale dokaze.

Tuženik napominje da tužitelj tijekom postupka nije valjano obrazložio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je kroz č itav tijek postupka mijenjao, tvrde ć i tijekom cijelog postupka da mu tuženik u razdoblju od tri godine tijekom kojeg je proveo na putu 520 dana nije ispla ć ivao niti naknadu (10% vrijednosti prijevoza), niti dnevnice (20 DEM, odnosno 10 €), koju tvrdnju ne smatra niti logi č nom, niti životno uvjerljivom, jer ako su tužitelju ispla ć ivane akontacije za troškove cestarine, goriva i prehrane, tada je morao vršiti obra č une, a u tom slu č aju je vidio i potpisivao evidencije.

Interpretiraju ć i u žalbi iskaze pojedinih svjedoka, svojih zaposlenika (sadašnjih i bivših) u odnosu na redovitu isplatu pla ć e svim svojim radnicima, pa tako i tužitelju, koje navode su potvrdili i svjedok S. R. i direktorica tuženika P. R., tuženik isti č e da prvostupanjski sud nije cijenio niti jedan od navedenih iskaza, niti obrazložio da li su relevantni za ovaj postupak, zaklju č uju ć i da provedeni postupak upu ć uje na samo jedan logi č an zaklju č ak – da je tuženik isplatio tužitelju kao i svim drugim radnicima voza č ima sve što mu je bio dužan platiti, te da tužitelj tijekom postupka nije iznio č injenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac u odnosu na njega postupao protivno zakonu, zbog č ega nije bilo uvjeta za prebacivanje tereta dokazivanja na tuženika, nakon č ega tuženik rezimira svoje žalbene navode, zaklju č no navode ć i da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo niti jedan jedini materijalno- pravni propis na kojem je temeljio svoju odluku, pa i s tog osnova presudu smatra nerazumljivom.

Žalbene navode tuženika ovaj sud ne nalazi utemeljenim, jer su o č igledno rezultat pogrešnog tuma č enja, kako obrazloženja prvostupanjske presude, tako i sadržaja provedenog dokaznog postupka.

Neosnovano tuženik ukazuje u žalbi na žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354.st.2.to č .11. ZPP-a, jer prema ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve nedostatke, pa niti nedostatke na koje tuženik ukazuje u žalbi, zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati, jer je prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja obrazložio uvjerljivim razlozima koji, protivno tvrdnji tuženika, imaju uporišta u sadržaju provedenog dokaznog postupka.

Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354.st.1. u vezi s č l.8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, navode ć i razloge za prihva ć anje pojedinih dokaza vjerodostojnim, odnosno pojedinih dokaza nevjerodostojnim i neprihvatljivim, pa uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvr đ enje relevantnih č injenica ima pravnu i č injeni č nu osnovu u procesnoj gra đ i dostupnoj prvostupanjskom sudu, zbog č ega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, niti nezakonitost pobijane presude, pa se niti žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parni č nog postupka, na na č in kako je to obrazloženo u žalbi tuženika, ne može smatrati utemeljenim.

Osporavaju ć i ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznose ć i pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje odre đ enih č injenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na druga č ije č injeni č no stanje od onog utvr đ enog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

Na č in na koji tuženik osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu, prema ocjeni ovoga suda nema uporišta niti u sadržaju obrazloženja pobijane presude, a niti u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

Prihva ć aju ć i nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, prvostupanjski sud je naglasio č injenicu da je vješta č enje provedeno na temelju dokumentacije samog tuženika koja sadrži obra č un primanja tužitelja iz radnog odnosa, sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika i Odluke direktora tuženika, kojima je utvr đ en na č in obra č una pla ć e zaposlenicima tuženika – voza č ima teretnih vozila (10% od ugovorene i realizirane vrijednosti svakog prijevoza), te pravo zaposlenika tuženika na naknadu troškova prehrane za svaki dan proveden na putu u iznosu od 20 DEM, odnosno od 01. sije č nja 2003.g. u iznosu od 10 €.

Dakle, provedenim vješta č enjem je na temelju dokumentacije samog tuženika utvr đ ena visina primanja tužitelja iz radnog odnosa u utuženom razdoblju s iznosom od 264.914,46 kuna.

