Revr-301/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 301/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Z., koga zastupa N. P., odvjetnik u Z. protiv tuženika S. o. d.d. iz R. – F. Č., koga zastupa punomoćnik S. D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 25. lipnja 2001.g. br. Gž 99/01-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 12. lipnja 2000.g. br. P 800/97-52, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2005.g.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Čakovcu od 25. lipnja 2001.g. br. Gž 99/01-2 i presuda Općinskog suda u Čakovcu od 12. lipnja 2000.g. br. P 800/97-52, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 144.330,58 kn sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2000.g. do isplate kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troška podnošenja revizije.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog krađe tužiteljevog osobnog automobila.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je Ž. J., 28. studenog 1992.g., sa V. H. kao zastupnikom tuženika za sklapanje osiguranja sklopio ugovor o kasko osiguranju za osobni automobil marke M. br. šasije …br. motora … proizvodnje 1990.g., predstavivši se kao vlasnik toga automobila, te se i potpisao kao ugovaratelj osiguranja na izdanoj polici osiguranja,

- da je na polici osiguranja navedeno i tužiteljevo ime, jer su dokumenti za taj automobil glasili na tužitelja,

- da je V. H. prije sklopljenog ugovora o osiguranju vidio Ž. J. da koristi taj automobil koji je imao registarsku oznaku B., te je povjerovao da je Ž. J. doista i vlasnik istog automobila, iako nije predočio kupoprodajni ugovor u vezi kupnje toga automobila,

- da je prvu ratu premije osiguranja platio Ž. J., a i ostale neplaćene rate glasile su na njegovo ime,

- da je tužitelj prijavio tuženiku da mu je osobni automobil ukraden 3. siječnja 1993.g., a da je tuženik odbio zahtjev za isplatu naknade štete zbog krađe automobila.

Nižestupanjski sudovi nisu prihvatili tužiteljevu tvrdnju da je Ž. J. prilikom sklapanja ugovora o osiguranju nastupao kao njegov zastupnik (punomoćnik), već su utvrdili da je Ž. J. prilikom sklapanja ugovora o osiguranju nastupao kao ugovaratelj predmetnog osiguranja.

S obzirom na utvrđenje da je Ž. J. ugovaratelj predmetnog osiguranja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije aktivno legitimiran u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev, te su isti odbili.

Međutim, zbog pogrešne pravne ocjene, činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno. Naime, propušteno je utvrditi je li tužitelj s obzirom da je njegovo ime bilo upisano u policu predmetnog osiguranja, jer je bio upisan kao vlasnik predmetnog osobnog automobila u prometnoj dozvoli, imao svojstvo osiguranika u smislu čl. 905. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99). Naime ugovaratelj osiguranja za tuđi račun nije ovlašten podnijeti tužbu protiv osiguratelja radi isplate osigurane svote nakon što je nastupio osigurani slučaj po ugovoru o kasko osiguranju automobila. Njemu je za sve to potreban pristanak osobe čiji je interes osiguran i kojoj prava iz osiguranja pripadaju.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporno pitanje ukazano ovim rješenjem a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 2. veljače 2005.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.