Rev-84/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 84/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz H. L., zastupanog po V. G.-Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijskog suda u Zagrebu) od 09. rujna 1997. godine, broj: Gž-4981/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 1997. godine, broj: Pn-8989/95, u sjednici održanoj dana 04. veljače 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, te se ukidaju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijskog suda u Zagrebu) od 09. rujna 1997. godine, broj: Gž-4981/97 i Općinskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 1997. godine, broj: Pn-8989/95 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnom trošku, te se u tom ukidnom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je presuđeno da mu je tuženica dužna na ime naknade štete isplatiti iznos od 86.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.453,00 kn, dok je s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 81.280,00 kn tužitelj odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 1997. godine, broj: Pn-8989/95 u pobijanom dijelu pod st. 1. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 36.510,16 kn do iznosa od 86.000,00 kn (za iznos od 49.489,84 kn).

Protiv te presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se revizija prihvati. Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

U pravu je revidentica kada ističe da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP).

Naime, iz žalbenih navoda tuženice proizlazi da u cijelosti pobija prvostupanjsku odluku, i predlaže da se predmet vrati na ponovno suđenje, pa nije jasno na osnovu čega drugostupanjski sud zaključuje da je priznata odgovornost za nastalu štetu, kao i visina u iznosu od 36.510,16 kn, a niti je jasno obrazloženo koje iznose sud smatra primjerenim za pojedine oblike nematerijalne štete.

Naime, tuženica je već u odgovoru na tužbu osporavala štetni događaj, pasivnu legitimaciju, te odgovornost za štetu.

Iz stanja spisa, a što se i navodi u obrazloženju prvostupanjske presude koju je prihvatio drugostupanjski sud odnosno njezina činjenična utvrđenja proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 04. ožujka 1995. godine u Maloj Kapeli i to na način da se tužitelj kao pripadnik 102 brigade vozio kamionom, kada je u jednom trenutku vozač kamiona, koje je inače bilo vlasništvo HV-a izgubio kontrolu i sletio s ceste u provaliju.

Tom prilikom tužitelj je zadobio tjelesne ozljede, pa je u ovoj parnici zatražio naknadu štete kako nematerijalne tako i materijalne koja mu je i dosuđena.

Postupak u ovoj pravnoj stvari bio je prekinut temeljem odredbe čl. 184. a) Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 112/99), a nastavljen je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 24. studenoga 2003. godine, broj: Pn-6122/03.

Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj: 117/03) pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija s tim da oštećenik može dokazivati suprotno.

U konkretnom slučaju s obzirom da je štetu počinio pripadnik hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Domovinskog rata treba ispitati postoji li presumpcija ratne štete o kojoj govori navedeni članak, s obzirom da iz dokumenta koji je izdala postrojba 102 brigade (list 4 spisa), proizlazi da se prometna nezgoda dogodila prilikom izvršenja službene zadaće na crti bojišnice.

Kako odlučne činjenice za ocjenu radi li se o ratnoj šteti, odnosno postoje li okolnosti koje ukazuju na presumpciju ratne štete nisu utvrđene, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 04. veljače 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.