Ocjena prvostupanjskog suda da se navedena dokumentacija tuženika ne može smatrati autenti č nom knjigovodstvenom evidencijom odnosi se na potpise tužitelja u toj dokumentaciji u odnosu na 2002. i 2003.g., za koje je tijekom postupka utvr đ eno na temelju provedenog grafološkog vješta č enja da vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nisu potpisi tužitelja.

Kako je tuženik tijekom postupka tvrdio da je sva potraživanja tužitelja s osnove radnog odnosa u cijelosti podmirio, pozivaju ć i se prvenstveno na č injenicu da je tužitelj to i potvrdio svojim potpisom u pisanim evidencijama tuženika za 2002. i 2003.g., za koje potpise se tijekom postupka, nakon dva provedena grafološka vješta č enja sa razli č itim zaklju č cima, tre ć im vješta č enjem utvrdilo da vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nisu potpisi tužitelja, prvostupanjski sud je navedenu dokumentaciju tuženika ocijenio nevjerodostojnom u odnosu na spornu č injenicu da je tužitelj svojim potpisom potvrdio izvršene isplate primanja iz radnog odnosa za 2002. i 2003.g.

Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima prigovara ocjeni prvostupanjskog suda u odnosu na vjerodostojnost dokumentacije tuženika, o č igledno u suprotnosti sa sadržajem i smislom obrazloženja pobijane presude.

Potpuno su neprihvatljivi žalbeni navodi tuženika kojima odri č e bilo kakvu dokaznu snagu provedenih dokaza grafološkim vješta č enjem.

Prije svega, prvostupanjski sud nije nekriti č ki prihvatio rezultate provedenih grafoloških vješta č enja, kako to tuženik navodi u žalbi, jer nakon što su bila provedena dva grafološka vješta č enja s djelomi č no proturje č nim zaklju č cima, a ti nedostaci se nisu mogli otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, provedeno je vješta č enje po Centru za kriminalisti č ka vješta č enja „I. V.“ u Z., sukladno odredbi č l.261.st.3. ZPP-a, koji je dao mišljenje da vrlo vjerojatno, gotovo sigurno potpisi na spornim dokumentima tuženika o izvršenoj isplati, nisu potpisi tužitelja.

Kako tom nalazu i mišljenju niti jedna od stranaka tijekom postupka nije prigovarala, to je prvostupanjski sud osnovano nalaz i mišljenje Centra za kriminalisti č ka vješta č enja „I. V.“ u Z. prihvatio objektivnim i vjerodostojnim, te na temelju rezultata provedenog vješta č enja opravdano ocijenio tvrdnju tuženika da je tužitelj svojim potpisom potvrdio izvršene isplate primanja iz radnog odnosa za 2002. i 2003.g., neutemeljenom.

Prema tome, tuženik u žalbi potpuno neprihvatljivim razlozima prigovara ocjeni dokaza grafološkim vješta č enjem po prvostupanjskom sudu, neosnovano umanjuju ć i zna č aj tog dokaza, odnosno njegovu dokaznu snagu, jer upravo sadržaj provedenog vješta č enja ukazuje na neosnovanost gore navedene tvrdnje tuženika na kojoj je prvenstveno temeljio svoje protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja.

To č no je, kako to tuženik navodi u žalbi, da vješta č enje predstavlja samo jedan od dokaza kojima se utvr đ uje istinitost tvrdnji stranaka o č injenicama od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu, jer je zadatak suda da na osnovi ocjene svih provedenih dokaza stvori svoj sud o postojanju ili nepostojanju č injenica od kojih zavisi primjena materijalnog prava u konkretnoj parnici.

Me đ utim, pogrešna je i neutemeljena žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja temeljio isklju č ivo na sadržaju provedenog grafološkog vješta č enja.

Naime, prvostupanjski sud je ocijenio i personalne dokaze provedene tijekom postupka, smatraju ć i ih neprihvatljivim, jer svjedocima (sadašnjim i bivšim zaposlenicima tuženika) sporne č injenice u vezi izvršene isplate primanja iz radnog odnosa tužitelju, nisu poznate, odnosno svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tim č injenicama, dok iskaze svjedoka J. P., S. R. i direktorice tuženika P. R. nije prihvatio iz razloga što su njihove tvrdnje o izvršenim isplatama tužitelju u suprotnosti sa sadržajem provedenog grafološkog vješta č enja.

Dakle, neto č no je da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, a razloge kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoju ocjenu personalnih dokaza, prihva ć a pravilnim i ovaj sud.

Svjedok J. P. u svom iskazu je kategori č ki tvrdio da su tužitelju cjelokupna primanja iz radnog odnosa ispla ć ena, iznose ć i isto takvu tvrdnju u odnosu na autenti č nost potpisa tužitelja u dokumentaciji tuženika u odnosu na izvršenu isplatu za 2002. i 2003.g., koju tvrdnju su u svojim iskazima iznosili i svjedok S. R., vlasnik tuženika, kao i njegova supruga P. R., direktorica tuženika, koja tvrdnja se ne može prihvatiti vjerodostojnom i objektivnom, jer je u suprotnosti sa sadržajem provedenog grafološkog vješta č enja.

Kako ve ć ina saslušanih svjedoka nema neposrednih saznanja o spornim č injenicama, dok su iskazi svjedoka J. P. i S. R., te direktorice tuženika protivni sadržaju provedenog grafološkog vješta č enja, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza, a uz č injenicu da tuženik u odnosu na izvršenu isplatu primanja iz radnog odnosa tužitelju nije priložio nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju, osnovano zaklju č io da tuženik nije izvršio svoju temeljnu obvezu iz radnog odnosa prema tužitelju, pa je na temelju č injeni č nih utvr đ enja koja prihva ć a pravilnim i ovaj sud, pravilno primijenio materijalno pravo udovoljivši tužbenom zahtjevu tužitelja.

Naime, tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na isplatu primanja iz radnog odnosa, odnosno pla ć e i troškova prehrane, sukladno normativnim aktima tuženika, koja obveza predstavlja temeljnu obvezu poslodavca iz č l.7. Zakona o radu (dalje: ZR).

Kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da mu tuženik nije isplatio utuženi iznos primanja iz radnog odnosa u utuženom razdoblju, koju tvrdnju je tuženik tijekom postupka osporavao, tuženik je svoju tvrdnju bio dužan dokazati, jer je svaka stranka, pa dakle i tuženik, dužna iznijeti sve č injenice i predložiti takve dokaze kojima se te č injenice mogu utvrditi, odnosno dokaze kojima osporava tvrdnje protivne stranke, koja dužnost stranaka je utvr đ ena odredbama č l.7.st.1., č l.219.st.1. i č l.299.st.1. ZPP-a, a dokazna sredstva predstavljaju izvor saznanja, odnosno spoznaje o postojanju odre đ enih č injenica od kojih ovisi osnovanost odre đ enog zahtjeva.

Imaju ć i u vidu i odredbu č l.91. ZR-a kojom je utvr đ ena obveza poslodavca da prilikom isplate pla ć e radniku uru č i obra č un iz kojeg je vidljivo kako je utvr đ en iznos pla ć e, odnosno ukoliko na dan dospjelosti ne isplati pla ć u, dužan je radniku uru č iti obra č un iznosa koje je bio dužan isplatiti (koji predstavlja ovršnu ispravu), mora se zaklju č iti da je poslodavac dužan osigurati dokaze u odnosu na izvršenje svoje obveze isplate pla ć e radniku.

Stoga je žalbena tvrdnja da nije bilo uvjeta za prebacivanje tereta dokazivanja na tuženika, potpuno promašena, pri č emu valja ukazati da tuženik svoju tvrdnju o č igledno temelji na odredbi č l.6 ZR-a, koja se primjenjuje isklju č ivo u sporu kojeg pokre ć e radnik protiv poslodavca vezano uz primjenu odredbe č l.2 ZR-a o zabrani diskriminacije, koja odredba se u konkretnom slu č aju ne može primijeniti.

U odnosu na žalbene prigovore tuženika u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja, valja ukazati da pravna osnova ne predstavlja neophodni sadržaj tužbe, obzirom da je sud dužan po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, sukladno odredbi č l.186.st.3. ZPP-a.

To č no je da je tužitelj tijekom postupka mijenjao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, me đ utim, promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva ne predstavlja preina č enje tužbe, pa navedena okolnost nije od posebnog zna č aja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

To č no je tako đ er da je prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijevao isplatu dnevnica, pozivaju ć i se na č injenicu da je za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika u č estalo bio na službenim putovanjima i zemlji i inozemstvu i da je stekao pravo na isplatu dnevnica.

