Rev-562/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-562/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz D., koju zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik iz D., protiv tuženika D. J., sada iz F., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz D., radi povećanja iznosa uzdržavanja, te u pravnoj stvari tuženika D. J., protiv tužiteljice D. K., stranke zastupaju isti punomoćnici, radi ukidanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 15. studenog 1990. posl. br. Gž-2750/90-2. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu od 5. listopada 1990. posl.broj P- 655/90-28. u sjednici održanoj dana 22. svibnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika i ujedno protutužitelja D. J. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice D. K. i tuženiku D. J. naloženo je da za uzdržavanje tužiteljice plaća mjesečno iznos od bodinara od 1. do 31.rujna 1989. godine, 13. din. od 1. listopada do 31. prosinca 1989. godine, 822 dinara od 1. siječnja do 1. listopada 1990. godine a od 1. listopada 1990. pa ubuduće tuženik je obvezan plaćati, na ime uzdržavanja tužiteljice, 17% od njegove mirovine mjesečno sa zakonskom kamatom na dospjele obroke, kako je ona pobliže odredjena u toč. I izreke prvostepene presude. Pod toč. II izreke prvostepene presude odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice D. K.. Pod toč. III izreke prvostepene presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika D. J. kojim je tražio da se ukine njegova, obveza uzdržavanja tužiteljice D. K.. Odlučeno je da svaka stranka podmiruje, svoje troškove postupka, osim troškova vještačenja u iznosu od 250 dinara. Prvostepeni sud naložio je tuženiku da tužiteljici plati navedeni iznos.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik i ujedno protutužitelj (dalje: tuženik) zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP). Tuženik predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka.

Tužiteljica i ujedno protutužena (dalje: tužiteljica) nije odgovorila na reviziju tuženika, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih tvrdnji svodi se na tvrdnju da sudovi nižeg stepena nisu pravilno ocijenili materijalne prilike stranaka.

Takav stav revidenta ne može se prihvatiti.

Sudovi nižeg stepena pravilno su utvrdili kako potrebe tužiteljice da prima uzdržavanje tako i mogućnosti tuženika da daje uzdržavanje. Pri tome su uzeli u obzir materijalno i zdravstveno stanje tužiteljice, te imovinske prilike tuženika, uključivo i činjenicu da on ne koristi za stanovanje zajedničku kuću stranaka, o čijem se suvlasništvu vodi spor, već da stanuje izvan te kuće. Takodjer su uzeli u obzir i iznos mirovine kojeg tuženik prima.

Polazeći od tih utvrdjenja, imajući u vidu da su se promijenile okolnosti koje je imao u vidu sud kad je ranije odlučivao o visini uzdržavanja, sudovi nižeg stepena su pravilno primijenili odredbu čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine SRH" br. 51/89.), kad su tužbeni zahtjev za povećanje uzdržavanja prihvatili.

Naprotiv, nije bilo mjesta ukidanju obveze uzdržavanja tuženika prema tužiteljici, u situaciji kad je utvrdjeno da ona nije u mogućnosti osigurati uzdržavanje iz vlastitih sredstava.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe revident.

Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je po osnovi čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Mr Hrvoje Momčinović, v.r.