K-21/2017-17 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-21/2017-17

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Slavka Lozine, kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Borisa Semerada i Rade Veštić uz sudjelovanje Dubravke Bajo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. E. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave dana 18. travnja 2018. godine u nazočnosti optuženika M. E. sa braniteljem B. B., odvjetnikom u S., te zamjenicom ŽDO-a Split Marinom Matušan,

p r e s u d i o j e :

optuženik: M. E., OIB:…, sin pok. Ž. i L. rođene V., rođen … u S., s prebivalištem u K. G., državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom.

k r i v j e:

što je dana 24. travnja 2017. oko 17,35 sati u K. G., u nakani da neovlašteno za sebe zadrži novac, maskiran kapom navučenom preko glave, došao do kioska broj … trgovačkog društva I., izvukao nož ukupne duljine 34 cm, duljine oštrice 20 cm, kojega je provukao kroz otvor u staklu, te ga uperio u zaposlenicu T. B. i zatražio da mu preda 200,00 ili 300,00 kuna ili će je u suprotnom ubiti, što je ona u strahu učinila, te mu predala 200,00 kuna, koje je uzeo i pobjegavši za sebe zadržao, oštetivši time trgovačko društvo I. d.d. Z. za navedeni iznos,

dakle, prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji, a uporabljeno je opasno oruđe,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine-razbojništvo-djelo opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11).

Stoga se optuženik M. E. temeljem odredbe članka 230. stavak 2. a u svezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 isti

o s u đ u j e

na zatvorsku kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine

Temeljem odredbe članka 69. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika M. E. se trajno oduzima nož uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

Temeljem članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku I. d.d. Z., D. dosuđuje se imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 200,00 kuna.

Temeljem čl. 148. ZKP/08 dužan je optuženik M. E. platiti troškove kaznenog postupka i to na ime materijalnih troškova iznos od 2.400,00 kuna te na ime paušala iznos od 500,00 kuna.

Obrazloženje

ŽDO Split podiglo je pred ovim sudom optužnicu K-DO-24/17 od 19. lipnja 2017. protiv optuženika M. E. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona/11,a koje djelo da je počinio na način i u vrijeme navedeno u optužnici.

Na raspravi održanoj 17. travnja 2018. i na prethodnom ročištu optuženik je upozoren sukladno zakonskim odredbama, te je isti izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima iz čl. 370. st. 1. i čl. 239. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) te je izjavio da je razumio radi čega ga se optužuje, navodeći da se ne osjeća krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Nakon što su stranke na raspravi iznijele uvodne govore pristupilo se dokaznom postupku.

Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja-oštećena-žrtva T. B., svjedokinja doktorica L. P. te majka optuženika svjedokinja L. E..

Na raspravi održanoj 17. travnja 2018. saslušana je stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. D. B. primarijus specijalist.

Svjedokinja-oštećena-žrtva T. B. detaljno je opisala događaj od 24. travnja 2017. koji se dogodio u popodnevnim satima u K. G.. Svjedokinja je pri tom navela kako je počinitelj imao do polovine lica navučenu crnu vunenu kapu, te da je bio odjeven u sivu trenerku.

Te prigode je kroz otvor u kiosku provukao ruke, a u jednoj ruci je držao nož koji je uperio u nju u visini njezinih prsiju. Potom opisuje predmetni nož navodeći da je bio ukupne duljine oko 40 cm i da je bio srebrne boje. Od nje da je zatražio 200,00 ili 300,00 kuna, te joj zaprijetio da će je ubiti te da je zbog toga u strahu i dala mu 200,00 kuna. Potom svjedokinja navodio da ne kiosku postoje dvije nadzorne kamere, jedna s unutarnje a druga s vanjske strane koje su bile uključene u vrijeme počinjenja djela. Na prednjom i bočnoj strani kioska da su vidljivo istaknuti natpisi da je kiosk pod video nadzorom. Svjedokinja je potom navela kako je zbog pretrpljenog šoka zatražila liječničku pomoć, da je uzimala lijekove štio je razvidno iz dokumentacije koju je priložila sudu tijekom suđenja.

Na upit branitelja okrivljenika B. B., odvjetnika u S. svjedokinji je li može procijeniti koliki bi bio po njenoj procjeni otvor kroz koji se provukao optuženik, optuženik je rukama pokazao da bi to moglo biti 1 do 2 metra.

