I Kž-Us-55/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. svibnja 2013. broj K-Us-6/12, u sjednici održanoj dana 4. rujna 2013.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-Us-55/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po čl. 80. KZ/97 prema opt. J. M. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to dvije novčanice od 200,00 kuna sa pripadajućim serijskim brojevima.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 55/13-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. svibnja 2013. broj K-Us-6/12, u sjednici održanoj dana 4. rujna 2013.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. J. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci proglašen je krivim opt. J. M. zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je temeljem čl. 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 2 (dvije) godine te se ista neće izvršiti ukoliko optuženik kroz to vrijeme ne počini novo kazneno djelo.
U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme oduzimanja slobode u svezi s kaznenim djelom na dan 1. srpnja 2012. u vremenu od 3,40 sati do 18,55 sati.
Po čl. 80. KZ/97 prema opt. J. M. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to dvije novčanice od 200,00 kuna sa pripadajućim serijskim brojevima.
Po čl. 122. st. 1. ZKP/97 optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. 6. i 7. ZKP/97 i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kuna i nagradu branitelja po službenoj dužnosti i troškove vještaka o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
I Kž-Us 55/13-6
Protiv te presude žali se optuženik putem svog branitelja I. Ž. odvjetnika iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik-Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu USKOK), s prijedlogom da se žalba opt. J. M. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
U smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.
Žalba nije osnovana.
Mada žalitelj pobija presudu iz svih žalbenih osnova, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te smatra da je sud iz konteksta obrane optuženika izvukao dio u kojem isti navodi da je „...400,00 kuna bacio na zapisnik policijskom djelatniku na ime kazne, a ne da to policajac spremi u džep...“ pri čemu je sud pogrešno zaključio da optuženik priznaje učin terećenog kaznenog djela.
Nadalje, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka izveo pogrešan zaključak da je optuženik bacio 400,00 kuna policijskom djelatniku na zapisnik kao „mito“, već je to učinio kako bi ga privolio da ga blaže kazni, odnosno da ga kazni za neki blaži prekršaj, a novčanice je „bacio“ iz razloga jer je kao osoba u alkoholiziranom stanju, bio revoltiran, ljut i agresivan, što je nedvojbeno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dr. K. R..
Suprotno ovim navodima podnesene žalbe ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski, smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je opt. J. M., tempore acti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela davanja mita iz čl. 348 st. 1 KZ/97, te o tome u pobijanoj presudi dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
Naime, ocjena je i ovoga suda da je pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu svjedoka djelatnika policije N. M., u kojem isti decidirano navodi da je optuženiku priopćio koji prekršaj je počinio te kakve su zakonske posljedice tog prekršaja (novčana kazna u visini 3.000,00 kuna i oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od godine dana), nakon čega mu je optuženik u dva navrata ponovio „možemo li se nekako dogovoriti“, pa kada je svjedok to izričito odbio, te se uputio prema službenom vozilu kako bi mu napisao prekršajni nalog, dolaskom do automobila optuženik mu je na zapisnik „bacio“ dvije novčanice od po 200,00 kuna, što je rezultiralo time da ga je svjedok N. M. na licu mjesta uhitio. Ovakav tijek događaja potvrđuje u svojoj obrani i sam optuženik, time da poriče da bi novčanice „bacio“ s namjerom da od svjedoka ishodi nepostupanje u službenoj radnji koju bi morao obaviti, već radi ishođenja kažnjavanja za blaži prekršaj, što je i prema ocjeni ovoga suda u cijelosti neuvjerljivo te očigledno upereno na izbjegavanje kaznene odgovornosti, poglavito kada se ima u vidu da je optuženik kritične zgode počinio jedan od najtežih
I Kž-Us 55/13-6
prekršaja –vožnja pod utjecajem alkohola – koji u pravilu rezultira visokom novčanom kaznom i oduzimanjem vozačke dozvole u duljem vremenskom trajanju.