Me đ utim, kona č ni tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na isplatu neispla ć enih primanja i naknada, koji zahtjev u odnosu na visinu tužitelj temelji na sadržaju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vješta č enja temeljenog na dokumentaciji samog tuženika u kojoj je izvršen obra č un primanja tužitelja iz radnog odnosa s osnove pla ć e i troškova prehrane, koje troškove tuženik ozna č ava kao dnevnice, pa se, dakle, tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na isplatu potraživanja iz radnog odnosa.

Imaju ć i u vidu razloge navedene u obrazloženju presude, okolnost da prvostupanjski sud nije naveo materijalno-pravne propise na kojima temelji svoju odluku, ne ukazuje na nerazumljivost presude, jer je iz obrazloženja presude razvidno da se presuda prvostupanjskog suda temelji na odredbi č l.7.st.1. ZR-a, kojom je utvr đ ena temeljna obveza poslodavca u pogledu isplate pla ć e, koju je poslodavac dužan isplatiti nakon obavljenog rada, sukladno odredbi č l.90.st.1. ZR-a.

Kako je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, bitne č injenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, utvrdio na na č in odre đ en odredbom č l.8. ZPP-a i kako, suprotno takvoj ocjeni provedenih dokaza, analiza i interpretacija dokaza provedenih tijekom postupka izvršena po tuženiku u žalbi nema uporišta u provedenim dokazima, to se niti interpretacija iskaza pojedinih svjedoka i osobni zaklju č ci tuženika u odnosu na postojanje odre đ enih č injenica, ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer se o č igledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika u vezi pravilnosti zaklju č aka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka, odnosno u na č inu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvr đ enih relevantnih č injenica, zbog č ega ovaj sud ne nalazi osnovanim niti žalbeni razlog pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja.

Kako tuženik u žalbi visinu dosu đ enog iznosa ne osporava, žalbenim navodima tuženika pravilnost pobijane presude u odluci o glavnoj stvari nije dovedena u sumnju, pa ovaj sud ne nalazi osnovanim niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, zbog č ega je valjalo žalbu tuženika djelomi č no odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude u odnosu na odluku o glavnoj stvari u to č . I izreke, temeljem odredbe č l.368.st.1. ZPP-a.

Me đ utim, osnovano obje stranke osporavaju pravilnost odluke o troškovima postupka u to č . II izreke.

Pobijaju ć i odluku o troškovima postupka tužitelj u žalbi isti č e da je u smislu odredbe č l.164 ZPP-a svaka stranka dužna postaviti zahtjev za naknadu troškova postupka, jer sud ne odlu č uje o troškovima postupka ex offo, navode ć i da je tuženik postavio zahtjev za naknadu troškova na na č in da se pozvao na ranije priloženi troškovnik, predaju ć i u spis troškovnik koji se odnosi na troškove nastale u daljnjem tijeku postupka, pa smatra da je prvostupanjski sud bio ovlašten priznati tuženiku samo troškove navede u priloženom troškovniku, a ne i troškove iz „starog“ troškovnika, budu ć i da je drugostupanjski sud ukinuo prethodnu odluku o troškovima postupka, pa prvostupanjski sud ne može svoju odluku temeljiti na „ne č emu što je prethodno stavljeno izvan snage“, zbog č ega je tuženik najkasnije na ro č ištu održanom 19. rujna 2008. godine bio dužan priložiti troškovnik i za sve one troškove koji su nastali u ranijem tijeku postupka, pa smatra da je prvostupanjski sud neopravdano priznao tuženiku troškove do zadnjeg stadija postupka.

Tužitelj ujedno prigovara da prvostupanjski sud kod donošenja odluke o troškovima postupka nije primijenio ranije važe ć u Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je u Tbr. 42 odre đ eno da odvjetnik ima pravo obra č unati porez na odvjetni č ke usluge, ukazuju ć i na nejasno ć u obrazloženja odluke o troškovima postupka, jer je samo na pojedine iznose troškova obra č unat porez, a da se iz obrazloženja presude ne može zaklju č iti iz kojih razloga je prvostupanjski sud na takav na č in vršio obra č un troškova postupka.

