Legislator Case Law & Legislation
Rev-579/2013-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of importance for uniform law application.

Case Number Rev-579/2013-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment confirming ownership rights over land parcels. The appellant argued that previous court decisions and witness testimony proved the division of the land community was completed before April 6, 1941, despite missing administrative approvals. The court ruled that the appeal did not meet the statutory threshold for admissibility because the existing legal situation was already settled by numerous prior judgments and the specific questions raised were not vital for ensuring uniform application of the law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed issues do not concern the uniform application of law or the equal treatment of all parties, particularly when the legal situation is already settled by numerous prior final judgments.

Keywords

AI generated
admissibility of appeal uniform application of law land ownership rights division of land community finality of judgments

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b st. 3. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Rev 263/87
Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se poziva na odluke ovoga suda Rev 263/87 od 14.
Rev 312/83
srpnja 1987., Rev 312/83 od 7.
Rev 86/88
Gž 255/80
listopada 1989., zatim odluke Okružnog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž 255/80 od 16.
Gž 45/73
lipnja 1980., Okružnog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 45/73 od 10.
Rev 2098/12
Rev 719/13-3
Croatian Supreme Court dismisses appeal as non-essential for uniform law application despite conflicting prior judgments.
Rev 2275/13-3
Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the case does not affect uniform application of law.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 579/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pok. I. F. pok. S. iz R., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i M. K. iz R., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Crikvenici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5287/2011 od 17. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-92/07-41 od 16. kolovoza 2011., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na:

- kat. čest. 572/24 sa 22 140 m2, kao dijelu matične k.č. 572 sa 610 786 m2 koja nije upisana u zemljišne knjige, što odgovara suvlasničkom dijelu od 22 140/610 786,

- kat. čest. 585/125 sa 12 933 m2, kao dijelu matične k.č. 585 sa 1 523 405 m2 iz zk.ul. 1 886 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 12 933/1 523 405,

- kat. čest. 585/126 sa 9 161 m2, kao dijelu matične k.č. 585 sa 1 523 405 m2 iz zk.ul. 1886 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu 9 161/1 523 405,

- kat. čest. 585/127 sa 1 029 m2, kao dijelu matične k.č. 585 sa 1 523 405 m2 iz zk.ul. 1886 k.o. S. D., što odgovara suvlasničkom dijelu od 1 029/1 523 405,

sve označeno u skici očevida mjer. vještaka D. M. od 18. rujna 2009.g., pa mu je tužena dužna to priznati i trpjeti da se isti uknjiži kao vlasnik u zemljišne knjige i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.338,69 kuna (slovima: desettisućatristotridesetosam kuna i 69/100 lipa) u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.067,31 kuna (slovima: devettisućašesdesetsedamkuna i 31/100 lipa) tužena odbija."

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-92/07-41 od 16. kolovoza 2011. godine p o t v r đ u j e u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi zbog pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama u katastarskoj općini S. D. te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama.

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev neosnovanim te zaključuju kako diobeni postupak predmetne zemljišne zajednice nije u cijelosti dovršen do 6. travnja 1941 te da se primjenjuje odredba čl. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947, („Narodne novine“, broj 36/47), prema kojoj je imovina zemljišnih i njim sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina proglašena općenarodnom imovinom.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 06. travnja 1941. god., jer pobijana presuda ovu odlučnu činjenicu obrazlaže na posve suprotan način od već 31 pravomoćne presude, kao i svih provedenih dokaza koji idu u prilog tužbi, te da li je izrada parcelacionog elaborata 1948. god., na način kako su sve matične čestice podijeljene i predane u posjed ovlaštenicima zem. zajednice prije 06.04.1941 god. nužna radnja, bez koje se ova dioba ne može smatrati dovršenom?

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjet. rata, skupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D., te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 06.04.1941. god. po firmi „G.“ O. 1948. god., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave, čak i pod pretpostavkom da je II. svjetski rat prekinuo nesporno započetu diobu?

3. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu, u čijim se izrekama utvrđuje, da je dioba te iste zemljišne zajednice dovršena prije 06.04.1941. god. a posebno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni?

4. Da li se prvostupanjska i drugostupanjska presuda mogu donijeti, bez analize iskaza čak 8 svjedoka, koji su suglasni glede odlučne činjenice, da je dioba dovršena prije 6. travnja 1941., u situaciji kada su materijalni dokazi dovršene diobe uništeni?“

Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se poziva na odluke ovoga suda Rev 263/87 od 14. srpnja 1987., Rev 312/83 od 7. srpnja 1973. te Rev 86/88 od 8. prosinca 1988. od 21. listopada 1989., zatim odluke Okružnog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž 255/80 od 16. lipnja 1980., Okružnog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 45/73 od 10. svibnja 1973. Ujedno se tužitelj poziva i na pravomoćne odluke Općinskog suda u Rabu u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje ovaj sud je izrazio shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2098/12 od 13. veljače 2013., a koja odluka je objavljena na mrežnim stranicama ovog suda. U navedenoj odluci tužitelj je odbijen sa revizijom odlučujući o pitanju postavljenom u istoj pravnoj stvari sa pravnim stajalištem da se vlasništvo kao stvarno pravo stječe upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada su prednici tužitelja mogli postati (privatni) vlasnici nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice. Obzirom da takav upis u konkretnom slučaju nije izvršen, tužitelji nisu niti mogli steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu jer nekretnine nisu dobili u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941. pa time niti postupak diobe nije dovršen iako je započet, pa iako su neke radnje u tu svrhu i provedene.

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju revizijskog suda, zbog čega u konkretnom slučaju postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog, odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na preostala tri pitanja pa se ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i ovaj sud u Rev 719/13-3 od 22. veljače 2017. i Rev 2275/13-3 od 21. ožujka 2017.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.