Rev-608/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. M. iz S., koju zastupa V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika D. J. iz R., koga zastupaju Ž. M. i T. Š., odvjetnici u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. prosinca 1996. godine broj Gž-717/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 8. prosinca 1995. godine broj P-1266/94, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2000. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-608/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 562. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da tužiteljici plati kunsku protuvrijednost 4.700 DEM i 5.000 CHF, jer je tuženik kao zajmoprimac obvezan vratiti primljeni zajam. Pravilno je prihvaćen i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos glavnog duga (čl. 277. st. 1. ZOO).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-608/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. M. iz S., koju zastupa V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika D. J. iz R., koga zastupaju Ž. M. i T. Š., odvjetnici u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. prosinca 1996. godine broj Gž-717/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 8. prosinca 1995. godine broj P-1266/94, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici kunsku protuvrijednost 4.700 DEM i 5.000 CHF sa zateznim kamatama i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 8.480,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače u njegovu korist uz osudu tužiteljice na snošenje troškova, ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno postupanje.
Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana i "potvrdi prvostupanjska presuda", a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 1991. i 1992. godine pozajmila tuženiku ukupno 4.700 DEM i 5.000 CHF a tuženik zajam nije vratio.
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 562. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da tužiteljici plati kunsku protuvrijednost 4.700 DEM i 5.000 CHF, jer je tuženik kao zajmoprimac obvezan vratiti primljeni zajam. Pravilno je prihvaćen i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos glavnog duga (čl. 277. st. 1. ZOO).
Nije odlučno što stranke eventualno nisu ugovorile rok vraćanja zajma. Naime, prema odredbi čl. 562. st. 2. ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu se vrati zajam.
Drugostupanjska presuda suprotno tvrdnji revidenta sadrži dovoljno obrazloženje.
Pobijanje činjeničnih utvrđenja u reviziji nije od važnosti, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).
Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 19. rujna 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.