Rev-632/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. P. B. iz Đ., zastupanog po majci z.z. R. B. iz Đ., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Poslovne jedinice Đ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 1999. godine, br. Gž-1913/98-2, kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 28. svibnja 1998. godine, br. P-18/98-3, u sjednici održanoj dana 8. srpnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-632/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U ostalom revident niti ne iznosi u čemu vidi da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-632/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. P. B. iz Đ., zastupanog po majci z.z. R. B. iz Đ., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Poslovne jedinice Đ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 1999. godine, br. Gž-1913/98-2, kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 28. svibnja 1998. godine, br. P-18/98-3, u sjednici održanoj dana 8. srpnja 2003. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuju presude Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 1999. godine, br. Gž-1913/98-2 i Općinskog suda u Đakovu od 28. svibnja 1998. godine, br. P-18/98-3 u dijelu dosuđene naknade s naslova duševnih boli zbog naruženosti i troškova zbog gubitka školske godine i sudi:
Odbija se mldb. tužitelj P. B. s dijelom tužbenog zahtjeva s naslova duševnih boli zbog naruženosti preko dosuđenog iznosa od 28.000,00 kn do iznosa od 56.000,00 kn sa pripadajućom kamatom na taj iznos (tj. za iznos od 28.000,00 kn sa kamatom na taj iznos), te sa tužbenim zahtjevom dosuđenim u visini od 3.500,00 kn sa pripadajućom kamatom na taj iznos temeljem troškova zbog gubitka školske godine, kao neosnovanima.
čno se prihvaća revizija tuženika i ukidaju presude Općinskog suda u
II. Djelomi
Đakovu od 28. svibnja 1998. godine, br. P-18/98-3 i Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 1999. godine, br. Gž-1913/98-2 u dijelu dosuđene naknade za troškove posjeta bolnici preko dosuđenih 3.500,00 kn do iznosa od 7.000,00 kn sa pripadajućom kamatom na taj iznos (tj. za iznos od 3.500,00 kn sa pripadajućom kamatom), te u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
III. U preostalom se dijelu revizija tuženika kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 249.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 8. svibnja 1998. godine, pa do isplate, i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.545,00 kn sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Sa zahtjevom iznad toga iznosa tužitelj je odbijen.
Presudom suda prvog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženika, pa je gore navedena prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen tako da je tuženik obvezan da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 174.300,00 kn umjesto iznosa od 249.000,00 kn, te na ime parničnog troška platiti mu iznos od 7.381,50 kn umjesto iznosa od 10.545,00 kn.
U preostalom je dijelu žalba kao neosnovana odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
U nepobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predloženo je da se revizija prihvati, a nižestupanjske presude preinače.
Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U ostalom revident niti ne iznosi u čemu vidi da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su našli tuženicu odgovornom za naknadu nastale štete tužitelju, a prema pobijanoj odluci uz doprinos tužitelja od 30% nastanku štetnog događaja, sukladno čl. 205. i čl. 192. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91 – dalje ZOO). U tom se dijelu odluka suda i ne dovodi u sumnju.
Naime, revident pobija odluka suda glede dosuđenih visina naknade nematerijalne i materijalne štete i to onih dosuđenih s naslova pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog naruženosti i onih dosuđenih za troškove posjeta roditelja bolnici, smatrajući dosuđene naknade previsokim, dok dosuđenu naknadu s naslova gubitka školske godine, smatra neosnovanom u cijelosti.
Nije u pravu revident kada smatra da je naknada s naslova pretrpljenih fizičkih boli previsoko odmjerena tužitelju u iznosu od 60.000,00 kn. Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio višestruke tjelesne povrede lica, očiju, čeljusti, pa potom zdjelične kosti, potkoljenice i natkoljenice, zbog čega je on trpio boli prilikom, u više navrata, podvrgavanja operativnim zahtjevima na oku i licu, a sa utvrđenim trajanjem srednjih boli od tri mjeseca za sve vrijeme liječenja, a potom sa trajanjem boli slabijeg intenziteta neprekinuto dvije godine, a povremeno do pet godina iza povrede.
Međutim, u pravu je revident kada smatra da je odmjerena naknada s naslova duševnih boli zbog naruženja previsoka jer je utvrđeno da je kod tužitelja za ostalo naruženje srednjeg stupnja zbog šepanja kao posljedice zadobivenih prijeloma, te zaostalog slabijeg vida i vidljivo spuštenog kapka na lijevom oku. Nalazi se utoliko primjerenom naknadu tužitelju po ovoj osnovi u visini od 40.000,00 kn, pa je s obzirom na doprinos tužitelja od 30% ovu naknadu trebalo dosuditi u iznosu od 28.000,00 kn, a zato preko tog iznosa, a do prethodno dosuđenih 56.000,00 kn drugostupanjskom presudom, tužitelja odbiti.
U pravu je revident i kada smatra da nije postojao zakonski temelj za dosuđenje naknade tužitelju s naslova gubitka školske godine. Ako bi takav zahtjev bio postavljen kao zahtjev za naknadu neimovinske štete, tada valja reći da Zakon o obveznim odnosima osnovu za takvo obeštećenje ne predviđa.
Kada bi pak takav zahtjev bio postavljen s naslova naknade materijalne štete tada valja imati na umu da bi takav zahtjev dospijevao za tužitelja tek onda kada bi on došao u priliku da ostvaruje imovinsku korist, a to svakako nije u ovome trenutku, jer se to tako niti u postupku ne tvrdi.
Naime, takva bi šteta morala biti izražena u zaradi ili u kojem drugom obliku ostvarenja prihoda, odnosno moralo bi doći do njezinog nastanka, a iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je kod tužitelja takova šteta, kao pretpostavka odgovornosti njezine naknade, uopće nastala.
Utoliko je valjalo u tom dijelu tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti i tako za te dijelove preinačiti nižestupanjske presude.
U odmjeravanju naknade od 10.000,00 kn, a dosuđene u visini od 7.000,00 kn, s obzirom na doprinos tužitelja od 30% nastanku ove štete, a dosuđenih s naslova naknade troškova za posjete bolnici, ovaj sud nije u mogućnosti ispitati materijalno pravo, jer zato ne dostaju činjenice, pa je utoliko i u tom dijelu revizija tuženika osnovana.
Naime, sudovi nisu utvrdili učestalost ovih posjeta, relacije putovanja roditelja u posjete, prijevoznog sredstava kojim su oni dolazili u posjet, troškova nastalih putovanjem i tome slično. Zbog toga je valjalo u tom dijelu prihvatiti reviziju tuženika i preko dosuđenog iznosa od 3.500,00 kn, a do dosuđenih 7.000,00 kn po ovoj osnovi nižestupanjske presude ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
S obzirom na to valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku i tako u svemu odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 393., 395. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 8. srpnja 2003.
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.