Dalje upitana od strane branitelja okrivljenika jesu li se vrata na objektu mogla zaključati sa unutarnje strane i jesu li te prigode bila zaključana oštećena kao svjedok je odgovorila da je glavno pravilo u firmi da se vrata uvijek moraju zaključavati.

Na daljnji upit branitelja oštećenoj je li kritične prigode u neposrednoj blizini objekta bilo nazočnih osoba svjedokinja je odgovorila da u samoj neposrednoj blizini objekta nije bilo ali da je u blizini parka bilo nešto ljudi otprilike na udaljenosti oko nekih 50- ak metara.

Potom svjedokinja upitana od strane branitelja okrivljenika je li se može sjetiti koliko je te prigode bilo u blagajni novca svjedokinja je odgovorila da je bilo negdje oko 3000,00 kuna po njenoj procjeni. Potom svjedokinja pojašnjava da je te prigode ova osoba mogla kroz prozor (otvor) sa rukom iz ladice izvući novac, a zašto je zatražio samo 200,00 kuna da to njoj nije poznato.

Pri tom svjedokinja navodi da je te prigode u svezi događaja bila u stresu i pod pritiskom tako da se svih tih pojedinosti i ne sjeća i da je bila u strahu.

Nakon što je svjedokinja-oštećena-žrtva dala iskaz istoj se obratio optuženik govoreći "Tihana meni je sada stvarno žao što sam napravio iskreno ti se ispričavam, bio sam u takvom stanju o kakvom sam već govorio i stvarno mi je žao što sam takve prigode postupio na takav način.".

Svjedokinja doktorica L. P. na upit branitelja okrivljenika upitana da opiše i reče sudu u kakvom je stanju te prigode tj. dana 24. travnja 2017. bio okrivljenik M. E., nakon čega je svjedokinja izvršila uvid u liječničku medicinsku dokumentaciju te navodi da je tijekom travnja 2017. M. E. bio pod supstitucijskom terapijom heptanonom od 50 mg dnevno da je uzimao i normabel od 5 miligrama a nekad 10 miligrama. Terapija heptanonom je bila prepisana od strane psihijatra dr. K. iz Z. za javno zdravstvo iz Centra za liječenje ovisnosti.

Posebno upitana svjedokinja od strane branitelja okrivljenika od kada ima podatke tj. dijagnozu da je optuženik ovisnik o opijatima svjedokinja navodi da prema medicinskoj dokumentaciji koju je imao u posjedu je razvidno da je to od 2001., a sljedeći put kada ga je vidjela i susrela sa istom dijagnozom da je to bilo 2014. što znači da tog perioda nije dolazio po terapiju.

Iz te dokumentacije bilo je razvidno da je navedeno da do tog vremena nikada nije liječen nije bio na terapiji-metadonskoj-terapiji od liječenja od ovisnosti, a poslije toga je dobio terapiju heptanonima redovno, a jedno vrijeme je skoro jednu godinu bio na odvikavanju od terapije bio je na terapiji tabletama Buprenorfil.

Na kraju svjedokinja upitana od strane branitelja iz koje dokumentacije je razvidno da je bio dugogodišnji ovisnik o opijatima i to dugogodišnji ovisnik godina svjedokinja je navela da je to razvidno iz medicinske dokumentacije u kojoj je zabilježena njegova ovisnost od 2001. godine sve do danas, ali nije isključeno da je to možda još od prije.

Majka optuženika M. E. upozorena po članku 285. st. 1. ZKP-a da nije dužna svjedočiti u ovom postupku izjavila je da želi svjedočiti u ovom postupku. Svjedokinja upozorena po čl. 285. st. 3. ZKP-a da će se njen iskaz ako odluči svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, izjavljuje da je razumjela ova upozorenja, te da želi svjedočiti.

Pri tome je u svom iskazu navela da ono što može reći po pitanju uzimanju opijata od strane njenog sina M. je da je tijekom 2017. pa i prije nekoliko godina uzimao metadonsku terapiju, a da je ona u to vrijeme bila više posvećena majci tj. da je živjela kod majke 1 (jedan) kilometar od njihove obiteljske kuće. U to vrijeme da bi M. dolazio u posjetu kod nje i bake ponekad na ručak i slične događaje. Ona da je znala za tu njegovu "pošast" i da je u to vrijeme uzimao terapiju. Što se tiče sredstava za kupovinu opijata on je kao ovisnik pretpostavlja nekada dobivao od liječnika a nekada vjerojatno i sam kupovao.

