Revr-104/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 104/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšić, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzović i dr. sc. Ivana Kaladić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., kojeg zastupa S. Č., odvjetnik iz S., protiv tuženika „J.“ d.d., S., kojeg zastupa Ž. M., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-83/05 od 23. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, br. IV P-1364/03 od 8. studenog 2004., u sjednici održanoj 19. ožujka 2008.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-83/05 od 23. listopada 2007. odbija se.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-83/05 od 23. listopada 2007. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-1364/03 od 8. studenog 2004., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 109.431,49 kn spp iz naslova naknade plaće zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog „svih revizijskih razloga“, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče revizijske navode i predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i utvrđeno je da ne postoje razlozi određeno navedeni u reviziji.

U ovom sporu radi isplate naknade plaće u visini razlike plaće koju bi tužitelj ostvario da mu radni odnos nije nezakonito prestao i primanja koja je ostvario po osnovi prava iz invalidskog osiguranja za razdoblje od 11. lipnja 1998. do 31. prosinca 2001., u reviziji je sporno pravno pitanje, od kakvog je značaja na zakonitost i pravilnost osporene presude, okolnost što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1200/01 odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika od 18. kolovoza 1994. o upućivanju tužitelja na čekanje, te (rješenjem) ukinute presude Općinskog suda u Splitu br. P-1685/94 i Županijskog suda u Splitu br. Gž-1369/99 u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad i isplatiti mu naknadu plaće za vrijeme od 10. lipnja 1994. do 10. lipnja 1998.

Isti ovi revizijski prigovori bili su i žalbeni prigovori i drugostupanjski je sud u osporenoj presudi pravilno ocijenio da navedene okolnosti ne utječu na zakonitost i pravilnost odluke o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, jer se presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1200/01 ne odnosi na predmetni spor, već na spor radi poništenja odluke tuženika od 18. kolovoza 1994. i isplatu naknade plaće za razdoblje od 10. lipnja 1994. do 10. lipnja 1998.

U ovom sporu tužbeni zahtjev za naknadu plaće temelji se na nezakonitom prestanku radnog odnosa na temelju odluke tuženika od 26. travnja 1995. koja je poništena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. IV P-428/01 od 21. studenog 2002. i naknada plaće traži se za razdoblje od 11. lipnja 1998. do 31. prosinca 2001.

Nakon što su sudovi utvrdili da je odluka tuženika od 26. travnja 1995. o prestanku radnog odnosa tužitelja poništena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu IV P- 428/01 od 21. studenog 2002.; da je kod tužitelja zbog bolesti nastupila neposredna opasnost od nastanka invalidnosti i da je isti bio radno sposoban, tj. da je mogao obavljati sve poslove s punim radnim vremenom uz isključenje poslova s autogenim zavarivanjem; da je tužitelj ponovno započeo s radom tuženika 31. prosinca 2001., te da razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je radio i primanja po osnovi invalidskog osiguranja za razdoblje od 11. lipnja 1998. do 31. prosinca 2001. iznosi 109.431,49 kn, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo – odredbu čl. 102. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95 i 17/01) – kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

Svim ostalim revizijskim navodima osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovi navodi nisu ocijenjeni (čl. 385. st. 1. ZPP).

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. ožujka 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.