Rev-2863/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2863/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.C. iz L.V. …, zastupane po punomoćniku D.Š., odvjetniku iz S., protiv tuženika J.C. iz G. …, zastupanog po punomoćniku Z.K., odvjetniku iz S., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 15. II. 1993. godine posl. br. Gž-216/93-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 14. IV. 1992. godine br. P- 1329/91, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se tuženika prihvaća, ukidaju se obje nižestupnjevne presude i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan da tužiteljici doprinosi određene mjesečne iznose za uzdržavanje sve do 15. IV. 1992. godine a od tog datuma pa nadalje visinu uzdržavanja od 15% mjesečne mirovine koju tuženik prima kao umirovljenik fonda MIOR Podružna služba Sisak sve sa zakonskom zateznom kamatom uz obvezu i naknade parničnih troškova u iznosu od 3.200 HRD a sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se preinače nižestupnjevne presude odbijanjem tužbena zahtjeva.

Revizija je osnovana.

Tužiteljica je još u toku trajanja braka stranaka postavila tužbeni zahtjev za obvezu tuženika da je uzdržava odnosno mjesečno doprinosi određeni novčani iznos.

Nije sporno da je u toku trajanja predmetnog postupka brak stranaka razveden, pa je tuženik već zaključio novi brak.

Prema daljnjem utvrđenju sudova proizlazi da je tužiteljica (a stranke su zaključile brak u starijoj životnoj dobi) prije stupanja u brak sa tuženikom ostvarivala novčani prihod po osnovi prava na uzdržavanje od prijašnjeg bračnog druga, ali i da je bračna zajednica stranaka trajala vrlo kratko vrijeme - sedam mjeseci. Tuženik je već u toku postupka stavio prigovor za neosnovanost tužiteljičina zahtjeva, jer da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu "samoinicijativno", a on da je nastojao da se tužiteljica vrati u bračnu zajednicu.

Odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 51/89 - pročišćeni tekst) propisane su i određene pretpostavke koje, ako se ostvare, mogu biti razlog za odbijanje zahtjeva za uzdržavanje od strane drugog bračnog druga usprkos postojanju činjenica koje bi prema odredama čl. 249. ZBPO bile zakonska osnova za pravo jednog bračnog druga na uzdržavanje od strane drugog bračnog druga.

Tako prema odredbama čl. 251. ZBPO sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ako uzdržavanje traži bračni drug koji se bez ozbiljnog povoda od strane bračnog druga grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za drugog bračnog druga. Sudovi se, međutim, nisu bavili u raspravljanju i utvrđenju činjeničnog stanja ovim materijalnopravnim odredbama, iako je i prigovor tuženika, a kraj nespornosti kratkotrajnosti bračne zajednice, o samoinicijativnom napuštanju bračne zajednice od strane tužiteljice bio upravo takve pravne prirode da je upućivao na mogućnost primjene navedenih odredaba.

Naprotiv, po shvaćanju suda prvog stupnja proizlazi da bi neuspostavljanje obveze tuženika da uzdržava tužiteljicu bila očita nepravda za tužiteljicu, budući da je nekoliko mjeseci prije prestanka bračna zajednice stranaka, a stupanjem u brak sa tuženikom prestalo njezino pravo na uzdržavanje od prijašnjeg bračnog druga - a da za takav materijalnopravni pristup nema osnova u odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima.

Ako je do prestanka bračne zajednice stranaka došlo zbog neopravdanog napuštanja bračne zajednice od strane tužiteljice i kraj činjenice da je bračna zajednica stranaka trajala vrlo kratko vrijeme, svega sedam mjeseci prema utvrđenju sudova, tada bi zahtjev tužiteljice da je tuženik i ubuduće uzdržava mogao predstavljati očitu nepravdu za tuženika.

No, s obzirom da su sudovi propuštanjem primjene navedene zakonske odredbe materijalnopravne prirode, propustili raspraviti i utvrditi činjenično stanje odnosa stranaka valjalo je prihvaćanjem revizije tuženika ukinuti obje nižestupnjevne presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje radi utvrđenja odlučnog činjeničnog stanja, a temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91).

U Zagrebu, 20. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.