Stalna sudska vještakinja za psihijatriju prof. dr. sc. D. B. primarijus spec. subspecijalist forenzičke psihijatrije, ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 12. lipnja 2017. (list 58 do 66), te navodi da nema što posebno nadodati.

Na upit branitelja okrivljenika B. B., odvjetnika u S. vještakinji u svezi djela koje je počinio optuženik da li može reći da li je počinjenje djela bilo motivirano stjecanjem materijalne koristi na što je sudska vještakinja odgovorila da pri procjeni ubrojivosti tj. mogućnosti shvaćanja značenja postupka i upravljanja njima, dakle racionalne i voljne komponente ponašanja treba uzeti u obzir i motiviranost nekog ponašanja jer upravo ona predstavlja i racionalnu i voljnu komponentu.

Na upit vještakinji je li navedena količina heptanona 20 mg (40 heptanona) i alkohola i to 10-ak piva hipotetski moglo dovesti do konfuznosti stalna sudska vještakinja odgovara da bi moglo dovesti ali da to ovisi o svakom pojedinačnom slučaju i osobi. Drugim riječima može se reći da osobe koje nisu dosad uzimale heptanon ili su uzimali manje će reagirati na drugačiji način a koji su prije već uzimali će reagirati na drugi način jer su sve navikli na veće doze heptanona. Pri procjeni stanja alkoholiziranosti i intoksikacije psiho aktivnim drogama prvenstvenu prednost daje objektivnim pokazateljima koji pokazuju količinu alkohola u krvi ili droga.

Branitelj optuženika naveo je da ima primjedbu na dopunsko mišljenje vještakinje prof. dr. sc. D. B., koje primjedbe se očituju u tome da vještakinja uopće nije uzela u obzir sve okolnosti koje ukazuju na psihofizičko stanje okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela i to kako okolnosti koje je branitelj već istakao, tako i prije svega okolnost da okrivljenik, iako dugogodišnji ovisnik opijatima, nikada prije nije činio takva i slična kaznena djela.

Zamjenica ŽDO-a Split je navela da se protivi prijedlogu obrane za novim sudsko psihijatrijskim vještačenjem, pri tome navodeći novo vještačenje sukladno odredbama čl. 317. i 318. ZKP/08 može biti određeno samo ako postoje proturječnosti ili nedostaci, ili sumnje u točnost provedenog vještačenja. U konkretnom slučaju da nisu ispunjene te zakonske pretpostavke. Shodno iznijetom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. D. B. sud je temeljem članka 421. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) odbio prijedlog branitelja okrivljenika za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja M. E. i to iz razloga što je prof. dr. sc. D. B. po nalogu ŽDO-a Split izradila pisani nalaz i mišljenje o ubrojivosti optuženika i ovisnosti istog o opijatima (list 58 do 65 spisa), a iskaz obiteljske liječnice okrivljenika dr. L. P. u potpunosti je suglasan nalazu i mišljenju prof. dr. sc. D. B..

Ovakav prijedlog obrane bio je očito usmjeren na odugovlačenje postupka jer po pitanju provedenog psihijatrijskog vještačenja nad optuženikom stručne osobe prije svega prof. dr. sc. D. B. dala je odgovore na sva postavljena pitanja kako od strane obrane tako i optužbe.

Potom je reproducirana obrana optuženika M. E. na raspravi koju je isti iznio pred ŽDO- Split 7. lipnja 2017. list 31 do 35 spisa. Pri tome je optuženik istakao da se kaje zbog svega onog što je učinio prije svega prema oštećenoj, da nije imao nikakve loše namjere jer da je kao susjed dobro i poznaje. Potom plačući ističe da mu je iskreno žao za djelo koje je počinio i da se kaje zbog toga, te da ima namjeru nastaviti se liječiti u komuni. Pri tome ističe da njegova doktorica L. P. prilikom ispitivanja tj. svjedočenja da je "pobrkala " datume u svezi uzimanja metadonske terapije navodeći da on nije počeo uzimati opijate 2001. već od 2011.

