I Kž-231/2016-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 231/2016-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. B., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. veljače 2016. broj K-44/15, u sjednici održanoj 26. studenog 2019., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog P. B. i njegovog branitelja, odvjetnika R. P.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženi P. B. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka, kao i nagrada branitelja optuženika pali su na teret proračunskih sredstava.

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećena J. B. R. upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženi P. B. putem branitelja odvjetnika R. P. podnio je odgovor na žalbu kojom predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Ujedno je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegova branitelja.

I Kž 231/2016-6

Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen državnom odvjetniku.

Postupajući prema zahtjevu branitelja i optuženika u odgovoru na žalbu, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik, branitelj te državni odvjetnik. Sjednici su bili nazočni optuženi P. B. i branitelj optuženog odvjetnik R. P. dok uredno izviješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, pa je u odnosu na njega, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08., sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Prvotno treba naglasiti da nije u pravu državni odvjetnik kada nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi neodređeno i nepotpuno izložio koje činjenice i iz kojih dokaza smatra dokazanim, da su izneseni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava ili iskaza. Prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude reproducirao iskaze saslušanih svjedoka, oštećene J. B.-R., kao i obranu optuženog P. B., te je iznio sadržaj materijalnih dokaza, no drugo je pitanje što je temeljem tih dokaza donio pogrešan zaključak kako postoji dvojba u pogledu odlučnih činjenica, pa je optuženika oslobodio optužbe primjenom načela in dubio pro reo. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sadržaj izvedenih dokaza u postupku ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u pogledu odlučne činjenice, a to je da li je predmetne večeri bilo prisile na spolno izjednačenu radnju i je li ona izvršena, postoji dvojba i to takve prirode da se ista ne može otkloniti zbog čega se oslobađajuća presuda protiv optuženika, za sada, ne može prihvatiti.

Pravilno državni odvjetnik ukazuje kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se optužba temelji samo na iskazu oštećene J. B.-R. Naime, o inkriminiranom događaju, na način da potvrđuju iskaz oštećene, govore i svjedokinje V. D. P. i D. L. Da se iskazu oštećene treba pokloniti vjera, kako to drži žalitelj, proizlazilo bi i iz iskaza svjedokinje P. B., čiji iskaz prvostupanjski sud uopće ne reproducira niti ocjenjuje u pobijanoj presudi, iako u istome navedena svjedokinja govori o naprasitom i nasilničkom ponašanju optuženika i njegovoj upornosti u zadiranju u njezin tjelesni integritet te iste večeri u lokalu. Žalitelj drži kako su razlozi koje je prvostupanjski sud iznio prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice, te svjedokinja V. D. P. i D. L. neprihvatljivi. Jednako tako, žalitelj smatra neprihvatljivim zaključak suda da postoji vjerojatnost da se događaj desio upravo na način kako to opisuje optuženik.

Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako u postupku nije bilo sporno da se optuženi i oštećena J. B. R. od ranije nisu poznavali i da su se kritične noći susreli u noćnom klubu „J. d.“, gdje je između njih uspostavljen verbalni, a potom i fizički kontakt, i to na plesnom podiju, koji kontakt je trajao nekoliko minuta, da bi odmah nakon toga oštećena, najprije verbalno, a potom i fizički, napala optuženog pri čemu mu je razderala majicu te razbila i staklenu pivsku bocu koju je za cijelo to vrijeme držala u ruci, uslijed čega je i zadobila reznu ranu na dlanu desne ruke, te su odmah do njih došli zaštitari, razdvojili ih te

I Kž 231/2016-6

oštećenu silom izveli iz kluba. Sa ovakvim zaključcima prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

Međutim, obzirom na oprečne tvrdnje optuženog i oštećene, prvostupanjski sud je našao spornim je li optuženi protivno volji oštećene i primjenom sile nad njom počinio spolno izjednačenu radnju sa spolnim odnošajem ili ne, te je na kraju zaključio kako o toj odlučnoj činjenici postoji sumnja, pa da mu je preostalo, primjenom načela in dubio pro reo, optuženika osloboditi od optužbe.

Prvostupanjski sud, ocjenjujući provedene dokaze u pogledu te odlučne činjenice, navodi kako je ostao u dvojbi da li se događaj dogodio kako ga opisuje optuženi ili onako kako iskazuje oštećena. Pri tome one dokaze koji se tiču oštećene J. B. R., raščlanjuje do u detalja, dok obranu optuženog i iskaze njegovih prijatelja M. V. i J. J., prihvaća bez kritičkog osvrta, pa i bez dovođenja u odnos sa ostalim izvedenim dokazima.