Drskost i agresivnost koju je optuženik u danom trenutku ispoljio prema policijskom djelatniku, upravo je rezultat njegovog alkoholiziranog stanja, koje mu je dalo dodatnu hrabrost da se tako ponaša prema službenoj osobi koja obavlja svoju dužnost, a što je vještak toksikolog posebno istaknuo u svom nalazu i mišljenju, koji nalaz i mišljenje pravilno prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti, te izvodi zaključak da ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje već je isti postupao sa izravnom namjerom da službenu osobu navede da ga ne procesuira za počinjeni prometni prekršaj, pa je na taj način i prema ocjeni ovoga suda ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ/97 za koje je osuđen. Žalitelj pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona, držeći da je terećeno kazneno djelo ostalo u pokušaju jer policijski djelatnik nije prihvatio novčanice koje mu je davao optuženik, pa kako je izostala posljedica kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ/97, to zakonsko biće nije do kraja ostvareno, pri čemu je od značaja da sukladno odredbi čl. 33. KZ/97 pokušaj tog kaznenog djela nije kažnjiv.
Suprotno ovim navodima podnesene žalbe ovaj sud smatra da je optuženik tempore acti ostvario sva bitna obilježja dovršenog kaznenog djela davanja mita iz čl. 348 st. 1 KZ, obzirom da je nesporno utvrđenim činom „bacanja“ novčanica na formular zapisnika koji je policijski službenik držao u rukama, novčanice ispustio iz svoga pridržaja i stavio u pridržaj policijskog službenika koji ga je zatim odmah uhitio i novčanice službenim putem oduzeo uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.
Stoga se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, jer bi u protivnom da je policijski djelatnik novčanice prihvatio i on bio optužen za kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ/97.
Nadalje, žalitelj pobija presudu i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, pri čemu ističe da se prvostupanjski sud prilikom donošenja te odluke pogrešno pozvao na odredbu čl. 122. st. 1. ZKP/97, obzirom da je kazneni postupak vođen po odredbama ZKP/08, pa se trebao pozvati na odredbu čl. 148. st. 5. ZKP/08, i optuženika osloboditi od plaćanja troškova postupka obzirom na njegovo evidentno slabo imovno stanje (nezaposlen, uzdržava ga otac).
Činjenica da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe ZKP/97, prema ocjeni ovoga suda ne dovodi u pitanje opstojnost te odluke, jer se presuda u tom dijelu može ispitati obzirom da sadrži valjane razloge, a to su kako navodi prvostupanjski sud paušalna svota koja iznosi 300,00 kuna a odmjerena je prema složenosti i trajanju postupka, te imovinskim prilikama optuženika, pa i ovaj sud smatra da plaćanjem troškova neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika obzirom da isti, mada je nezaposlen ima u svom vlasništvu osobni automobil koji svakako ima svoju nominalnu vrijednost.
Prvostupanjski sud je odlučio da će o troškovima branitelja po službenoj dužnosti i troškovima vještaka odlučiti posebnim rješenjem, što znači da će žalitelj ovaj dio troškova moći pobijati u žalbi na to rješenje.
I Kž-Us 55/13-6
Kako žalba sadrži žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je pobijanu presudu ispitao i sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, zbog odluke o kazni, te je utvrdio da je prvostupanjski sud imajući u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, optuženiku izrekao adekvatnu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je temeljem čl. 67. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, za koju i ovaj sud drži da je primjerena stupnju njegove kaznene odgovornosti i težini počinjenog djela te da će u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela.
U povodu žalbe optuženika, ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu i sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.
Naime, ovdje treba reći da je prvostupanjski sud obzirom na izmjenu Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u skladu sa odredbom čl. 3. st. 3. KZ/11 ispitao postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela davanja mita iz čl. 348. st. 1. KZ/97 sa kaznenim djelom davanja mita iz čl. 294. st. 1. KZ/11 i utvrdio da taj pravni kontinuitet postoji, ali da je za optuženika u konkretnom slučaju blaži čl. 348. st. 1. KZ/11, obzirom na blaži raspon zapriječene kazne zatvora, te je pravilno sukladno odredbi čl. 3. st. 3. KZ/11 i obveznoj primjeni blažeg zakona, optuženika osudio za kazneno djelo iz čl. 348. st. 1. KZ/97.
Slijedom svega iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. rujna 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.