Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1062/2012-2 AI generated

Supreme Court quashes appeal judgment for failure to determine subrogation and standing of plaintiffs.

Case Number Rev-x-1062/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court quashed the appeal judgment and remanded the case for retrial because the lower court failed to determine whether subrogation occurred between the plaintiffs. The plaintiffs argued the second plaintiff had paid the repair bill, but the court found this merely discharged the first plaintiff's debt to the auto service without establishing a transfer of the claim. Consequently, the court could not decide which plaintiff was properly authorized to sue for damages without first resolving the subrogation issue.

Legislator headnote

AI generated

čl. 296. st. 1. ZOO; čl. 299. st. 1. ZOO; čl. 395. st. 2. ZPP; čl. 211. ZOO; čl. 213. ZOO: Where a court fails to ascertain whether personal subrogation has transferred the creditor's right to a second plaintiff, it cannot determine standing and must remand the case to clarify the legal relationship before adjudicating liability.

Keywords

AI generated
personal subrogation standing to sue discharge of debt remand for retrial civil procedure law liability for damages auto repair costs

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 296. st. 1. ZOO
Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je prema stavku 2.
čl. 299. st. 1. ZOO
Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZOO u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunilac može ugovoriti s vjerovnikom, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.
čl. 211. ZOO
čl. 213. ZOO
Konačno, neosnovano se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke poziva na odredbe čl. 211. i čl. 213. ZOO.
čl. 395. st. 2. ZPP
S obzirom na sve izneseno, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješeno je kao u toč.
čl. 166. st. 3. ZPP
O troškovima povodom revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1062/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja A. L. iz Z., i II-tužitelja I. B. iz Z., koje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika Lovačkog društva „F.“ iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u K., i II-tuženika Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije, kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 333/10-2 od 27. lipnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-7808/01 od 26. svibnja 2009., u sjednici održanoj 12. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-333/10-2 od 27. lipnja 2012. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima povodom revizije odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se I tuženiku Lovačko društvo „F. K.“ zastupanog po predsjedniku društva C. J. iz J., … i II tuženiku Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, Z., …, da I tužitelju L. A. iz Z., … i II tužitelju B. I. iz Z., … s naslova naknade materijalne štete solidarno isplate iznos od 13.924,32 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 31.1.2001., pa do isplate, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.712,70 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2009. pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2009., poslovni broj Pn-7808/01 i odbija tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

Nalaže se I-tuženiku Lovačkom društvu „F. K.“ i II-tuženom Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije da I-tužitelju A. L. i II-tužitelju I. B. solidarno plate iznos od 13.924,32 kn sa zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2001. do isplate i naknade parnični trošak od 23.712,70 kn sa zateznom kamatom od 26. svibnja 2009. do isplate.

Nalaže se tužiteljima da naknade parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 11.000,00 kn i II-tuženiku u iznosu od 13.747,75 kn, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužiteljima da II-tuženiku naknade trošak žalbe u iznosu od 1.537,50 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu tužiteljima parničnih troškova, kao i troška revizije, odnosno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju, prvotuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a) st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje nižestupanjskih presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prvotužitelj A. L. vlasnik vozila registarske oznake ZG … koje je oštećeno u štetnom događaju 25. prosinca 2000. kada je na županijskoj cesti broj 3101 na prednji dio navedenog vozila naletjela divlja svinja koja je pretrčavala kolnik,

- da je vozilom u vrijeme nezgode upravljao J. B. (unuk prvotužitelja, a sin drugotužitelja),

- da je ovlašteni servis „A. ….“ d.o.o. izdao račun za popravak vozila na ime vlasnika vozila – prvotužitelja (list 15 do 17 spisa),

- da je plaćanje po tom računu izvršio drugotužitelj I. B.,

- da tužitelji odgovornost prvotuženika Lovačkog društva „F.“ temelje na činjenici da je štetu na vozilu na javnoj cesti uzrokovala divljač (divlja svinja) koja prebiva na lovištu kojim gospodari prvotuženik,

- da odgovornost drugotuženika temelje na činjenici da na dijelu prometnice na kojem je došlo do naleta životinje na motorno vozilo drugotuženik nije postavio prometni znak „divljač na cesti“,

- da je visina materijalne štete na vozilu utvrđena na temelju računa ovlaštenog servis „A. ….“ d.o.o. i nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 13.924,32 kn. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud (otklanjajući prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti) zaključuje da prvotuženik – lovačko društvo koje gospodari lovištem, odgovara za štetu nastalu na automobilu prvotužitelja zbog iznenadnog naleta divlje svinje iz lovišta na prometnicu, a koja prometnica prolazi lovištem, dok odgovornost drugotuženika nalazi u propustu upozorenja vozača na mogućnost prelaska divljači postavljanjem na prometnici prometnog znaka „divljač na cesti“.

Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženicima solidarno isplatiti tužiteljima 13.924,32 kn s pripadajućom kamatom, kao i naknaditi im parnične troškove 23.712,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2009. do isplate.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama tuženika pozivom na odredbu čl. 373.a) ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i zahtjev tužitelja odbio, te im je naložio da nadoknade prvotuženiku parnične troškove 11.000,00 kn, a drugotuženiku 13.747,75 kn. Ujedno je naložio tužiteljima drugotuženiku naknaditi trošak žalbe 1.537,50 kn.

U obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je jedino prvotužitelj kao vlasnik oštećenog vozila aktivno legitimiran tražiti štetu od tuženika, da mu je štetu koju predmetnom tužbom zahtijeva od tuženika, naknadio drugotužitelj plaćanjem računa ovlaštenom autoservisu („A. ….“ d.o.o.), slijedom čega drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev prvotužitelja za naknadom materijalne štete na vozilu.

Vezano za zahtjev drugotužitelja u ovom postupku, drugostupanjski sud je stava da isplatom „naknade“ prvotužitelju (plaćanjem računa ovlaštenom autoservisu za popravak vozila prvotužitelja), na drugotužitelja nije prešla tražbina prvotužitelja po samom zakonu u smislu tada važeće odredbe čl. 300. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), budući iz navoda tužitelja, niti podataka u spisu, ne proizlazi postojanje pravnog interesa drugotužitelja za ispunjenje obveze prvotužitelja u smislu te zakonske odredbe. Stoga, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev drugotužitelja za naknadu štete, te zahtjev drugotužitelja odbija, pozivajući se pritom i na odredbe čl. 211. i čl. 213. ZOO.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.

Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je prema stavku 2. vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, izuzev kad prema ugovoru ili prirodi same obveze ovu treba da ispuni dužnik osobno.

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, te imajući na umu citiranu zakonsku odredbu, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je drugotužitelj prvotužitelju naknadio štetu koju u ovom predmetu tužitelji zahtijevaju od tuženika smatrajući ih odgovornim za istu, time što je drugotužitelj platio popravak oštećenog vozila vlasništvo prvotužitelja na temelju računa ovlaštenog autoservisa, te da bi prvotužitelj kao vlasnik vozila, u okolnostima konkretnog slučaja, bio jedini aktivno legitimiran zahtijevati naknadu materijalne štete od tuženika.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, drugotužitelj nije prvotužitelju naknadio predmetnu štetu, već je u smislu odredbe čl. 296. st. 1. ZOO ispunio obvezu prvotužitelja prema ovlaštenom autoservisu s osnove računa za popravak oštećenog vozila vlasništvo prvotužitelja, te je na taj način došlo do prestanka obveze prvotužitelja prema ovlaštenom servisu koji je izvršio popravak vozila. Međutim, u takvoj situaciji samo je jedan od tužitelja u ovom predmetu aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika koje smatra odgovornima za štetu, naknadu iste. U konkretnom slučaju, za sada, nije moguće prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da bi to bio jedino prvotužitelj.

Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZOO u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunilac može ugovoriti s vjerovnikom, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.

O tome je li u konkretnom slučaju došlo do personalne subrogacije u smislu citirane zakonske odredbe (čl. 299. st. 1. ZOO), drugostupanjski sud se zbog pogrešnog pravnog pristupa nije niti bavio, pa je ostalo nerazjašnjeno je li između tužitelja sklopljen ugovor o subrogaciji na temelju kojeg je tražbina prvotužitelja prešla na drugotužitelja. Tek nakon utvrđenja u tom pravcu, će sud biti u mogućnosti pravilno ocijeniti koji je od tužitelja aktivno legitimiran zahtijevati naknadu predmetne štete, te odgovoriti na žalbene navode glede odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

Konačno, neosnovano se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke poziva na odredbe čl. 211. i čl. 213. ZOO.

U ovom slučaju nije moguća primjena odredba čl. 211. ZOO prema kojoj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu, jer navedenu zakonsku odredbu bilo bi moguće primijeniti samo da su tužitelji nešto isplatili tuženicima i da predmetnom tužbom traže ono što su im isplatili. Međutim, nije sporno da tužitelji tuženicima nisu ništa platili.

To se odnosi na odredbu čl. 213. ZOO prema kojoj se ne može tražiti ono što je dano ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obveze ili neke moralne ili društvene dužnosti, jer tužitelji to predmetnom tužbom i ne traže od tuženika budući im nisu ništa dali, niti učinili.

S obzirom na sve izneseno, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.

O troškovima povodom revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

U Zagrebu, 12. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.