I Kž-Us-151/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 07. svibnja 2010., broj K-US- 21/08, u sjednici održanoj 08. svibnja 2012.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-Us-151/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 5. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 151/10-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 07. svibnja 2010., broj K-US- 21/08, u sjednici održanoj 08. svibnja 2012.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN, 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), oslobodio je od optužbe opt. D. H. i opt. I. T. da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (NN, 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, nastavno: KZ), na način opisan u izreci te presude.
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 5. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Opt. I. T. je putem branitelja D. D., odvjetnika iz Z., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP/97, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.
I Kž-Us 151/10-4
Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, budući da nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici vijeća.
Žalba je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je na temelju rezultata izvedenih dokaza zaključio da nije dokazano da bi optuženici D. H. i I. T. počinili kazneno djelo za koje su optuženi.
Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na, za sada, preuranjenoj i pogrešnoj ocjeni kojom, s jedne strane prihvaća kao istinite obrane optuženika da nisu tražili niti primili novac od K. M. kako bi kaznene prijave protiv nje “stavili sa strane”, a s druge strane na ocjeni da se iskazi ispitanih svjedoka K. M., D. Ž., A. P., M. V., B. B. i G. V. međusobno razlikuju i kontradiktorni su, te su u suprotnosti s dokumentacijom u spisu, do te mjere da se ne mogu prihvatiti kao istiniti.
Prije svega, sud zanemaruje činjenicu da K. M. nije samostalno, na svoju ruku nosila novac optuženicima u Policijsku postaju, već je to učinjeno na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu o provođenju mjera tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, simuliranog otkupa predmeta i davanja potkupnine te nadzirnog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela, iz čl. 182. st. 1. i 2. ZKP/97, određenih prema optuženicima D. H. i I. T. (list 13 spisa), te je potkupnina u iznosu od 15.000 DEM, predana K. M., koja je s tim novcem otišla kod optuženika u … policijsku postaju, gdje su je ovi primili u svojim službenim prostorijama. Istina je, da kod pretrage službenih prostorija i osoba optuženika, provedene 27. ožujka 2001. (list 23 do 25 spisa), novac nije pronađen, pri čemu sud zanemaruje činjenicu da je opt. D. H. imao dovoljno vremena da, nakon odlaska K. M., a prije njegovog faktičkog uhićenja, spremi novac u omotnice i ostavi ga kod M. V.. Naime svj. A. P. navodi da je došlo do “kratkog spoja” jer se čekalo da K. M. izađe iz postaje, pa se tek tada pristupilo uhićenju optuženika i pretrazi, u čemu je osobno sudjelovao, dok svj. S. S., inače načelnik … PP, navodi da je odveo A. P. do prostorija koje koriste optuženici, gdje su zatekli opt. I. T., koji je na njihov zahtjev predao oružje i ispraznio džepove, a isto je učinio i opt. D. H., ali tek kad je došao nakon pet do šest minuta. Te činjenice potrebno je povezati s navodima svj. M. V., da je upravo kritičnog dana, opt. D. H. kod nje u uredu ostavio na čuvanju žutu omotnicu, koju je ona nakon spoznaje da je ovaj uhićen, stavila iza ormara u susjednoj sobi, što potvrđuje svj. G. V., kojem se M. V. povjerila, te sa činjenicom da je pretragom te prostorije dana 29. ožujka 2001. (list 61 spisa), u sobi 106 iza ormara pronađena žuta omotnica u kojoj je bila plava omotnica sa 15.000 DEM, i to upravo onih istih novčanica koje su popisane prilikom primopredaje K. M. (list 14 spisa).
Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je K. M. novac preuzela bez omotnice, a iz njezinog iskaza, da ga je tako i predala optuženicima. Činjenica je, da je novac pronađen pretragom od 29. ožujka 2001., bio u plavoj omotnici s natpisom “ 22,30 sati, P. Z., 2 grama trave, 39 XTC, nema osobnu, H.”, koja je omotnica bila u žutoj omotnici s natpisom C. pa određene razlike u iskazima svjedoka M. V. (koja govori samo o žutoj omotnici, što je razumljivo jer ju nije otvarala i utvrđivala njezin sadržaj) i G. V. (koji očito pogrešno govori o bijeloj omotnici, ali točno označava da je u njoj bila plava omotnica s navedenim natpisom i novcem), nemaju onaj značaj koji im pridaje prvostupanjski sud, koji istovremeno ne zapaža niti cijeni neke druge činjenice i okolnosti koje imaju daleko veći značaj i upućuju na potpuno
I Kž-Us 151/10-4
drugačije zaključke, da su optuženici primili K. M. u svojim službenim prostorijama upravo u vrijeme kada je organizirano da im odnese potkupninu, da je upravo opt. D. H. imao dovoljno vremena nakon preuzimanja novca, da ga stavi u navedene omotnice i ostavi u uredu M. V., da sadržaj natpisa na plavoj omotnici upravo upućuje da bi to bila njegova omotnica, da su u omotnici pronađene upravo one novčanice koje su predane K. M. kao potkupnina, da je iskaz svj. K. M., iako sadrži određene proturječnosti, u osnovi realan i sukladan iskazima ostalih svjedoka i činjenicama sadržanim u dostupnoj dokumentaciji.
Pored toga, pogrešan je i zaključak suda da nisu dokazani objektivni elementi kaznenog djela iz čl. 337. KZ za koje se terete optuženici, jer da nije dokazano da bi imali ovlasti samostalnog odlučivanja o podizanju ili nepodizanju kaznenih prijava, što bi tek bio uvjet za zlouporabu položaja i ovlasti. Naime, optuženici se terete da su kao policijski službenici koji su vršili kriminalističku obradu nad K. M. zbog više kaznenih djela prijevare, od nje tražili novac kako bi prijave protiv nje “stavili sa strane” (ne da ih ne bi podigli, jer su prijave već ranije podnesene), tada oni u odnosu na K. M. upravo iskorištavaju položaj službenih osoba s ciljem pribavljanja imovinske koristi.
Iz navedenih razloga, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo je pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće.
U ponovnom suđenju sud će provesti sve već provedene dokaze, nakon čega će savjesnom ocjenom svih tako izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u svezi s ostalim dokazima, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP/97.
Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 08. svibnja 2012.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Damir Kos, v.r.