Branitelj okrivljenika na kraju ističe da je na DVD snimci i sačinjenim fotografijama koje je zastupnica optužbe uložila i predložila kao dokaz razvidno da su iste snimljene očito u neko drugo vrijeme a ne u vrijeme za koje se tvrdi da je počinjeno kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret. Osim toga, te snimke i fotografije su nezakoniti dokazi budući su iste rezultat neovlaštenog snimanja i to od strane očito osobe od kojih su iste, prema dokumentaciji koja prileži spisu oduzete. Dakle, radi se o nezakonito nastalim i pribavljenim dokazima pa obrana traži da se isti kao nezakoniti izdvoje iz spisa, budući se na njima ne može temeljiti sudska odluka.

Zamjenica ŽDO-a usprotivila se prijedlogu obrane za izdvajanje videosnimke i fotografije, jer je nedvojbeno kako nije riječ o nezakonitim dokazima. Naime, iz zapisnika o očevidu, te iskaza svjedokinje oštećenice T. B. vidljivo je kako je na kiosku, na dva mjesta, bilo istaknuto upozorenje o snimanju, da je objekt pod video nadzorom. Stoga je snimanje nadzornim kamerama bilo ovlašteno, u cilju zaštite, od strane oštećenog društva.

Iz posebnog izvješća Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske Postaje Kaštela od 31. svibnja 2017. vidljivo je kako je A. J. tehničar društva S., koje je bilo zaduženo za kamere i sigurnost. Snimke kamera na zakonit način su oduzete, o čemu su u dokaznom postupku pročitani potvrda o privremenom oduzimanju predmeta-snimki od spomenutog A. J. i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta.

Takvo postupanje je ne samo zakonito, nego i potpuno uobičajeno kod sličnih kaznenih djela. Pitanje vremena tj. sata koji je otisnut na snimkama nije od značaja za ocjenu zakonitosti snimki jer je očito riječ o pogrešci u sustavu snimanja i same kamere, a sve obzirom na iskaz svjedokinje, te obranu okrivljenika, kojemu su fotografije sa snimke predočavane, neprijeporno je kako je riječ o snimkama koje se odnose na predmet optužnice.

Zamjenica ŽDO-a dodatno ističe kako je svjedokinjina oštećenica potvrdila da je spomenuti kiosk bio osiguran zaštitarskom službom koja je bila povezana na tihi alarm čiju je tipku ona aktivirala, nakon čega su došli zaštitari i policija. Kao što je već navela u zapisniku o očevidu opisano je postojanje i položaj dviju kamera video nadzora, a upozorenja o snimanju je opisala svjedokinja – oštećenica. Dakle, riječ je o video snimanju na javnom mjestu uz vidno upozorenje, u cilju zaštite, u kojem smislu trgovačka društva i banke imaju i zakonske obveze, upravo u cilju sprječavanja počinjenja kaznenog djela i otkrivanja počinitelja, a propusti u tom smislu su čak propisani kao posebni prekršaj, za koje je zapriječena novčana kazna za pravne osobe.

Tijekom postupka zamjenica ŽDO-a Split izvela je dokaze optužnice broj K-DO-24/17 od 29. lipnja 2017. i to:

1. Zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj KU-68/17 od 24. travnja 2017. (11-12) i izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta (13), 2. Zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta-snimke kamera od A. J. broj 0967926 (3 i 4),

3. Zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta-noža, kape i trenirke od okrivljenika broj 1043323 (7 i 8),

4. Fotodokumentacija premeta oduzetih od okrivljenika (52-56),

5. Snimka nadzornih kamera na DVD mediju s fotografijama (9-9m),

6. Zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenice-žrtve T. B. (37-40) s medicinskom dokumentacijom (41-47),

7. Imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva I. d.d. Z. s nalogom o razduženju (50 i 51),

8. Sudskopsihijatrijsko vještačenje okrivljenika stalnog sudskog vještaka Dr. D. B. (58- 66),

9. Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika M. E. (31-34), s poukom o pravima (19) i audio-video snimkom na DVD mediju (35).

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika M. E. od 2. lipnja 2017. (list 17 spisa) iz kojeg proizlazi da isti do sada nije osuđivan.

Na temelju ovako provedenog postupka, na temelju materijalnih tako i verbalnih dokaza neprijeporno je dokazano da je optuženi M. E. počinio kazneno djelo protiv imovine- razbojništvo iz članka 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i to na način i u vrijeme navedeno u optužnici.

