Rev-3407/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3407/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.Š. iz Z., zastupane po punomoćnicima T.T. i I.U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika "C. -o. " d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. travnja 1995. godine broj Gž-821/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. studenog 1994. godine broj Pn-1604/92, u sjednici održanoj dana 23. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. travnja 1995. godine broj Gž-821/95 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. studenog 1994. godine broj Pn-1604/92 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 40.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

Tuženik "C. -o. " d.d. Z., dužan je isplatiti tužiteljici V.Š. iz Z., pored dosuđenog iznosa još daljnji iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 1994. godine do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 15.128,10 kn, sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je da tuženik isplati tužiteljici iznos od 125.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 10.303,00 kn, te da joj isplati daljnji iznos od 883,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 209.607,20 kn kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni trošak tužiteljica se odbija. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu kojim je odbijena

tužbenim zahtjevom u iznosu od 209.607,20 kn i da joj se dosudi trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi dana 6.12.1991. godine zadobila teške tjelesne povrede u vidu potresa mozga, frakture vrata, prijeloma desne nadlaktice sa pomakom i višeiverni prijelom desne natkoljenice sa pomakom. Trpila je tjelesne bolove i strah, a zaostale su i trajne posljedice koje smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 40%, te je nastupila i naruženost srednjeg stupnja, što je sve pobliže opisano u razlozima prvostupanjske presude. Tužiteljica je u vrijeme prometne nezgode bila stara svega 25 godina a po zanimanju je prodavačica, pa će trajne posljedice, koje se očituju u bolnosti i ograničenosti kretanja u desnom ramenu i desnoj natkoljenici, te nestabilnosti desnog koljena i sklonosti oticanju kod fizičkih napora, bitno utjecati na kvalitetu njenog života i rada, što sve opravdava i pravo na primjerenu naknadu u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO) za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od ukupno 120.000,00 kn. Kako je s tog osnova dosuđeno 80.000,00 kn, valjalo je djelomično uvažiti reviziju tužiteljice i pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi još razliku od 40.000,00 kn. Pri odlučivanju o visinu pravičnih naknada za ostale vidove nematerijalne štete, sudovi su primjenom odredbe čl. 200. ZOO uzeli u obzir sve relevantne činjenice utvrđene u dokaznom postupku (trajanje i jačinu tjelesnih bolova i straha, stupanj naruženosti i dr.), koje ne opravdavaju da se visina naknade odredi u višim iznosima od utvrđenih pobijanom presudom tj. za tjelesne boli u iznosu od 18.000,00 kn, pretrpljeni strah u iznosu od 8.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti 12.000,00 kn.

Pravilnost visine materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege, koju su niži sudovi utvrdili po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP revizijski sud nije ovlašten ispitivati.

Iz ovih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

Odluka o cjelokupnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pa su prema uspjehu tužiteljice u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, priznati troškovi postupka prvog stupnja žalbe i revizije u ukupnom iznosu od 15.128,10 kn.

U Zagrebu, 23. prosinca 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac