I Kž-52/1998-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-52/1998-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog, Katice Jelić i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 196. st. 3. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. listopada 1997. godine broj K-26/97, u sjednici održanoj 23. svibnja 2000. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragana Novosela, te branitelja optuženika V. M., odvjetnika iz Z., L. D., odvjetnika iz B. i V. D., odvjetnika iz R.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, te opt. D.G., P.B., I.Š., M.M., K.K., Zd.V. i B.F.A.D.J. zvanog H. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 20. listopada 1997. godine broj K-26/97, proglasio je krivim optuženike D.G., P.B., I.Š., M.M., K.K., Z.V. i B.F.A.D.J. zvanog H. zbog kaznenog djela protiv drugih društvenih vrijednosti, zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. i 3. OKZRH, a D.G. i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 4. OKZRH.

Optuženiku D.G. je na temelju čl. 196. st. 3. OKZRH za prvo kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, a za drugo kazneno djelo na temelju čl. 196. st. 4. OKZRH kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je imenovani na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 43. st. 1. i 2. toč. 2. OKZRH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. travnja 1996. godine do 9. listopada 1996. godine i od 29. studenog 1996. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 196. st. 3. OKZRH uz primjenu čl. 38. toč. 2. OKZRH i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH opt. P.B. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. travnja 1996. godine do 5. listopada 1997. godine.

Na temelju čl. 196. st. 3. OKZRH opt. I.Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a opt. M.M. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koje kazne im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. travnja 1996. godine, pa nadalje. Opt. K.K. je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. travnja 1996. godine, pa nadalje. Opt. Z.V. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a opt. B.F.A.D.J. zvani H. na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a na temelju čl. 196. st. 3. OKZRH.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženici su obvezani na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude.

Po čl. 65. st. 1. OKZRH opt. B.F.A.D.J. zvanog H. izrečena je sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje zauvijek.

Po čl. 79. OKZRH i čl. 80. OKZRH opt. K.K. dužan je na ime protupravno postignute imovinske koristi platiti iznos od 17.000 DEM u protuvrijednosti kuna.

Na temelju čl. 196. st. 7. OKZRH oduzimaju se opojne droge i sredstva za njihovo spravljanje, opt. G. eter, hašiš, mješavina duhana i marihuane, kokaina 0,06, mješavina heroina i kokaina, slamčica sa tragovima kokaina prema potvrdama o privremeno oduzetim predmetima, opt. Š. 15,90 grama kokaina i elektronska vaga "Vego-digi 2000", opt. M. dvije inzulinske šprice.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i svim optuženicima osim B. izreknu kazne zatvora u duljem trajanju, a opt. B. da se primjenom čl. 196. st. 8. OKZRH oslobodi od kazne.

Opt. D.G. žali se po branitelju V.M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka a prema sadržaju žalbe i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe. Traži da ga se obavijesti o sjednici vijeća.

Opt. P.B. žali se po branitelju T.M., odvjetniku iz R., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe na temelju čl. 196. st. 8. OKZRH.

Opt. I.Š. žali se po braniteljima V.M., odvjetniku iz Z., i L.D., odvjetniku iz B. (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe. Traži da se njega i branitelje obavijesti o sjednici vijeća.

Po branitelju mr. T.S., odvjetniku iz R., žali se opt. M.M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna, a optuženika i branitelja obavijesti o sjednici vijeća.

Opt. K.K. je uložio žalbu po branitelju A.Š., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži da se optuženika i branitelja pozove na sjednicu vijeća. Optuženik je žalbu podnio i osobno.

Iz svih žalbenih osnova žali se opt. Z.V. po braniteljima V.D. i M.M., odvjetnicima iz R., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe odnosno izrekne mu se blaža kazna. Traži da ga se obavijesti o sjednici vijeća.

Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žali se opt. B.F.A.D.J. po branitelju I.Č., odvjetniku iz R., i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženici D.G. i I.Š. po branitelju V.M., odvjetniku iz Z., te opt. P.B. po branitelju T.M., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, odnosno prihvati u odnosu na opt. B. Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 11. veljače 1998. godine broj DOKŽ-116/98 predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži osim u odnosu na opt. P.B., a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te branitelja optuženika, V.M., odvjetnika iz Z., L.D., odvjetnika iz B. i V.D., odvjetnika iz R., dok ostali pozvani nisu pristupili a dostava poziva je uredno iskazana, dok se za optuženike K.K. i Z.V. vratila s oznakom "adresa nedovoljna" odnosno "otputovao". Nazočnost opt. D.G. koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja nije osigurana s obzirom da vijeće i predsjednik vijeća nisu našli da bi njegova prisutnost bila svrhovita.

Žalbe nisu osnovane.

Zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP/93 žali se opt. B.F.A.D.J., navodeći da se pobijana presuda temelji na službenim zabilješkama koje su djelatnici policije sačinili na temelju dobivenih podataka od recepcionera hotela.

Kako se navedene službene zabilješke odnose na utvrđenje identiteta ovog optuženika odnosno njegov boravak u hotelu A. u O., koji je podatak utvrđen i uvidom u knjigu gostiju navedenog hotela, ne može se prihvatiti tvrdnja da se radi o nezakonitom dokazu već o prikupljanju obavijesti od građana, ali ne i njihovom ispitivanju u svojstvu svjedoka.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93 ističe opt. Z.V. parafrazirajući zakonski tekst, te opt. K.K. navodeći da nedostaju jasni razlozi zbog čega je nekonzistentan iskaz opt. B. prihvaćen kao "kruna" postupka, a ujedno ukazuje i na proturječnost izreke presude samoj sebi, dok međutim, razlozi govore da se opt. K. ustvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga su navedene žalbe neosnovane u tom dijelu kao i žalba opt. D.G. i I.Š. zbog bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP/93.

Opt. Š. taj žalbeni osnov ne obrazlaže dok opt. G. navodi da je povrijeđeno njegovo pravo obrane, jer nije bio sposoban prisustvovati raspravi, iznositi obranu, pratiti njen tijek, a zbog zdravstvenog stanja nije bio prisutan izricanju i objavljivanju presude.

U tijeku trajanja kaznenog postupka proveden je cijeli niz vještačenja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja i sposobnosti prisustvovanja glavnoj raspravi i učestvovanja u postupku opt. D.G., na temelju kojih je sud prvog stupnja opravdano zaključio da je optuženik bio sposoban prisustvovati glavnoj raspravi i pratiti je, pa stoga nije bilo potrebe za izdvajanjem postupka protiv njega.

Žalbom se ne osporavaju provedena vještačenja po sudu prvog stupnja, već se ukazuje da neuropsihijatri nisu kompetentni za ocjenu zdravstvenog stanja opt. G. i da je mišljenje trebao dati vještak neurolog, jer je optuženik trpio intenzivne neuralgijske bolove.

Pri tome, žalba gubi iz vida da je u tijeku postupka prikupljena opsežna medicinska dokumentacija i provedeno nekoliko interdisciplinarnih vještačenja optuženika na okolnosti sposobnosti prisustvovanja glavnoj raspravi i sposobnosti praćenja glavne rasprave, koja su sva bila jedinstvena u zaključku da na temelju cjelokupne dijagnostičke obrade u ispitanikovom tjelesnom, neurološkom i psihičkom statusu nisu registrirane promjene takvog intenziteta ili kakvoće koje bi ga činile raspravno nesposobnim.

U grupi vještaka Centra za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice V. vještačio je i neurolog dr. I.B. čiji nalaz se u žalbi osporava kao protivan medicinskoj dokumentaciji i vještačenju neurokirurga dr. Ž.G.

Dakle, neurolog je učestvovao u vještačenju, a njegov nalaz i mišljenje nije u suprotnosti sa nalazima i mišljenjima vještaka neurokirurga dr. G. koji je u cijelosti podržao nalaze i vještva Centra za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice V., da je optuženik sposoban prisustvovati glavnoj raspravi, pratiti je i u njoj sudjelovati.

Prema tome, neosnovano je inzistiranje u žalbi da u konkretnom slučaju ocjenu optuženikovog zdravstvenog stanja nije dao neurolog, a druga je stvar što se taj nalaz zanemaruje i osporava bez za to podobnih argumenata. Takvim navodima zaključci suda prvog stupnja nisu dovedeni u sumnju, a prihvaća ih i ovaj sud.

S obzirom na navedeno, nije ostvaren žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao niti žalbeni osnov pogrešno i prije svega nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji posredno proizlazi iz sadržaja žalbe optuženika G.

Naime, nakon vrlo opsežne analize svih provedenih dokaza u pravcu utvrđivanja sposobnosti opt. G. da prisustvuje glavnoj raspravi i u njoj sudjeluje, sud prvog stupnja je opravdano odbio daljnje dokazne prijedloge na kojima se ustrojava i u žalbi, iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, a koje prihvaća i ovaj sud.

Optuženici I.Š., M.M., K.K., Z.V., žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osporavaju obranu opt. B. na kojoj se isključivo temelji pobijana presuda, zanemarujući pri tome da je ona potvrđena drugim provedenim dokazima, te priznanjem opt. M.

Opt. Š. tvrdi da ni zemljopisno-geografski, intelektualno ili na drugi način ne pripada društvu ostalih optuženika i da je zbog toga teško povezati zajedničku djelatnost tako različitih osoba kao što su to opt. B. i on. Međutim, ne osporava susrete sa opt. B. u Z., zajednički odlazak u Južnu Ameriku, put u S.D., iako tome daje drugi značaj odnosno motiv, koji sud opravdano nije prihvatio s obzirom na vjerodostojan iskaz opt. B. Osim toga, žalbenim navodima se ne navodi zbog čega intelektualne sposobnosti opt. Š. dozvoljavaju kontakte s B. iz drugih motiva, a ne s ciljem o kojem govori B.

Obrana opt. B. ne dovodi se u sumnju niti uz žalbu priloženim nalazom i mišljenjem za imenovanog optuženika, iz kojeg se po stavu žalbe, sagledava psihički profil i karakter opt. B. Moguće je da je njegova izvorna inteligencija na donjoj razini prosjeka, ali je nedvojbeno da konkretne događaje opisuje realno, a da su se oni dogodili potvrđuju i ostali optuženici koji im samo daju drugo značenje i konotacije.

Stoga sud prvog stupnja opravdano prihvaća obranu B. kao istinitu, iz, u pobijanoj presudi navedenih razloga, a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju i na temelju nje utvrđuje dogovor u Z., financiranje puta u Južnu Ameriku, događaje tamo, te preuzimanje kokaina u S. D. po opt. Š. Osporavanje iskaza opt. B. nije prihvatljivo niti po opt. K. koji u žalbama koje je podnio po branitelju i osobno opširno opisuje cijeli prijevoz boca brodom S., zapravo istovjetno kao i B. time da ustrajava na tvrdnji da nije znao što je u bocama i da za to nije primio novac o kojem govori B., što sud nije prihvatio s obzirom i na postupke opt. K. kada boce skriva u plafon sportske dvorane, iskrcava se u M. na svoju inicijativu, o čemu govori svjedok M., a ne po zapovjedi, a o iznošenju boca s broda nekoliko puta se dogovara sa optuženicima B., G. i M.. Kako opravdano zaključuje sud prvog stupnja sve to, te način priprema i samo iznošenje boca je iracionalno kada bi se u bocama nalazio alkohol, a s druge strane K. je iskusan pomorac. U takvoj situaciji obrana B. je samo događajima dala pravi smisao i značenje.

S obzirom na konzistentan iskaz B. koji je posredno potvrđen i drugim provedenim dokazima neosnovana je žalba opt. V. da je obrana jednog suoptuženika nedovoljna za donošenje osuđujuće odluke budući se ona cijeni kao i svaki drugi provedeni dokaz.

U odnosu na opt. M. obrana B. nije niti dovedena u sumnju s obzirom na njegovo priznanje dano u istražnom postupku, te iskaz svjedoka G.P., što se žalbom niti ne osporava, već se djelatnost opt. M. pokušava svesti na pomaganje što sud prvog stupnja opravdano nije prihvatio s obzirom na cjelokupno njegovo sudjelovanje koje nije moglo biti realizirano bez zajedničkog dogovora, a koji zaključak se odnosi i na ostale optuženike.

Opt. Š. i K. osporavaju nalaz i mišljenje vještaka Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a Republike Hrvatske iz kojeg je sud utvrdio da se jednostavnim kemijskim postupkom iz kokainske baze otopljene u rumu može dobiti kokain. Nalazu se osporava kvaliteta bez navođenja argumenata za protivne zaključke, uz ponovno postavljanje retoričkog pitanja da li je moguće na opisani način dobiti kokain, iako je vještak na to odgovorio.

S obzirom na sve navedeno zaključci suda prvog stupnja u odnosu na objektivni i subjektivni elemenat bića kaznenog djela nisu žalbenim navodima s uspjehom osporeni, pa stoga činjenično stanje nije pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno, jer se provođenjem dokaza koji se ponavljaju u žalbama činjenično stanje ne bi izmijenilo.

S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon kada je djelo kvalificirano kao u izreci pobijane presude, neosnovane su žalbe optuženika Š., M. i V. zbog povrede kaznenog zakona.

Opt. B. povredu kaznenog zakona nalazi u neprimjeni čl. 196. st. 8. OKZRH, jer je optuženik dobrovoljno bitno pridonio otkrivanju djela pa ga je trebalo osloboditi od kazne, u čemu je suglasan i državni odvjetnik.

Prema odredbi ovog članka sud može optuženika osloboditi od kazne, ali ne mora, koju odluku je sud prvog stupnja i opširno obrazložio na listu 43 pobijane presude, što uz činjenicu da optuženik nije dragovoljno manifestirao svoju volju i izjasnio se da će razotkriti sve sudionike i činjenice vezane za kazneno djelo već je to učinio nakon što je uhićen na djelu, zajedno sa opt. Z.T., naprosto iznoseći svoju obranu u istražnom postupku, dok na glavnoj raspravi nije istu želio iznositi niti odgovarati na pitanja.

Stoga i ovaj sud prihvaća kao ispravnu odluku suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni propisa čl. 196. st. 8. OKZRH.

S obzirom na sve navedeno nije ostvaren žalbeni osnov povrede kaznenog zakona.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je sud prvog stupnja prvenstveno trebao imati u vidu da je droga jedno od najvećih zala današnjice i da izrečene kazne, osim u odnosu na opt. B., neće ostvariti svrhu specijalne, a posebno generalne prevencije.

Sud prvog stupnja je propustio kao olakotno cijeniti, prema žalbama optuženika, opt. Š. njegovo držanje pred sudom, protek vremena, te raniju neosuđivanost za istovrsno djelo kao i minoran doprinos djelu, opt. M. priznanje djela, njegovu dob i druge podobnosti prije svega da je bio uzoran sportaš, vaterpolista i da se oslobodio uživanja droge.

Opt. V. smatra da se ne može cijeniti kao otegotno da je osuđivan, dok u spisu ne prileži pravomoćna presuda, a doprinosa i upornosti nema jer po njemu nema niti izvršenja djela.

Razmatrajući ove žalbene navode glede odluke o kazni, te pobijanu presudu i u smislu čl. 369. ZKP/93 povodom žalbi opt. B., K. i B.F.A.D.J. zvanog H., ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika, cijeneći opt. B., Š., M. i K. da su do sada neosuđivani, opt. B. da je otac i hranitelj dvoje maloljetne djece i da je sudionik Domovinskog rata, opt. K. da je otac dvoje djece, opt. Š. držanje pred sudom, opt. M. priznanje kaznenog djela, a svima i protek vremena od izvršenja djela do izricanja presude za koju oni svojim ponašanjem ne snose odgovornost, a opt. B. posebno i značajan doprinos u otkrivanju kriminalne djelatnosti suoptuženika njegovim priznanjem djela, a druge olakotne okolnosti se ne navode niti u žalbama optuženika a takvog su značaja da bi mogle utjecati na odmjeravanje kazne, dok im je kao otegotno cijenio, opt. V. okolnost da je ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, a što je sud utvrdio iz dopisa Sektora za kriminalnu policiju - CNR Interpol Z. iz kojeg proizlazi da je u Njemačkoj uhićen zbog kršenja Zakona o drogama u Njemačkoj dana 7. listopada 1990. godine i da je 27. lipnja 1991. godine premješten u kaznenu ustanovu gdje je trebao izdržavati kaznu do 6. listopada 1996. godine, ali se s dopuštenog godišnjeg odmora nije vratio, listopada mjeseca 1993. godine tako da u Njemačkoj još treba izdržati 1091 dan zatvorske kazne. Opt. V. je kao otegotno cijenjen i doprinos te iskazana upornost u izvršenju djela što se neosnovano žalbom pobija, kao i opt. H., a svim optuženicima je kao otegotno cijenjena okolnost visokog stupnja društvene opasnosti takvog kaznenog djela upravo ono na što se ukazuje u žalbi državnog odvjetnika.

Iako se opt. G. žali samo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je našao i da iz sadržaja žalbe proizlazi žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je i u odnosu na njega u smislu čl. 369. ZKP/93 ispitana odluka o kazni pri čemu su prihvaćene sve po sudu prvog stupnja utvrđene okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža. Kao olakotno opt. G. je cijenio da je do sada neosuđivan, narušeno zdravstveno stanje, a kao otegotno doprinos i iskazanu upornost u izvršenju djela, pružanje materijalne potpore da bi se do kraja mogla provesti nakana o prijenosu, preradi i plasiranju na tržište droge kokain, kao i okolnost da je u inkriminiranu djelatnost uključio opt. M., uz cijenjenu okolnost visokog stupnja društvene opasnosti takvog kaznenog djela, na što se ukazuje u žalbi državnog odvjetnika, kao i za ostale optuženike. Sud prvog stupnja je opravdano cijenio i da je odugovlačenje ovog postupka rezultat postupaka G.

Pri tako utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima izrečene su im kazne zatvora za koje i ovaj sud nalazi da su primjerene stupnju krivnje svakog od optuženika, pogibeljnosti njihova djela i težini štetne posljedice i kojima će se i po mišljenju ovog suda ostvariti svi vidovi zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Uvažavajući sve razloge iz pobijane presude, ovaj sud ne nalazi da je opt. B. trebalo izreći blažu kaznu ili ga eventualno osloboditi od kazne, a i iz prethodno navedenih razloga.

Izrečena sigurnosna mjera je zakonita i pravilna.

Stoga je žalbe državnog odvjetnika i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane pa je na temelju čl. 387. ZKP/97 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.