I Kr-191/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 191/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Milana Petranovića, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M. M. zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Varaždinu od 22. rujna 1998. br. K-10/96 (Kv-212/98), u sjednici održanoj 5. studenoga 1998. godine, r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. listopada 1996. godine br. K-10/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 1997. br. IKž-864/96, M.M. je osuđen zbog kriv. djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od devet godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. siječnja 1996. godine, pa nadalje. Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L. (l. 205).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik i navodi da je majka njegove supruge bila teško bolesna još tijekom istražnog postupka (koji je vođen protiv njega), zdravstveno stanje joj se pogoršavalo, iako je bila na bolničkom tretmanu, te je i umrla, a dok je ona bila živa, njegovoj supruzi da je bilo lakše brinuti se o posjedu od 5 hektara zemlje. Nakon majčine smrti i njegovog odlaska na izdržavanje kazne, njegovoj supruzi da je gotovo nemoguće obrađivati tako veliki poljoprivredni kompleks, što bi on činio nakon prijevremenog izlaska na slobodu (l. 207-208).

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Županijski sud u Varaždinu je predložio da se on odbije, a negativna su i mišljenja županijskog državnog odvjetnika (l. 211-212) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, ovaj sud prihvaća kao istinit navod osuđenika da je majka njegove supruge (A.L. ) u međuvremenu umrla, a jer je bila teško bolesna osoba, no ta činjenica očito ne bi dovela do blaže osude sve da je postojala u vrijeme donošenja pravomoćne presude, napose onda kada se imaju u vidu odnosi između članova osuđenikovog domaćinstva, u kojem je, pored majke njegove supruge A.L. živio i brat osuđenikove supruge, njen sin, a kojega je upravo osuđenik lišio života (l. 56).

Osim toga, da osuđenik ima veliko seosko gospodarstvo, koje se sastoji od 5 jutara zemlje "koje je veliko i koje iziskuje značajnu radnu snagu", a na kojem je, pritvaranjem osuđenika, ostala živjeti sama njegova supruga sa njenom bolesnom majkom, nije nova okolnost. Sudovima je to bilo poznato, jer je on to iznosio tijekom postupka (l. 11, 187). Dakako, smrću teško bolesne majke, osuđenikovoj supruzi nije teže samo zbog toga brinuti se o posjedu, već, očito, zbog odlaska osuđenika na izdržavanje kazne, ali ta činjenica nije okolnost kakva se ima u vidu u odredbi čl. 414. ZKP/97, već je to logična posljedica njegove osude.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 414. ZKP/97 za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, pa je njegov zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.

U Zagrebu, 5. studenoga 1998. godine,

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r. Senka Klarić-Baranović, v.r.