Tako đ er prigovara i visini utvr đ enih iznosa troškova, navode ć i da je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u prvom stadiju postupka u iznosu od 10.260,00 kn, odnosno obzirom na utvr đ eni uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 65%, u iznosu od 6.604,00 kn, što je pogrešno, jer bi prema pravilnom obra č unu tužitelju pripadalo pravo na naknadu troškova u iznosu od 6.669,00 kn, a na taj iznos je prvostupanjski sud propustio obra č unati porez na odvjetni č ke usluge od 22%, prigovaraju ć i da je u pogledu troškova koji se odnose na drugi stadij postupka prvostupanjski sud obra č unao PDV samo na neke troškove, pa su u prva dva stadija postupka ukupno priznati troškovi tužitelja manji od troškova na koje ima pravo. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja prije svega navesti da o naknadi troškova sud odlu č uje na odre đ eni zahtjev stranke, sukladno odredbi č l.164.st.1 ZPP-a, a stranka je dužna u zahtjevu odre đ eno navesti troškove za koje traži naknadu (st.2 iste odredbe).

Prema tome, to č no je kako to tužitelj navodi u žalbi da je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova postaviti odre đ eno, razvrstavaju ć i troškove za koje traži naknadu po osnovi i visini.

Me đ utim, pogrešno je mišljenje tužitelja da tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova pozivaju ć i se na ranije priloženi troškovnik i da prvostupanjski sud nije bio ovlašten priznati tuženiku troškove iz „starog“ troškovnika.

Okolnost da je ranija presuda prvostupanjskog suda ukinuta, kao i odluka o troškovima postupka, tužitelj potpuno pogrešno tuma č i u žalbi, jer je tuženik u troškovniku priloženom u spisu na listu broj 164 (identi č ni troškovnik tuženika se nalazi i na listu broj 165) popisao troškove za koje traži naknadu i to po osnovi i visini, odre đ eno navode ć i za koje poduzete radnje i u kojem iznosu traži trošak, zbog č ega okolnost da se tuženik prilikom postavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka pozvao na ve ć priloženi troškovnik, ne zna č i da tuženik nije postavio odre đ eni zahtjev za naknadu troškova, jer je to protivno sadržaju priloženog troškovnika tuženika.

U pravu je, me đ utim, tužitelj ukazuju ć i na nedostatke obrazloženja presude prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o troškovima postupka.

Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi č l.154.st.2. ZPP-a, obra č unavaju ć i trošak postupka u skladu sa važe ć om vrijednosti predmeta spora prema pojedinim fazama postupka, priznaju ć i naknadu troškova u svakoj fazi postupka u omjeru kona č nog uspjeha u sporu, a prema vrijednosti predmeta spora u pojedinoj fazi postupka, cijene ć i pri tom uspjeh stranaka u postupku i kvalitativno i kvantitativno.

Me đ utim, osnovano tužitelj navodi u žalbi da je prvostupanjski sud trošak PDV-a priznao na pojedine iznose troškova postupka po č evši od 13. srpnja 2004.g., iz č ega se može zaklju č iti da za troškove iz ranijeg razdoblja vo đ enja parnice trošak PDV-a nije priznao, a u obrazloženju nije naveo nikakve razloge za takav obra č un troškova.

Obzirom na vrijeme trajanja postupka u konkretnom slu č aju primjenjuje se kako ranije važe ć a Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), tako i sada važe ć a Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je stupila na snagu 05. srpnja 2004.g. Pravilno tužitelj ukazuje u žalbi da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo zara č unati pripadaju ć i porez na dodanu vrijednost, sukladno Tbr. 42 sada važe ć e Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a i prema ranije važe ć oj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 42) je odvjetnik imao pravo zara č unati porez na odvjetni č ke usluge.

Imaju ć i u vidu citirane odredbe ranije i sada važe ć e Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, mora se zaklju č iti da odvjetniku pripada pravo obra č unati pripadaju ć i porez na dodanu vrijednost na sve obavljene radnje, pa je potpuno nejasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud obra č unavao porez na dodanu vrijednost samo za radnje obavljene u postupku nakon 13. srpnja 2004.g., jer o tome u obrazloženju nije naveo nikakve razloge, koji nedostaci onemogu ć uju ocjenu pravilnosti pobijane odluke o troškovima postupka, a ujedno predstavljaju bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354.st.2. to č .11. u vezi s č l.381. ZPP-a, na koju bitnu povredu tužitelj osnovano ukazuje u žalbi.