Tako prvostupanjski sud, vođen svojim viđenjem događaja te večeri, te pod utjecajem obrane optuženika, ocjenjuje iskaz oštećenice neprihvatljivim i neživotnim. Naime, sud prilikom ocjene njezinog iskaza pretjerani značaj pridaje činjenici da je ona bila pod utjecajem alkohola te da ginekološkim pregledom neposredno nakon događaja niti na unutarnjem niti na vanjskom području spolovila oštećene nisu utvrđene povrede niti tragovi koji bi ukazivali na eventualno nasilje prema oštećenoj. Prvostupanjski sud drži kako u postupku nije proveden, po njemu presudan dokaz, a to je DNK analiza mogućih tragova na prstima optuženika. Nadalje, sud smatra da je događaj na podiju kako ga opisuje oštećena nezamisliv, dakle i neživotan jer je teško izvedivo da u položaju u kojem su ona i optuženik okrenuti licima jedan prema drugom, optuženik ide rukom preko leđa i stražnjice te joj gura prst u spolovilo. Osim toga, sud utvrđuje da se prilikom samog inkriminiranog događanja oštećena nije branila, vikala, zvala u pomoć, bacila na pod podija, da nije optuženika već na plesnom podiju udarila staklenom bocom ili ga udarila u međunožje pa izostanak takvih reakcija, a potom i podnošenje kaznene prijave te ustrajanje kod iste, sud pripisuje njenom opuštenijem ponašanju uslijed alkoholiziranosti, koje je rezultiralo kontaktom s optuženikom kako je on u obrani opisao. Prvostupanjski sud drži realno mogućim da je ona, nakon što se pribrala i shvatila da se neprimjereno ponašala, kao i da je njeno ponašanje bilo primijećeno i od strane osoba iz njena društva, a kako se ne bi kompromitirala pred svojim suprugom, odlučila inscenirati cijelu situaciju i tako lažno optužiti P. B., i da je u tome ustrajala do kraja.

Nadalje, prvostupanjski sud otklanja kao nevjerodostojnima iskaze saslušanih svjedokinja V. D. P. i D. L., koje su suglasno iskazale da su vidjele oštećenu u čudnom stanju te kako iznad nje stoji muškarac, kao i da su uočile da je oštećena izgledala u šoku i da je optuženom govorila „nećeš pobjeći, nećeš pobjeći“. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda kako ti iskazi nisu prihvatljivi jer se radi o prijateljicama oštećene, koje nisu suglasno iskazivale u pogledu činjenica koja je od njih oštećenu prva ugledala te kako je moguće da je jedna od njih, unatoč mračnom prostoru lokala, oštećenu vidjela bolje dok ju druga vidi slabije, nije opravdan jer se radi o manje bitnim detaljima koje ne mogu imati presudnu važnost prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza. Također, prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje iskaz D. L. neprihvatljivim, iako je u potpunosti suglasan iskazu oštećenice kada opisuju da bi optuženi jednom rukom držao dvije ruke oštećene u zraku, a drugom rukom prodirao u intimne dijelove tijela, jer je tako nešto, prema stavu prvostupanjskog suda, „teško zamislivo i izvedivo, a time i potpuno neživotno“.

I Kž 231/2016-6

Nasuprot tome, iako ne prihvaća iskaz oštećenice o opisanim događajima jer nije bilo očevidaca kojih bi, prema mišljenju prvostupanjskog suda, zacijelo trebalo biti, prihvaća obranu optuženika kao i iskaze svjedoka, prijatelja M. V. i J. J., kako je oštećena J. B. R. gotovo „silovala“ optuženika kod šanka, iako niti tom događaju očevidaca, osim optuženika i njegovih prijatelja, nije bilo. O takvom događaju ne iskazuje niti konobar na šanku, saslušani svjedok M. R., koji poznaje i optuženika i oštećenu, za koje tvrdi da do trenutka kada je oštećena razbila bocu uopće nije vidio da bi bili u kontaktu, pa zacijelo niti u onakvom kakvog opisuje optuženik. Jedinu okolnost koju prvostupanjski sud iznosi o prihvaćanju obrane optuženika i iskaza svjedoka M. V. i J. J. je činjenica da je oštećenica imala u ruci bocu pive, iz čega prvostupanjski sud zaključuje da je ona morala doći do šanka. Temeljem toga drži da je obrana optuženika da mu se oštećena bacila oko vrata, obujmila ga nogama oko struka i ljubila se s njim, vjerodostojna.

Stoga, pravilno državni odvjetnik ukazuje da je prvostupanjski sud, analizirajući provedene dokaze, za sada pogrešno zaključio da nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

Također ispravno žalitelj upućuje da je prvostupanjski sud mogao i prema vlastitoj odluci ispitati svjedoke koje sudionici spominju u svojim iskazima, ukoliko je smatrao da su oni značajni radi utvrđenja neke bitne činjenice.

Temeljem svega iznesenog trebalo je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvatiti i, u skladu sa čl. 483. st. 1. ZKP/08. pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja koji će, u smislu čl. 484. st. 1. ZKP/08., novu raspravu održati pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ukoliko ih ocijeni opravdanim. Pri tome se upućuje prvostupanjski sud da primjena logičkog pomagala in dubio pro reo iz čl. 3. st. 2. ZKP/08. dolazi u obzir tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti. Sumnja u smislu navedenog članka postoji tek kad iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne) postojanju pravno odlučne činjenice ili kad dokaz dopušta da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Stoga će prvostupanjski sud tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog kaznenog djela te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

Zagreb, 26. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Setnik, v.r.

Miroslav Šovanj, v.r.