Rev-1388/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1388/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz L., koga zastupa G. K., odvjetnica u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 27. listopada 1997. godine broj Gž-1173/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 13. ožujka 1997. broj P-847/92, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da na ime nadoknade štete plati tužitelju iznos od 130.000,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 13. ožujka 1997. godine do isplate i na ime izgubljene zarade iznos od 67,49 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude i parničnim troškom u iznosu od 8.518,12 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 90.000,00 kn odbijen. Odlučujući o žalbi tužitelja sud drugog stupnja je tu žalbu djelomično uvažio i pored dosuđenog iznosa dosudio tužitelju još i iznos od 10.000,00 kn sa troškovima postupka, još i iznosu od 1.518,35 kn i u ostalom dijelu žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači na način da se prihvati cijeli tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 21. rujna 1991. godine tužitelj tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi i da je tuženica odgovorna za nadoknadu štete, koju je tužitelj pretrpio zbog ovog štetnog događaja.

Utvrđeno je nadalje, da je tužitelj tada zadobio komplicirani lom desne potkoljenice i lom unutarnjih nastavaka lijeve goljenične kosti u gležnju, zbog čega je dva puta hospitaliziran.

Trpio je zbog toga, prema utvrđenju sudova, jake tjelesne bolove u vrijeme operacija 5 dana, tjelesne bolove srednjeg lakog intenziteta 50 dana, a u vremenu poslije operacije i u početku rehabilitacije tjelesne bolove slabog intenziteta 150 dana, posebno za vrijeme rehabilitacije, te povremene bolove do danas, uglavnom kao povremene slabe bolove i to spontane na ožiljkastom i deformiranom terenu, a i pod utjecajem meteoroloških promjena, te povremene srednje jake bolove u slučajevima nehotične ili neizbježne provokacije istih zona, nefiziološkim pokretima ili kumulacijom mikrotraumatizacija.

Životna aktivnost tužitelja, prema utvrđenjima u postupku smanjena je u njegovoj dobi od 35 godina za 40% i to zbog zakočenosti desnog gležnja na samoj granici blokade u oba segmenta, tzv. gornjem i donjem skočnom zglobu u nepovoljnom položaju decentrirane pete, zatim uznapredovale artroze po toj osnovi na obje spomenute etaže – tibiotalarno i subtalarno, potom posttraumatske deformacije stopala iste noge u smislu planovalgusa, te jače zakočenosti srednjeg dijela istog stopala, ispada mobilnosti u malim zglobovima svih prstiju sitog stopala, kao i velikih i dubokih ožiljaka potkoljena desnog u evidentnoj koliziji s priležećim tetivama, kapsularnim i drugim anatomskim strukturama. Utvrđeni su cirkularni poremećaji na potkoljenici i na stopalu desne noge, te hipotonija i hipotrofija mišića desne noge, te dio mehaničke nepovoljnosti u obliku neprirodnog koštanog mosta između donjih dijelova dviju potkoljenih kostiju, koštanog bloka između petne i skočne kosti. Tužitelj ne može duže vremena stajati, osobito na desnoj nozi, hodati posebno po neravnoj hodnoj stazi, čučati, trčati, skakati i slično. Tužitelj je izrazito ovisan o specijalnoj obući, te je korištenje rutinske obuće gotovo isključeno. Osim toga, tužitelj otežano hoda, te se brzo zamara prilikom stajanja i kretanja, kod istog je prisutna bol i oticanje desnog gležnja.

Kod tužitelja je prisutna naruženost koja se ogleda u promjeni hoda, multimlin ožiljcima i deformacija desnog gležnja i stopala. Obzirom da se radi o dijelovima tijela koji su u standardnoj odjeći za odrasla muškarca pokriveni, to se naruženost indirektno manifestira u obliku tlačenja u hodu, dok je kod desnog gležnja ta naruženost i estetski funkcionalno relevantna i teško popravljiva, te nije podatna za prikrivanje nekim pomagalom.

Navedene okolnosti i po nalaženju ovog revizijskog suda ne opravdavaju u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) veću nadoknadu od pravomoćno dosuđene za tjelesne bolove u iznosu od 30.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 85.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga na temelju odredbe čl. 393. istog Zakona revizija tužitelja odbijena kao neosnovna.

U Zagrebu, 20. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.