Croatian Supreme Court dismisses appeals on robbery convictions, upholding prison terms and asset recovery orders.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed appeals by the prosecutor and two defendants against a first-instance verdict convicting them of robbery. The court found the appeals unfounded, noting that the defendants acted jointly and the statutory minimum sentence was appropriate given the circumstances. Consequently, the original judgment regarding prison terms, asset recovery, and the waiver of procedural costs was confirmed.
Legislator headnote
AI generatedČl. 230. st. 2. KZ/11; Čl. 482. ZKP/08: The court may confirm a first-instance judgment on appeal if it finds the appeals unfounded, provided the sentencing and asset recovery measures were proportionate to the crime and the offender's personal circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 757/13-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. S. G. i opt. I. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. rujna 2013. broj K-28/2013, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2014.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, opt. S. G. i opt. I. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. S. G. i opt. I. M. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; u nastavku: KZ/11) i na temelju tog propisa osuđeni su na kazne zatvora, opt. S. G. u trajanju tri godine, a opt. I. M. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, opt. S. G. od 1. svibnja 2013. nadalje, a opt. I. M. od 30. travnja 2013. nadalje.
Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13; u nastavku: ZKP/08) ošt. „K.“ d.d. Z. će biti vraćen novac koji je privremeno oduzet od opt. S. G. u iznosu 270,00 kuna i od opt. I. M. 210,00 kuna.
Na temelju čl. 1. st. 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj: 145/10; u nastavku: ZOPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 1.730,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. S. G.
I Kž 757/13-4
ostvario kaznenim djelom, a iznos od 290,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. I. M. ostvario kaznenim djelom za koje novčane iznose je utvrđeno da su postali imovina Republike Hrvatske te je optuženicima naložena isplata navedenih iznosa u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
Na temelju čl. 148. st. 1. i 5. ZKP/08 optuženici su u cijelosti oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na opt. S. G. s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i ovog optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.
Opt. S. G. je podnio žalbu osobno, bez naznake žalbenih osnova, i putem braniteljice J. B., odvjetnice iz O., zbog odluke o kazni. U obje žalbe predlaže da se pobijana presuda „ u odluci o kazni ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak…“ ili preinači i izrekne blaža kazna.
Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni pobija osobnom žalbom opt. I. M., a putem branitelja Z. Z., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i kazna „ublaži“.
Odgovarajući na žalbe optuženih državni odvjetnik smatra da su neosnovane.
U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalbe državnog odvjetnika, opt. S. G. i opt. I. M. nisu osnovane.
Premda su u žalbi opt. I. M. naznačene sve žalbene osnove sadržajem se ustvari žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni. Ovaj optuženik smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 kada u žalbi navodi da je povrijeđeno pravo obrane „…II. opt. na psihijatrijsko vještačenje s ciljem utvrđivanja sposobnosti rasuđivanja tempore criminis“, dodajući da „…kod II opt. nije u pitanju bila neubrojivost nego smanjena ubrojivost prilikom počinjenja djela…“, ukazujući na podatke o hospitalizaciji i liječenju zbog psihičkih tegoba.
Prije svega treba reći da su se obojica optuženika na pripremnom ročištu i na raspravi očitovali krivima u odnosu na optužnicu pa shodno odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne mogu podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (osim ako su za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznali nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne). Osim toga na raspravi su obojica optuženika iskazali da u potpunosti priznaju učin djela kako je ono opisano u optužnici, uslijedilo je očitovanje obrane na raspravi „kako sada nema spornih činjenica“ kao i suglasnost za izvođenje dokaznih prijedloga optužbe nakon čega obojica optuženika nisu
I Kž 757/13-4
imali drugih dokaznih prijedloga (list 167-170 spisa) pa nema govora o povredi prava obrane na raspravi kako se upire u žalbi opt. I. M..
Ovaj optuženik je naznačio da se žali zbog povrede kaznenog zakona koju posebno nije obrazložio dok opt. S. G. u osobnoj žalbi također smjera na povredu kaznenog zakona kada ističe da je njegovu kriminalnu djelatnost trebalo označiti kao osnovno kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. KZ/11 jer je koristio plastični pištolj.
Suprotno navodima žalitelja sud prvog stupnja je na činjenično stanje utvrđeno na raspravi i sadržano u opisu djela pravilno primijenio materijalni propis iz čl. 230. st. 2. KZ/11 i to u odnosu na oba optuženika. Naime, optuženici su u cijelosti priznali da su po prethodnom dogovoru i zajednički ušli maskirani u trgovinu te prijeteći prodavačici plastičnim pištoljem i nožem oduzeli novac i cigarete. Prema tome obojica postupaju zajednički kao supočinitelji pa je za pravilnost kvalifikacije djela irelevantno tko je koristio nož kao sredstvo koje djelo podvodi pod kvalificirani oblik iz čl. 230. st. 2. KZ/11.
Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe opt. I. M. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te obojice optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a ni ovaj sud nije našao da su počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. ZKP/08.
Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je višestruka osuđivanost opt. S. G. trebala imati veći značaj kod odmjeravanja kazne, a imajući na umu da je kaznena djela činio još kao kazneno neodgovorna i maloljetna osoba to mu se ni mlada životna dob ne može cijeniti kao olakotna okolnost.
Opt. S. G. također prigovara visini kazne, ukazuje na svoju mlađu životnu dob, priznanje djela, korektno držanje pred sudom, vraćanje dijela oduzetog novca, a u osobnoj žalbi dodaje da je bio pod utjecajem alkohola i droge.
Opt. I. M. nije zadovoljan odlukom suda o primjeni općeg prava, smatra da ima status neosuđivane osobe unatoč ranije izricanim maloljetničkim sankcijama, drži da je bilo mjesta primjeni maloljetničke sankcije, odnosno, s obzirom na utvrđene izrazito olakotne okolnosti te naglašavajući zdravstvene tegobe psihičke naravi predlaže izricanje blaže kazne.
Razmotrivši ovako suprotstavljene žalbene navode stranaka ovaj sud nalazi da su optuženicima kazne odmjerene primjereno svim okolnostima djela i ličnosti optuženika. Premda je opt. S. G. do sada u više navrata osuđivan, priznanje djela s obzirom na okolnosti pod kojima je ono počinjeno (navučene crne čarape preko glave) odgovarajuće je honorirano kaznom zatvora u trajanju tri godine što je zakonski minimum kazne za predmetno kazneno djelo i stoga ta kazna nije prestroga kako tvrdi optuženik, ali ni preblaga kako smatra državni odvjetnik.
Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud primijenio opće kazneno pravo na opt. I. M.. Unatoč neosuđivanosti, kriminalna aktivnost opt. I. M., opravdano cijenjena otegotnom, seže još od njegove maloljetne dobi što govori u prilog zaključku da predmetno kazneno djelo nije odraz lakomislenog mladenačkog postupanja već svojevrsni obrazac ponašanja koji se ne može korigirati maloljetničkim sankcijama. Stoga, uz već vrednovane olakotne i otegotne
I Kž 757/13-4
okolnosti u pobijanoj presudi, te unatoč podacima o narušenom psihičkom zdravlju opt. I. M., po ocjeni ovog suda, ublažena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci primjerena je stupnju optuženikove krivnje i pogibeljnosti djela te će se tom kaznom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.
Nadalje, ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, ovaj sud nalazi da je od optuženih osnovano i ispravno oduzet novac odnosno imovinska korist pribavljena kaznenim djelom.
Slijedom izloženog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. siječnja 2014.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nikša Stolić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.