I Kž-1080/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1080/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Branka Brkića, dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, odlučujući o žalbi optuženika J. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 2. listopada 2008 godine, br. K-49/08, u sjednici održanoj 23. prosinca 2008 godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. J. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženik J. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Na temelju čl. 63 st. 1 KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 13. siječnja 2008 godine pa dalje.

Po čl. 76. st. 1. KZ u vezi čl. 75. st. 3. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Protiv ove presude podnio je optuženik J. K. žalbu putem braniteljice B. V. odvjetnice iz Š. i osobno.

U žalbi koju je podnio putem braniteljice, optuženik navodi da se žali „iz svih žalbenih razloga“, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 1080/08-4

U žalbi koju je podnio osobno, optuženik navodi da se žali bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, no iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da ga osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Iako se u žalbi ne obrazlaže bitna povreda odredba kaznenog postupka, sud drugog stupnja ispitao je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP i u ovom dijelu prvostupanjsku presudu, te je utvrđeno da nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t.1, 5, 6, 8 do 11 i st. 2 ZKP.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, što je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio osnovanom obranu optuženika koju on ponavlja u žalbi, da je cjelokupna količina opojne droge heroin koju je imao kritične zgode u posjedu kada je zatečen po policiji, bila namijenjena isključivo za njegovu uporabu, a nikako i za prodaju. Naime, radi se zaista o velikoj količini ove vrste opojne droge, čija je vrijednost na ilegalnom narko tržištu znatna, pa već sama po sebi ova okolnost upućuje na zaključak da je dio heroina bio namijenjen za prodaju, neovisno o okolnosti da je optuženik ovisnik o ovoj opojnoj drogi. Nadalje, iz suglasnih iskaza policijskih djelatnika M. M. i V. B. ispitanih u svojstvu svjedoka, proizlazi da su oni zaustavili vozilo optuženika na naplatnim kućicama na odvojku s autoceste za S., upravo iz razloga što su postupali po dojavi da će optuženik prevoziti heroin na toj relaciji. Stoga sva objašnjenja optuženika kako u obrani, tako i u žalbi o tome da je skrenuo s puta za Z., jer je namjeravao popiti piće s prijateljicom, djeluju neuvjerljivo, ako se još pritom ima u vidu da se radilo o kasnim večernjim satima usred zime, pri čemu k tome optuženik uza se nosi veliku količinu heroina.

Osnovano prvostupanjski sud ne vjeruje optuženiku da je vrijednost heroina u iznosu od 80,00 kuna po gramu, jer je opće poznato da je na ilegalnom narko tržištu cijena grama heroina 400,00 kuna, a u većim količinama prodaje se u polovicu cijene, dakle po 200,00 kuna gram. S obzirom na okolnost da je optuženik ovisnik o heroinu, mjesečni iznos koji mora dati za kupnju ove opojne droge, s obzirom na dnevnu konzumaciju, daleko nadilazi njegove financijske mogućnosti jer je nezaposlen i prima invalidsku mirovinu, a članovi njegove obitelji sasvim sigurno, ne mogu svojim prihodima podmirivati njegove potrebe, što je prvostupanjski sud vrlo precizno izračunao i obrazložio, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njega upućuje žalitelja. Stoga je opravdano prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se na okolnost materijalnih prilika optuženika, ispita u svojstvu

I Kž 1080/08-4

svjedoka izvanbračna supruga optuženika, a na što upire njegova žalba, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno kako na osnovi izloženih dokaza, tako i opće poznatih činjenica.

Stoga je osnovano sud prvog stupnja na osnovi provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je optuženik tempore criminis posjedovao opojnu drogu heroin dijelom za vlastite potrebe, a dijelom radi prodaje drugim konzumentima, pa je valjano zaključio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja zlouporabe opojnih droga iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, zbog čega ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Također nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga, jer je sud prvog stupnja uzeo u obzir i cijenio sve olakotne okolnosti koje se ističu u žalbi, no pritom opravdano kao otegotnu okolnost imao u vidu kriminalnu volju optuženika koji je zatečen za zaista velikom količinom heroina i društvenu opasnost koju takvo kriminalno ponašanje predstavlja. Stoga je i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, zbog čega je takvom kaznom u ovom slučaju moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Osnovano je prvostupanjski sud primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ, jer je optuženik ovisnik o opojnim drogama i postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. prosinca 2008 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.