Rev-689/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 689/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. Š. iz D., koju zastupa punomoćnik N. Š. i drugotužiteljice Lj. K. iz F., koje zastupaju punomoćnici T. S. i A. S., odvjetnici u R., protiv prvotuženika maloljetnog A. T. iz L., drugotuženika A. T. A. iz L., trećetuženika J. T. iz SAD, A., P., četvrtotuženika M. T. iz SAD, M., H. koje zastupa posebna skrbnica N. M.-G., odvjetnica u D., petotuženika J. Š., pok. D., iz L. za sebe i kao zakonskog nasljednika iza pokojnog D. Š., kojeg zastupa punomoćnica Z. D., šestotuženice Z. D. pok. D., iz Z., P., sedmotuženika D. K. iz F., osmotuženika D. K. iz F., devetotuženice R. B. iz L., koju zastupa punomoćnik V. B. H., odvjetnik u R., desetotuženice Đ. (D.) R. iz L., jedanaestotuženice D. V. rođ. B. iz Z., P., dvanaestotuženice G. M. iz R., trinaestotuženika B. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., četrnaestotuženika I. S. iz L., petnaestotuženice K. K. iz F., i šesnaestotuženice V. M. iz L., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji devetotuženice R. B. protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2274/2011-2 od 16. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama broj P-182/07 od 24. siječnja 2011., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija devetotuženice R. B. odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tužiteljica za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice M. Š. i Lj. K., svaka u 1/2 idealna suvlasnička dijela, vlasnice dijela nekretnine k.č.br. 11 kuća br. 88 u L. površine 20 čhv iz z.k.ul.br. 1569 k.o. L. pod novom oznakom k.č.br. 11/1 površine 47 m2, odnosno 13 čhv, zatim dijelova nekretnine 13/2 oranica u va nugal površine 2 rala 936 hvati upisano u z.k.ul.br. 1582 k.o. L. pod novim oznakama k.č.br. 13/8 površine 272 m2, odnosno 76 čhv, k.č.br.13/10 površine 338 m2, odnosno 94 čhv, i k.č.br. 13/11 površine 761 m2, odnosno 212 čhv, sve prema nalazu geodetskog vještaka ing. geod. D. Ž., broj elaborata: GV-03/10 od 1.10.2010.g., kao i nekretnina k.č.br. 12/4 livada u njive površine 142 hvati i k.č.br. 12/5 livada u njive površine 8 hvati, obje upisane u z.k.ul.br. 1583 k.o. L., te nekretnine k.č.br. 12/1 livada u njive površine 296 hvati upisano u z.k.ul.br. 1809 k.o. L., pa su tuženi dužni trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, upišu svoje pravo vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Delnicama i drugim očevidnicima u kojima se pravo vlasništva i posjeda upisuju, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 9., 10. i 13 tuženicima da tužiteljicama nadoknade parnične troškove u iznosu od 18.178,52 kn, u roku od 15 dana, s preostalim dijelom zatraženih troškova tužiteljice se odbijaju.

III. Odbijaju se 9. i 13. tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova."

Protiv drugostupanjske presude devetotuženica R. B. je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljice su predložile reviziju devetotuženice odbaciti kao nedopuštenu ili nepotpunu.

Revizija devetotuženice nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude te zahtjev za utvrđenje da su tuženici dužni trpjeti upis tužiteljica kao vlasnica u zemljišne knjige.

Sudovi su pozivom na odredbu čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO) ocijenili da su tužiteljice, kao savjesne posjednice, stekle pravo vlasništva na spornim nekretninama.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena jer je vijeće ocijenilo da revidentica u reviziji nije određeno navela pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg je podnijela izvanrednu reviziju niti nije određeno navela propise i druge važeće izvore prava koji se na njega odnose. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Osim toga, revidentica u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima preocjenjuje činjenice utvrđene dokazima izvedenim tijekom postupka i ujedno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Zato u odnosu na takve navode revidentice treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti niti redovnu reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kamoli izvanrednu reviziju.

U revizijskom postupku u kojem sud odlučuje povodom izvanredne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud nije ovlašten ispitivati jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu kad nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, odnosno kad revident u reviziji propusti određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Tužiteljicama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.