Revr-1589/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1589/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. I. iz L., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-595/10 od 5. svibnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1007/09 od 14. prosinca 2009., u sjednici održanoj 5. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 13.052,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u presudi (t. I. izreke) te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.457,50 kn (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari (t. I. izreke) te je čena je odluka o troškovima postupka sadržana djelomično prihvaćena žalba tuženice i preina

u prvostupanjskoj presudi (t. II. izreke) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.227,50 kn dok je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu za iznos od 1.230,00 kn odbijen kao neosnovan. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predlaže preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija tuženice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Predmet ovog spora je isplata dodatka na posebne uvjete rada u visini od 30% na temelju čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04 i 150/04: dalje- KU/04) za odrađene prekovremene sate u razdoblju od veljače 2007. do kolovoza 2008., na radnom mjestu službenice osiguranja u zvanju nadzornice pravosudne policije u Okružnom zatvoru u Puli.

U postupcima pred nižestupanjski sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kao državna službenica u Okružnom zatvoru u Puli, u zvanju nadzornice pravosudne policije u Okružnom zatvoru u Puli,

- da je koeficijent složenosti poslova njezinog radnog mjesta 1,10 te da joj prema rješenju Ministarstva pravosuđa RH od 1. studenoga 2004. pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u visini od 30 %,

- da je tužiteljica ostvarila prekovremene sate rada za koje joj je tuženica isplatila naknadu bez dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada prikazane u izračunu tuženice ostvarila na istom radnom mjestu na kojemu je ostvarila redovni rad za koji joj je isplaćen dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi ocijenili su osnovanim tumačenjem rješenja o rasporedu tužiteljice od 1. studenoga 2004. te odredaba čl. 35. st. 1. i čl. 39. KU/04 na način da državni službenici imaju pravo na dodatak na plaću za uspješnost u radu i posebne uvjete rada s tim da im taj dodatak pripada na ukupnu naknadu za rad- bez obzira radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu kao i da službeniku, neovisno o ostalim dodacima na plaću, prema čl. 39. KU/04 pripada i dodatak od 30% na plaću za prekovremeni rad koji mu je tuženica dužna isplatiti, jer bi se u protivnom redovni i prekovremeni rad, iako obavljeni u istim uvjetima rada, različito vrednovali na štetu tužiteljice.

Tuženica smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe KU/04, Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 107/07 i 27/08-dalje:ZDS), Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 109/03), Uredbe o posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 72/04 i 58/08) te u reviziji postavlja materijalnopravna pitanja koja glase:

1. Ima li tužitelj, koji je državni službenik, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća?

2. Imaju li državni službenici i namještenici pravo na isplatu posebnih dodataka na plaću ako takvi dodaci nisu izričito propisani Kolektivnim ugovorom koji je mjerodavan za određeno razdoblje, odnosno, može li se nedostatak odgovarajućih odredaba KU/04 nadomjestiti priznanjem prava na posebne dodatke državnim službenicima ekstenzivnim tumačenjem postojećih odredaba KU/04?

Obrazlažući važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja ističe da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje te da se može očekivati da drugostupanjski sudovi o tom pitanju mogu imati različita shvaćanja, zbog mogućnosti različitog tumačenja odredaba Kolektivnog ugovora i s njim u vezi zakonskih odredaba.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da riječ je o pitanjima o kojima se može očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova.

U tumačenju važećih spornih odredaba KU/04 valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05-dalje: ZR), koje pravilo se primjenjuje na temelju l. 2. st. 2. ZDS i glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno odredbe č

ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

S obzirom da je tužiteljica državni službenik na njezin radnopravni status valja primijeniti odredbe čl. 108. i čl. 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 27/01), koje su u spornom razdoblju ostale na snazi na temelju prijelaznih i završnih odredaba čl. 144. st. 1. i st. 2. ZDS i to sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredaba kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 74/02, 81/06 i 58/08-dalje: Uredba) koja u čl. 4. poslovima u posebnim uvjetima rada smatra i „poslove ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada, druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

Dakle, ako tužiteljica po KU/04 ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom joj rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08: njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

Prema tome, polazeći od činjenice da je tužiteljici, osim prava na uvećanje plaće po KU/04, rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Puli od 1. studenoga 2004., u tom smislu priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada, proizlazi da je tužiteljica kao državni službenik imala pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

S obzirom da tuženica nije vršila obračun plaće tužiteljici na opisani način, a da visina e nije sporna, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno neisplaćene plać

su primijenili materijalno pravo.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, o reviziji tuženice odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća

Ivan Mikšić, v. r.