Rev-759/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 759/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Dorda Bjegovića, Veseljka Šeparovića i Ilije Čuljata kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz S. koju zastupa N. K., odvjetnik iz R., protiv tuženih: 1. B. B., 2. T. B., oba iz Z., koje zastupa B. K., odvjetnik iz Z., radi predaje u suposjed, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 23. svibnja 1991, br. Gž-456/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici od 17. travnja 1989, br. P-287/88, u sjednici održanoj dana 31. srpnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Rijeci br. Gž-456/90, od 23. svibnja 1990. godine odbija se.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-456/ 90, od 23.V.1990. godine uvažena je žalba tuženih i prvostepena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-287/88, od 17.IV.1989. preinačena je tako da je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u suposjed nekretnina koje predstavljaju ostavinu iza pok. E. Š..

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U ovoj parnici tužiteljica traži od tuženih kao oporučnih nasljednika iza pok. E. Š. da joj predaju u suposjed nekretnine koje predstavljaju ostavinu iza pok. E. Š. U reviziji je sporno pravno pitanje - da li je kod postojanja tuženih kao oporučnih nasljednika, čije je nasljeđivanje temeljem oporuke osporeno tvrdnjom da oporuka nije valjana, nasljedstvo prešlo na tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu časom smrti ostavioca pok. E. Š., te da li je tužiteljica, temeljem svog zakonskog nasljeđivanja, od tuženih kao oporučnih nasljednika ovlaštena zahtijevati predaju stvari koje čine ostavinu u suposjed.

Za odluku o sporu relevantno je ovo činjenično stanje:

- da nekretnine koje su predmet zahtjeva predstavljaju ostavinu iza pok. E. Š. i da su one u cijelosti obuhvaćene oporukom;

- da su tuženici oporučni nasljednici pok. E. Š.;

- da je tužiteljica, koja nije oporučni nasljednik iza pok. E. Š., osporila valjanost oporuke temeljem koje nasljeđuju tuženici, te

- da tužiteljica nije nužni nasljednik iza pok. E. Š. i da bi pok. E. Š. naslijedila kao zakonski nasljednik tek u pretpostavci da se utvrdi da nije pravno valjana oporuka pok. E. Š. temeljem koje nasljeduju tuženici.

Na temelju ovog činjeničnog stanja, drugostepeni je sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je zauzeo pravni stav da sporne nekretnine nisu po sili zakona, kao ostavina pok. E. Š., prešle na tužiteljicu u času smrti pok. E. Š., te da tužiteljica nije ovlaštena tražiti predaju u suposjed i kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

Prema odredbi iz čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (ZN) ostavina umrle osobe u času njezine smrti po sili zakona prelazi na njezine nasljednike.

Spor se svodi na pitanje - tko su nasljednici umrle osobe u slučaju kad je umrla osoba cijelom ostavinom raspolagala oporukom i kad nema nužnih nasljednika a ima zakonskih.

Oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim, što znači da u slučaju kad postoje oporučni nasljednici, ostavina prema čl. 135. ZN prelazi na oporučne nasljednike. Ovo i u slučaju kad je osporena pravovaljanost oporuke, s time što je u tom slučaju nasljedno pravo oporučnih nasljednika neizvjesno sve dok se ne utvrdi pravovaljanost oporuke. Ukoliko se utvrdi da je oporuka pravovaljana, njihovo neizvjesno nasljedno pravo postaje konačno, a ukoliko se oporuka proglasi ništavom, tada dolazi do zakonskog nasljeđivanja. U ovom posljednjem slučaju oporučni nasljednici zakonskim (pravim) nasljednicima - odgovaraju kao pošteni ili kao nepošteni posjednici prema stanju ostavine u času smrti ostavioca.

U konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje - da su tuženici oporučni nasljednici cijele ostavine pok. E. Š. i da tužiteljica nije nužni nasljednik, ostavina iza pok. E. Š. u času njezine smrti prešla je na tuženike a ne i na tužiteljicu, tako da tužiteljica po osnovi prava nasljeđivanja nema pravo tražiti predaju spornih nekretnina u suposjed. Tek, ukoliko bude utvrđeno da je oporuka pok. E. Š. temeljem koje nasljeđuju tuženici ništava, tužiteljica će kao zakonski nasljednik spornih nekretnina steći ovlaštenje da traži njihovu predaju.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 31. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v. r.