Kž-905/2017-3 · Županijski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kž-905/2017-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Ivane Čalić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š., zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-196/2013 od 15. rujna 2017., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-195/2015 od 15. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2017.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi J. Š., temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično opisanog u izreci te presude.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude, pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Žalba je osnovana.

S pravom žalitelj ističe da je prvostupanjski sud, nakon što je zaključio da se iskazu oštećene Z. Š. ne može pokloniti vjera, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, optuženika, budući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo, oslobodio od optužbe, pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, sud prvog stupnja je utvrdio da je iskaz oštećenice u odnosu na dinamiku događaja i sukob između nje i optuženika, konfuzan i kontradiktoran, te nije u cijelosti potkrijepljen nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. T. D.

Međutim, kako to pravilno ističe žalitelj, oštećena Z. Š., koja je kao svjedok prvi put ispitana u PP Kutina dana 7. rujna 2013., a nakon toga pred Općinskim državnim odvjetništvom u Kutini 24. rujna 2013., te konačno na raspravi 10. rujna 2014. i 23. rujna 2014., u bitnom je istovjetno opisala inkriminirani događaj, navodeći da je optuženik kritične zgode u njihovoj kući u P., …, fizički napao na način da je najprije udario šakom u lijevu stranu lica, a potom ju je primio za kosu i udarao glavom u drvenu konstrukciju te je potom odbacio na drvenu kutiju za drva i još nekoliko puta udario u glavu, a ozljede u vidu hematoma na rukama nastale su na način da ju je optuženik čvrsto uhvatio za ruke i gurao ju.

Prema tome, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja iskaz oštećenice nije konfuzan, jer je ista dosljedno i vrlo okolnosno opisala ono što se između nje i optuženika događalo kritične zgode, kao i način na koji ju je optuženik fizički napao.

Isto tako, i po mišljenju ovog suda drugog stupnja, iskaz oštećenice nije kontradiktoran nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka kako to nalazi sud prvog stupnja. Sud prvog stupnja je to zaključio iz razloga jer je oštećenica u svom iskazu navela da je od udarca koji joj je optuženik zadao šakom u lijevu stranu lica zadobila podljev, dok je vještak utvrdio da ova povreda, iako je pregledom oštećenice u Zavodu za hitnu medicinu Kutina postavljena dijagnoza nagnječina lijeve strane lica, nije objektivno medicinski utvrđena i opisana te u sudskomedicinskom smislu ne može prihvatiti kao ozljeda, dok na fotografijama oštećenice koje su načinjene 9. rujna 2013., se ne vidi hematom na lijevoj strani njezina lica, a vještak smatra, ako ju je optuženik snažno udario šakom u lice, da je trebao nastati. U slučaju da je optuženik udarao glavom oštećene u drvenu konstrukciju, vještak je naveo da je tada također moralo biti edema, crvenila ili hematoma.

Svjedok P. R., specijalist hitne medicine koji je 7. rujna 2013. u 00:32 sata pregledao oštećenicu, je iskazao da je ista mu navela da ju je optuženik udario šakom u glavu te je rekla da ju boli lijeva strana lica. Tom prilikom on nije vidio nikakvu ozljedu na oštećenici, ali je konstatirao nagnječinu lijeve strane lica na temelju njezine izjave.

U kontekstu naprijed navedenog s pravom žalitelj ukazuje da je sudskomedicinski vještak u dopuni svog nalaza naveo da je u vrijeme pojavljivanja hematoma, ukoliko se radi o krvarenju u dubini tkiva, postaje izvana uočljivo tek 24-48 sati nakon ozljeđivanja, pa stoga prilikom pregleda oštećenice u Zavodu za hitnu medicinu u Kutini, neposredno nakon događaja, ozljeda lica nije morala biti vidljiva, jer se tad još nije pojavila.

