Gž-1019/2017-4 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž -1019/17-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja V.Š. iz N OIB: …, zastupan po punomoćnici A.Š., odvjetnici u OD B i P u Z, protiv tuženika: 1) CZS, BM, OIB: …, zastupan po zakonskom zastupniku i 2) R. H., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Z, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj Pn-43/17 od 4. kolovoza 2017., dana 21. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja V. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj Pn-43/17 od 4. kolovoza 2017.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice pod 2) R. H. za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

''1. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 63.975,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to za razdoblje od 1. svibnja 1998. godine pa do 30. lipnja 2002. godine po stopi od 18% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96), a za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/02), a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po topi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to kako slijedi:

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.05.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.06.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.07.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.08.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.09.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.10.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.11.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.12.1998. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.01.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.02.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.03.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.04.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.05.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.06.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.07.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.08.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.09.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.10.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.11.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.12.1999. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.01.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.02.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.03.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.04.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.05.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.06.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.07.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.08.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.09.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.10.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.11.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.12.2000. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.01.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 525,00 kn od dana 01.02.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2001. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2003. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2004. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.08.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.09.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.10.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.11.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.12.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.01.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.02.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.03.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.04.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.05.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.06.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 01.07.2007. godine pa do isplate.

2. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku pod 2. R. H. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."«

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da nije sporno da je tuženik pod 1) CZSBM (dalje: tuženik pod 1)), djelomično postupio po čl. 209. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97 – dalje ZSS) te izvršio reviziju prava tužiteljice za tuđu pomoć i njegu i utvrdio da joj i dalje pripada navedeno pravo iz sustava socijalne skrbi po rješenju od 9. ožujka 1998., međutim, propustio je utvrditi pripada li tužiteljici pored navedenog prava i neko drugo pravo temeljem odredbi novog Zakona o socijalnoj skrbi, a što mu je nalagala odredba čl. 209.

ZSS. Prilikom donošenja rješenja iz 1998. nitko od djelatnika tuženika pod 1) nije obišao prednicu tužitelja niti je utvrđivao njen socijalni status i prilike u kojima živi, a zadnji put je bila obrađena 1991. Sud prvog stupnja ispušta iz vida da čl. 209. ZSS propisuje postupanje tuženika pod 1) po službenoj dužnosti te da njegovi djelatnici od 1991. do 2007. niti jednom nisu obišli prednicu tužitelja, koja je bila gluhonijema, nepismena, bez sredstava za život i nije mogla sama pokrenuti nikakav postupak. Prema tome pozivanje na čl. 195.

ZSS kao razlog ekskulpacije tuženika pod 1) je potpuno neosnovano. Protivno izvedenim dokazima sud prvog stupnja smatra da je tijekom postupka utvrđeno kako je prednica tužitelja uvijek živjela u zajedničkom kućanstvu s bratom V., tužiteljem, kako u utuženom periodu, tako i nakon što joj je tuženik pod 1) priznao pravo na pomoć za uzdržavanje kao samcu koji nema dovoljno sredstava za uzdržavanje, te uopće nije obrazložio na čemu temelji takav zaključak. Pri tome je potpuno zanemario i pravomoćno rješenje tuženika pod 1) od 7. kolovoza 2007. kojim je prednici tužitelja pravomoćno priznato pravo na pomoć za uzdržavanje kao potpuno radno nesposobnoj odrasloj osobi koja živi sama, a koje rješenje doneseno u upravnom postupku je obvezujuće za sud.

Pogrešno sud prvog stupnja podatke o socijalnom statusu prednice tužitelja utvrđuje temeljem podataka drugog tijela - porezne uprave, pored pravomoćnog rješenja tuženika pod 1). Također, potpuno je zanemaren iskaz svjedoka R. Š., koji je nepristran i objektivan, a radi se o osobi koja je cijeloga života pomagala prednici tužitelja i imala uvid u prilike i njen način života. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da zajednica života kako je definira čl.

2. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 103/03) između prednice tužitelja i tužitelja nikada nije postojala. Popisuje trošak sastava žalbe.

U odgovoru na žalbu tuženica pod 2) R. H. (dalje: tuženica pod 2)) osporila je iznesene žalbene navode ističući da tužitelj ničim nije dokazao da bi njegova prednica O. Š. ispunjavala uvjete iz Zakona o socijalnoj skrbi za priznavanje prava na pomoć za uzdržavanje u utuženom razdoblju. Osim toga, potraživanje tužitelja, sve i kad bi bilo osnovano, je najvećim dijelom u zastari. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te obvezati tužitelja da dodatno nadoknadi tuženici pod 2) trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

Tuženik pod 1) nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima pod 1) i 2) da mu na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 63.975,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate za razdoblje od 1. svibnja 1998. pa nadalje, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom, a sve na ime dospjelih neisplaćenih mjesečnih obroka po osnovi pomoći za uzdržavanje, i to stoga što u zakonskom roku od tri mjeseca po službenoj dužnosti za istu nisu utvrdili i priznali joj pravo na pomoć za uzdržavanje za utuženo razdoblje.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prethodno utvrdivši neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije istaknut po tuženici pod 2), utvrdio da je tuženik pod 1) postupio u skladu s odredbom čl. 209. ZSS te je rješenjem od 9. ožujka 1998. u postupku po službenoj dužnosti utvrdio da prednica tužitelja O. Š., kao gluhonijema osoba koja je potpuno nesposobna za rad i privređivanje, i nadalje ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, koji joj je prethodno priznat u punom iznosu rješenjem od 5. lipnja 1991., a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku prema kojem je prednica tužitelja oduvijek živjela u zajedničkom kućanstvu s bratom V. Š., sada tužiteljem, i njegovom obitelji, dakle, nije bila samac u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. ZSS pa tuženik pod 1) nije imao ni razloga pokretati postupak radi priznavanja prava na pomoć za uzdržavanje. Stoga nalazi da prednici tužitelja nije počinjena šteta, slijedom čega je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev, uz napomenu da se na taj način ukazuje bespredmetnim i prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženici pod 2).

Prvenstveno je za istaći da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut po tuženici pod 2), budući da je prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj O-265/10 od 8. srpnja 2010. nasljednikom pok. Olge Štorić za cijelo proglašen upravo tužitelj, s tim da su njezini zakonski nasljednici u spis dostavili izjave da sva prava i obveze koje proisteknu iz predmetnog potraživanja, a koje nije uneseno u ostavinsku masu, ustupaju nasljedniku V. Š., ovdje tužitelju.

Iz spisa predmeta proizlazi da je prednici tužitelja sada pok. O. