I Kž-933/2003-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 933/03-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2003. god. br. K-8/03, u sjednici održanoj 18. svibnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. K. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, oglašen je krivim opt. K. G. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. veljače 2003. god., pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga.

Temeljem čl. 128. st. 1. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi na ime troškova kaznenog postupka iznos od 2.250,00 kn i iznos od 800,00 kn na ime paušala.

Protiv te presude žali se optuženik osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede odredaba kaznenog postupka, te po svom branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 933/03-7

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nakon razgledavanja spisa dostavilo je pismeno mišljenje od 16. prosinca 2003. god. br. KŽ-DO-1743/03, u kojem je predloženo da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

U žalbi opt. K. G. podnesenoj od strane njegova branitelja P. P., odvjetnika iz Z., prvenstveno se ističe prigovor bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, koja se očituje u činjenici da je presuda suda prvog stupnja između ostalog utemeljena na nezakonitom dokazu u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP.

Naime, žalitelj smatra da su djelatnici policije kritične zgode obavili nezakonitu pretragu vozila koje je koristio optuženik, a u čijem prtljažniku je pronađena opojna droga marihuana u količini od 4.944,12 grama pakirana u četiri PVC vrećice, pa su nezakoniti dokazi i svi drugi dokazi koji su utemeljeni na toj pretrazi, kao što je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i vještačenje sporne materije.

Ovu svoju tvrdnju žalitelj obrazlaže okolnostima da se sud poziva na iskaz svjedoka I. K. koji je kao djelatnik policije kritične zgode obavio spornu pretragu, a iz kojeg proizlazi da, nakon što su osmatranjem utvrdili da je optuženik stavio neke vreće u prtljažnik vozila i sjeo za volan, istome prišao a zatim mu "zapovijedio" da otvori prtljažnik u kojem je potom vizualnim pregledom utvrdio sadržaj vrećica, što je po stajalištu žalitelja neživotno obzirom da se radilo o zatvorenim vrećama.

Nadalje, u žalbi se ističe i žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje žalitelj obrazlaže na način da je sud iz rezultata dokaznog postupka, poglavito iskaza svjedoka T. V., pogrešno zaključio da je sporni stan u kojem je pronađena ostala količina droge i to tableta MDMA, marihuane i hašiša, iznajmio i koristio i opt. K. G., a ne samo osoba po imenu D. za kojeg je optuženik samo posredovao u iznajmljivanju stana od ovog svjedoka. Naime, žalitelj drži da je sud prvog stupnja trebao pokloniti vjeru obrani optuženika u dijelu u kojem navodi da je on za osobu po imenu D. iznajmio stan od T. V., te da nije znao da se u njemu čuva droga, a da je kritične zgode samo na traženje D. da mu iz stana preveze neke stvari došao i iznio četiri vreće za koje nije znao da se u njima nalazi droga, time da mu je D. rekao da se ključ od stana nalazi kod konobara E. P. kod kojeg je i preuzeo ključ.

U prilog ovoj tvrdnji, prema stajalištu žalitelja, govori i činjenica da je prilikom pretrage tog stana utvrđeno da se droga nalazi u jednoj prostoriji koja je bila zaključana, a ključ od te prostorije pronađen je na mjestu za koje optuženik nije znao. Isto tako, ovu tezu obrane potvrdio bi i svjedok E. P. čije ispitivanje je sud odbio kao nevažan dokaz, zbog čega žalitelj smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Nadalje, prigovarajući odluci o kaznenoj sankciji, žalitelj drži da je izrečena kazna prestrogo odmjerena, te da je sud prvog stupnja neadekvatno vrednovao olakotne okolnosti na

I Kž 933/03-7

strani optuženika, koje se pored onih na koje se poziva sud, ogledaju i u činjenici da iz nalaza vještaka toksikologa proizlazi da pronađena droga sadržava pljesnivost te da nije podobna za tržište bez obzira što je održala svoja djelatna svojstva.

Isto tako prigovara se i odluci o troškovima postupka, što se obrazlaže činjenicom da se optuženik nalazi u pritvoru te da zbog toga nije sposoban priskrbiti sredstva za podmirenje istih, a pri tome ne raspolaže nikakovim prihodima ni ušteđevinom.

U osobnoj žalbi optuženika, isti analizira provedeni dokazni postupak, poglavito iskaze svjedoka, povezujući ih sa navodima svoje obrane, time da ističe da je sud izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, prihvaćajući niz nelogičnosti i kontradiktornosti koje proizlaze iz iskaza svjedoka T. V. i I. K..

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi optuženika, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske prvenstveno je presudu ispitao sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi presuda sadržavala bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede zakona na štetu opt. K. G..

Naime, ovaj sud je utvrdio da žalbeni prigovor bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, na koju se poziva žalitelj, nije opravdan, te da ne sadrži temelje u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Obrana optuženika sadrži navode da je do nezakonite pretrage vozila kojim se koristio, došlo na način da je on nakon što je na traženje Damira, došao u njegov iznajmljeni stan i iz njega iznio četiri vreće čiji sadržaj mu nije bio poznat, te ih stavio u prtljažnik vozila, a nakon što je sjeo za upravljač, u dvorištu se pojavilo nekoliko policijskih vozila iz kojih su izišli policajci od kojih ga je jedan odmah pretražio držeći pištolj, nakon čega su mu stavljene lisice dok su oni pretražili prtljažnik i pronašli drogu.

Ovakova obrana optuženika u bitnome proturječi iskazu svjedoka očevidca T. B. koja se kritične zgode nalazila u automobilu optuženika na suvozačkom sjedalu, a koja iskazuje kako je u dvorište došlo samo jedno policijsko vozilo, kako su djelatnici policije koji su iz njega izišli s pištoljima, od njih zatražili da oboje iziđu iz vozila i stave ruke na krov, što su oni i učinili, da bi nakon toga govorila o tome da su policajci sami otvorili prtljažnik. Prema tome, već iz ovih oprečnih izjava optuženika i T. B., o okolnostima pod kojima se odvijao njihov prvi susret sa policijom, koja je svjedok obrane i koja je očigledno željela pomoći optuženiku, neovisno o iskazu svjedoka djelatnika policije I. K., proizlazi niz kontradiktornosti, koje govore u prilog tome da optuženiku nije moguće pokloniti vjeru u dijelu njegove obrane u kojoj opisuje sam način i okolnosti pod kojima je otvoren prtljažnik njegova vozila.

Stoga je upravo opravdano sud prvog stupnja u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka djelatnika policije I. K. koji je decidirano i okolnosno opisao način na koji je došlo do otvaranja prtljažnika vozila kojim se koristio optuženik, a zatim do uočavanja četiri vreće od kojih su neke bile otvorene pa je u njima mogao primijetiti sumnjivu materiju.

I Kž 933/03-7

Naime, ovaj svjedok je iskazao da je nakon što su legitimirali osobe u vozilu, optuženika zamolio da otvori prtljažni prostor, što je ovaj dobrovoljno i učinio, pa je ocjena i ovoga suda da se u konkretnom slučaju radilo o dobrovoljnosti postupanja na strani optuženika, koja eliminira svako nezakonito postupanje redarstvenih djelatnika u okviru njihovih ovlasti datih im odredbom čl. 177. st. 2. ZKP, tim više, što se odmah po uočavanju spornih vreća pristupilo ishođenju naloga o pretrazi vozila koji je i izdan istog dana po istražnom sucu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, tako da je zakonita pretraga vozila uslijedila samo dva sata nakon spornog otvaranja prtljažnika.

Nadalje, u pogledu žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Vrhovni sud smatra, da je isti neosnovan, te da je prvostupanjski su na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo u cijelosti pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo za koje je osuđen izrekom pobijane presude, te isto valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj sud.

Naime, nije sporno da je pretragom stana i vozila koje je koristio optuženik pronađena opojna droga u količinama i vrsti kako je to navedeno u izreci presude, time da je žalitelj pokušao tijekom postupka učiniti dvojbenim da li je optuženik bio korisnik predmetnog stana a samim tim i držalac inkriminirane droge za koju sud prvog stupnja obzirom na količinu i raznovrsnost opravdano uzima da je bila namijenjena prodaji.

Ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je na temelju iskaza svjedoka T. V., vlasnika predmetnog stana, na nedvojben način utvrđeno da je optuženik zajedno sa još jednom neidentificiranom osobom po imenu D. iznajmio stan od svjedoka, a zatim su se prema njegovom vlastitom opažanju naizmjence pojavljivali u stanu, time da je svjedok doista rekao da je češće u stan dolazio taj D. nego optuženik, ali da je i njega viđao kroz vrijeme najma u nekoliko navrata. Nadalje, utvrđeno je, da u stanu nije bilo nikakovog namještaja niti je išta odavalo da tu netko svakodnevno stanuje, već je očigledno stan služio samo za pohranu opojne droge. Opravdano je stoga sud odbio provođenje dokaza ispitivanjem u svojstvu svjedoka E. P., konobara kod kojeg je navodno ključ od stana bio pohranjen, a od kojeg je optuženik kritične zgode prema vlastitom iskazu i preuzeo ključ kako bi otišao po vreće, jer ista okolnost nije od odlučnog značaja za utvrđenje da li je optuženik doista i bio jedan od najmodavaca stana, obzirom da je ta okolnost utvrđena činjenicama i okolnostima o kojima je iskazivao svjedok T. V., a čiji iskaz ničim nije doveden u sumnju.

Slijedom toga i ovaj žalbeni prigovor optuženika trebalo je odbiti kao neosnovan. Glede odluke o kaznenoj sankciji, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, nakon razmatranja svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje je sud prvog stupnja našao na strani optuženika i njegova djela, utvrdio je da izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci u cijelosti odgovara stupnju kaznene odgovornosti i težini počinjenog djela, pri čemu treba imati u vidu, da unatoč brojnim olakotnim okolnostima, količina i raznovrsnost opojne droge brižljivo pohranjene u za to posebno pripremljenom prostoru, upućuje na povećanu društvenu opasnost kako optuženika tako i samog djela, jer upućuje na intenciju optuženika da ovu kriminalnu aktivnost razvije u većem opsegu kroz dulje vremensko razdoblje.

Stoga je ocjena ovoga suda, da će se tek izrečenom kaznom zatvora u cijelosti postići svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

I Kž 933/03-7

Također ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda glede odluke o troškovima postupka, jer sama činjenica da je optuženik vlasnik osobnog vozila daje dovoljnu materijalnu osnovu za podmirenje dosuđenih troškova.

Branitelj optuženika zatražio je posebnim podneskom da ga se obavijesti o održavanju sjednice vijeća ovog suda, čemu međutim nije udovoljeno, jer je podnesak dostavljen izvan roka za žalbu, kako je to predviđeno odredbom čl. 374. st. 1. ZKP, time da nije bilo mogućnosti korištenja roka predviđenog za odgovor na žalbu, jer žalba državnog odvjetnika nije niti uložena.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 387 ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. svibnja 2004. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.