Kž-eun-21/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 21/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. P. (alias M. M.), zbog kaznenog djela sudjelovanja u zločinačkom udruženju - organizirano ili oružano razbojstvo iz čl. 416. i drugih Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2017. broj Kv-eun-26/17, u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tražene osobe M. P. (alias M. M.) kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 28. u vezi s čl. 33. st. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenom stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 - u daljnjem tekstu: ZPSKS-EU), odobrena je i odgođena predaja tražene osobe M. P. pravosudnim tijelima Republike Italije u svrhu izvršenja kazne zatvora prema presudi Apelacijskog suda u Torinu - I Kazneni odjel, broj 653/11 i broj 3555/09 R.G. od 24. veljače 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Suda istrage od 19. siječnja 2009. (pravomoćna 3. travnja 2012.), kojom je tražena osoba osuđena na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, zbog kaznenog djela sudjelovanja u zločinačkom udruženju - organizirano ili oružano razbojstvo iz čl. 416., 110., 624. i 625. toč. 2. i 4. Kaznenog zakona Republike Italije koja odgovaraju kataloškim kaznenim djelima navedenim u čl. 10. ZPSKS- EU.

Predaja je odobrena na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Vrhovnog državnog odvjetništva u Torinu broj 602/12 SIEP od 27. ožujka 2014. pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

Istovremeno, predaja tražene osobe je odgođena do pravomoćnog okončanja i izdržavanja eventualno izrečene kazne zatvora u kaznenom postupku koji se protiv M. P. vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-1467/17 od 21. lipnja 2017. zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. te ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11).

Primjenom čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU odlučeno je da će predaju tražene osobe nadležnim tijelima Republike Italije izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Protiv tog rješenja žali se tražena osoba po svom branitelju T. P., odvjetniku iz Z., zbog povrede materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a podredno da se to rješenje preinači „i tražena osoba u što kraćem roku privremeno izruči Republici Italiji na izdržavanje izrečene kazne, a sve u skladu s čl. 60. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenom stvarima“.

Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je pristao na predaju radi izvršenja preostalog dijela kazne zatvora koju će, s obzirom na svoju poodmaklu životnu dob, sada lakše izdržati nego li po dovršetku kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj koji će predvidivo dulje trajati. Stoga predlaže svoju predaju bez odgađanja, odnosno da ga se privremeno preda Republici Italiji kako bi se nakon tamo izdržane kazne mogao nastaviti kazneni postupak pred hrvatskim sudom.

Navodima žalbe nisu s uspjehom dovedeni u sumnju zaključci suda prvog stupnja koje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

Prije svega, žalitelj pogrešno traži primjenu čl. 60. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenom stvarima („Narodne novine“, broj 178/04), jer se isti odnosi na privremena izručenja traženih osoba državama koje nisu članice EU, a Republika Italija to svakako jest. Stoga je u odnosu na traženu osobu moguće primijeniti jedino odredbu čl. 33. st. 2. ZPSKS-EU koja predviđa mogućnost privremene predaje, ali samo u svrhu vođenja kaznenog postupka u stranoj državi, o čemu se ovdje ne radi niti je u tom pravcu zaključen kakav pisani sporazum između nadležnog domaćeg suda i pravosudnog tijela koje je izdalo nalog.

S druge strane, žalitelj ne osporava da je protiv njega u tijeku kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 te kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. KZ/11. Prema aktualnim podacima, optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 1467/17 od 21. lipnja 2017. potvrđena je rješenjem tog suda broj Kov-606/17 od 23. kolovoza 2017. pa je, sukladno čl. 17. st. 1. toč. 2. ZKP/08, kazneni postupak protiv tražene osobe započeo i to zbog dva kaznena djela za koje je svako zapriječena kazna zatvora u trajanju do pet godina.

Navedene okolnosti, i po ocjeni ovog žalbenog suda, ukazuju da je opravdano odgoditi predaju tražene osobe jer bi u suprotnom moglo doći do ometanja vođenja kaznenog postupka pred domaćim sudom. Takav zaključak nije doveden u pitanju životnom dobi tražene osobe (55 godina), kao niti duljinom neizdržanog dijela kazne (jedna godina, sedam mjeseci i 12 dana) te činjenicom da u Republici Italiji ne prijeti nastup zastare izvršenja te kazne. Tražena osoba, prema vlastitom iskazu, već više godina živi na adresi u Z. zajedno sa svojom izvanbračnom suprugom D. M., a protiv njega su određene blaže mjere osiguranja nazočnosti tj. mjera opreza. Konačno, ako je žalitelj, kako tvrdi, doista htio što prije izdržavati ostatak kazne u Republici Italiji, mogao je to svojevoljno učiniti s obzirom da je i prema vlastitoj izjavi, putem branitelja upoznat s činjenicom da je pravomoćna presuda protiv njega donesena još u travnju 2012.

Stoga je predaja tražene osobe uz njezin pristanak, ali i odgoda te predaje sve dok se pred domaćim sudom ne dovrši započeti kazneni postupak ili izdrži eventualno izrečena kazna za druga kaznena djela, u svemu opravdana i zakonita.

S obzirom da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 132. ZPSKS-EU u vezi čl. čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2017.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.