Međutim, u ovom slučaju prvostupanjski sud je zanemario iskaze svjedoka Z. K., A. M., Z. M. i R. H., koji su neposredno nakon događaja ili jedan dan kasnije kontaktirali s oštećenicom te su vidjeli ozljedu na licu.

Svjedok Z. K. u svom iskazu od 24. rujna 2013. je iskazao da je oštećenicu zatekao u svojoj kući kad se oko 23 sata vratio iz druge smjene. Navodi da je oštećenica bila raščupana i uplašena te je rekla da ju je optuženik prebio i da je pobjegla kroz prozor. Idućeg dana vidio je oštećenicu, bila je plava po rukama, a lice joj je bilo natečeno.

Svjedokinja A. M. je iskazala da je oštećenica drugog dana od događaja došla kod nje te je vidjela da joj je jedna strana lica natečena i to obraz, a imala je i modrice po rukama.

Svjedok Z. M. je iskazao da mu je oštećenica rekla da ju je optuženik istukao te se sjeća da joj je lijeva strana lica bila crvena.

Svjedokinja R. H. je iskazala de je oštećenica rekla da ju je optuženik istukao, a vidjela je da je bila crvena u licu.

Prema tome, iz iskaza svjedoka P. R. proizlazi da mu je oštećenica, neposredno nakon događaja, prilikom pregleda, izjavila da ju je optuženik udario šakom u glavu, a što je on i naveo u prijavi povreda, što je u suglasju s onim što su s tim u vezi iskazali naprijed navedeni svjedoci. Ako se nije radilo o tome da je optuženik kritične zgode grubo fizički napao oštećenicu udarajući ju, između ostalog, i šakom po licu i glavi, postavlja se logično pitanje koja bi bila potreba da ista u kasnim noćnim satima bježi kroz prozor kuće u kojoj je živjela s optuženikom i sklanja se kod susjeda odnosno kuma Z. K. te traži zaštitu policije, koja ju je odvela na pregled. Isto tako, postavlja se pitanje, ako oštećenica nije osjetila nikakvu bol u predjelu glave odnosno lica, zbog čega su je u tom slučaju policijski djelatnici prepratili na liječnički pregled u Zavod za hitnu medicinu u Kutini, gdje se oštećenica liječniku (P. R.) požalila na bolove lijeve strane lica.

Okolnost da se na licu oštećenice nakon 24-48 sati od događaja, kako je to naveo sudskomedicinski vještak, mogao pojaviti podljev ili crvenilo, nije u proturječju s njezinim iskazom, a potvrdili su ga i naprijed navedeni svjedoci koji su to vidjeli. Što se tiče fotografija oštećenice, na koji se kao dokaz poziva i sud prvog stupnja, ove fotografije su snimljene 11. rujna 2013., dakle pet dana od događaja, u koje vrijeme ozljeda lica, zavisno od intenziteta odnosno izraženosti, više nije morala biti vidljiva.

Jednako tako, za ovaj sud drugog stupnja nije prihvatljivo obrazloženje suda prvog stupnja koji je, pozivajući se na mišljenje sudskomedicinskog vještaka da bi u slučaju da je optuženik udarao glavom oštećene u drvenu konstrukciju, moralo biti edema, crvenila ili hematoma, a što je razlog zbog kojega je sud također doveo u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza, jer je sud, kako to ispravno ističe žalitelj, zanemario da je oštećenica u odnosu na ovu okolnost iskazala da se borila, dakle, pružila je otpor optuženiku, te je ista navela da se nije radilo o nekoj jačini udaraca.

Prema tome, iz svih naprijed iznesenih razloga činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu, za sada, je ostalo pogrešno utvrđeno, pa je stoga valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, a po potrebi, ako to nađe svrsishodnim, i nove dokaze, te će nakon temeljite i kritički ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po čl. 459. st. 5. ZKP/08, vodeći pri tome računa na sve ono što mu je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci.

U Zagrebu 7. studenog 2017.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasmina Šarić, v. r.

Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.