Osim toga, tužitelj osnovano ukazuje na pogrešan obra č un pripadaju ć eg iznosa troškova postupka tužitelju po prvostupanjskom sudu u odnosu na prvu fazu postupka, jer je prvostupanjski sud, imaju ć i u vidu uspjeh tužitelja u postupku u omjeru od 65%, kao i utvr đ eni iznos troškova postupka od 10.260,00 kn, priznao tužitelju iznos od 6.604,00 kn, iako je pravilnim obra č unom trebalo priznati iznos od 6.669,00 kn.

Tuženik u žalbi prigovara da prvostupanjski sud prilikom odlu č ivanja o troškovima postupka nije vodio ra č una o sadržaju odredbe č l.155.st.1. ZPP-a, prema kojoj je bio dužan uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vo đ enja parnice, ukazuju ć i pri tom da je tužitelj u cijelom nizu podnesaka samo ponavljao stavove i navode iznesene u tužbi koji ni na koji na č in nisu doprinijeli utvr đ ivanju relevantnog č injeni č nog stanja, konkretno navode ć i da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak podneska od 17. svibnja 2004.g., kao i trošak zastupanja na ro č ištu održanom 25. svibnja 2004.g., te trošak dvaju podnesaka (od 09. srpnja 2007.g. i 04. ožujka 2008.g.), iako su navedeni podnesci predani na samom ro č ištu, za koja ro č išta je tužitelju tako đ er priznao trošak.

Prvostupanjski sud se u obrazloženju odluke o troškovima postupka, doduše, poziva na odredbu č l.155. ZPP-a, me đ utim, iz sadržaja obrazloženja ne može se zaklju č iti na koji na č in je prvostupanjski sud primijenio tu odredbu, jer prilikom odlu č ivanja o troškovima postupka o č igledno nije uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vo đ enja parnice.

Osnovano, naime, tuženik prigovara u žalbi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak podneska od 17. svibnja 2004.g., kao i trošak zastupanja na ro č ištu održanom 20. svibnja 2004.g. (tuženik u žalbi pogrešno navodi datum održavanja ro č išta), jer je navedeni podnesak predan na tom ro č ištu, pa kako je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak zastupanja na tom ro č ištu, tužitelj nema pravo i na naknadu troškova za sastav podneska predanog na istom ro č ištu.

Isto tako, prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 09. srpnja 2007.g. koji je predan na ro č ištu održanom istog dana, a za koje ro č ište je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak zastupanja, kao i na ro č ištu održanom 05. ožujka 2008.g. na kojem je tužitelj predao podnesak od 04. ožujka 2008.g., a prvostupanjski sud mu je neosnovano priznao i trošak sastava podneska, kao i trošak zastupanja na ro č ištu iako je u oba navedena slu č aja tužitelj podneske predao na samom ro č ištu, pa mu ne pripada pravo i na naknadu troškova zastupanja na ro č ištu i troškova za sastav podnesaka.

Slijedom navedenog valjalo je žalbe obiju stranaka prihvatiti osnovanim, ukinuti presudu prvostupanjskog suda u odluci o troškovima postupka u to č . II izreke temeljem odredbe č l.380.to č .3. ZPP-a i u tom ukinutom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

U nastavku postupka prvostupanjski sud ć e donijeti novu odluku o troškovima postupka, imaju ć i u vidu uspjeh stranaka u ovoj parnici, kao i č injenicu da se vrijednost predmeta spora tijekom postupka mijenjala, slijedom č ega ć e utvrditi pripadaju ć i iznos troškova postupka tužitelja i tuženika prema pojedinim fazama postupka, sukladno važe ć oj vrijednosti predmeta spora, u omjeru kona č nog uspjeha stranaka u postupku, pri č emu ć e biti dužan uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vo đ enja parnice, ocjenjuju ć i brižljivo sve okolnosti, sukladno odredbi č l.155.st.1. ZPP-a, te svoju odluku obrazložiti jasnim i odre đ enim razlozima, vode ć i ra č una o odredbama ranije i sada važe ć e Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zavisno o vremenu poduzimanja pojedinih radnji stranaka.

U Varaždinu, 25. svibnja 2009. godine

PREDSJEDNIK VIJE Ć A:

Zlatko Lodeta, v.r.