Postoje i materijalni dokazi. Iz snimke kamera u unutrašnjosti i s vanjske strane kioska vidi se postupanje okrivljenika opisano u izreci optužnice. Ta snimka uz potvrdu je oduzeta od zaposlenika zaštitarskog društva, Na snimci se vidi muškarac s crnom vunenom kapom navučenom preko glave i u sivoj trenirci kako drži uperen nož u oštećenicu.

Usporedbom izgleda muškarca na snimci kamera i izgleda optuženika, koji je zabilježen na DVD snimci njegovog ispitivanja, jasno je da je počinitelj upravo okrivljenik, jer počiniteljevo lice na snimci iz kioska nije potpuno pokriveno. Uostalom i sam optuženik je u svojoj obrani naveo kako se prepoznao na snimci kamera. Nadalje, na snimci se vidi kako počinitelj ima cigaretu u ustima, a optuženik je potvrdio da je pušač i da je često kupovao cigarete baš u tom kiosku.

Osim toga, od optuženika su uz potvrdu oduzeti nož, crna vunena kapa i siva trenirka, čiji izgled je vidljiv iz fotodokumentacije. Usporedbom izgleda opisanih predmeta iz fotodokumentacije, te noža, kape i trenirke koje je imao počinitelj na snimci nadzornih kamera, vidljivo je kako su oni identični.

Pri počinjenju kaznenog djela optuženik je izravno prijetio da će napasti na život i tijelo oštećenice – žrtve, prodavačice u kiosku, ne samo uperivši u nju nož, nego joj i verbalno zaprijetivši da će je ubiti. To je kod oštećenice–žrtve izazvalo opravdani strah za život i tijelo, koji opisuje ispitana kao svjedok, a što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije, posebno liječničkog nalaza psihijatra, medicinsku terapiju lijekovima i bolovanje.

Optuženik je pri počinjenju kaznenog djela, s obzirom na način postupanja i iskaz svjedokinje–oštećenice o traženju i uzimanju novca, postupao s namjerom protupravnog prisvajanja tuđeg novca. Novac je i ukrao, a iznos ukradenog novca nije odlučan za ostvarenje obilježja kaznenog djela razbojništva.

Optuženik je pri počinjenju kaznenog djela uporabio nož, ukupne duljine 34 cm, a duljine oštrice 20 cm, čije dimenzije i izgled su vidljive iz snimke kamera, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, fotodokumentacije, a koji opisuje oštećenica svjedokinja. Sukladno članku 5. točka 5. i članku 6. Zakona o oružju (Narodne novine broj 63/07, 146/08 i 59/12), kao oružje kategorije D označeno je hladno oružje, u koje spada među ostalim i bodež. U svakom slučaju riječ je o opasnom oruđu u zakonskom smislu, jer je opisani nož s obzirom na dimenzije, materijal i sječivo itekako prikladan drugome nanijeti ozljede. Uporabom takvog opasnog oruđa optuženik je ostvario kvalifikatorno obilježje kaznenog djela razbojništva.

Iz sudskopsihijatrijskog vještačenja proizlazi kako je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv zbog ovisnosti o drogama. Zbog višegodišnje zlouporabe heroina razvio je ovisnost o opijatima, a sada uzima supstitucijsku terapiju heptanona. Potrebno mu je liječenje od ovisnosti o opijatima. Emocionalno je nestabilan, kod njega postoje poteškoće kontrole impulsa, te poremećaj osobnosti. Vještakinja je navela kako optuženik tvrdi da se ne sjeća počinjenja kaznenog djela, ali da amnezija upućuje na kvalitativnu promjenu svijesti, kod koje ponašanje ne može biti u tolikoj mjeri organizirano i cilju usmjereno kao što je bilo kod optuženika.

Budući da je optuženik dulje vrijeme ovisnik o opijatima istome je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Vodeći računa o duljini trajanja postupka kao i složenosti postupka i imovinskim prilikama optuženik M. E. dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to na ime materijalnih troškova iznos od 2.400,00 kuna te na ime paušala iznos od 500,00 kuna. Temeljem članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku I… d.d. Z., D… dosuđuje se imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 200,00 kuna.

U Splitu 18. travnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Dubravka Bajo, v.r.

Slavko Lozina, v.r.