Gzz-1/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 1/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. i D. Z., oboje iz Z., koje zastupa I. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika N. J. i dr., radi utvrđenja opstojnosti kupoprodajnog ugovora i prava vlasništva, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 26. siječnja 1995. godine br. Gž-2568/94-2 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 2. prosinca 1994. godine br. P-68/94, u sjednici održanoj dana 15. veljače 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se prihvaća, ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 12. prosinca 1994. godine br. P-68/94-11 kao i rješenje Županijskog suda u Osijeku od 26. siječnja 1995. godine br. Gž-2568/94-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na nastavak postupka i odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskim rješenjem koje je potvrđeno pobijanom odlukom u ovoj pravnoj stvari sudovi su temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP ("NN" br. 53/91) odredili prekid postupka.

Protiv pravomoćnih odluka nižestupanjskih sudova državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP s prijedlogom da se zahtjev prihvati i odluke sudova ukinu.

U ovoj pravnoj stvari tužitelji zahtijevaju utvrđenje opstojnosti kupoprodajne pogodbe koja je zaključena sa tuženima, uz priznanje prava vlasništva na određenim nekretninama i upis vlasništva na njihovo ime u zemljišne knjige.

Utvrđeno je da se svi tuženici nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske (Srbija i BiH) i da je istima rješenjem Centra za socijalni rad (Podružnica V. ) postavljen staratelj za poseban slučaj (8).

Sudovi nalaze da su u konkretnoj parnici ostvarene pretpostavke za prekid postupka u smislu čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP, budući da se tuženici nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske, dakle sudu nedostupni (odsječenost od suda). S druge strane, po mišljenju sudova, do sada izvedeni dokazi, bez saslušanja stranaka, ne pružaju sigurnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke o sporu, a privremeni zapisnik u tom pogledu ne može zamijeniti stranke.

Podnositelj zahtjeva nalazi da okolnost što se neki tuženici nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske nije razlog, odnosno takav izvanredni događaj koji bi u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP doveo do prekida postupka. Nema smetnje za vođenje parnice, jer je tuženima postavljen staratelj, koji ih zastupa u ovoj parnici i štiti njihove interese. Potreba saslušanja tuženih kao stranaka ne rješava se kroz institut prekida postupka, već primjenom odredbe čl. 264-270. ZPP.

U spornom slučaju ostvarena je relativna bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP. Naime, tuženima je u nadležnom postupku određen staratelj za poseban slučaj upravo zato što su nepoznata boraviša, pa otuda i proizlaze sva prava i dužnosti staratelja u zaštiti njihovih interesa u ovoj parnici. Zato u smislu citiranih propisa, koji razloge za određivanje prekida postupka samo primjerice navodi (poplava i sl.), okolnost da se tuženici nalaze izvan teritorija RH i da su nepoznata boravišta, nije izvanredni događaj koji dovodi do prekida parnice. I konačno, ocjena sudova da do sada izvedeni dokazi, bez saslušanja stranaka, ne pružaju sigurnu osnovu za donošenje odluke o sporu nije procesna građa za rješavanje pitanja prekida postupka. Zato je zahtjev državnog odvjetnika Republike Hrvatske trebalo kao osnovan prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na nastavak postupka (čl. 394. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 15. veljače 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.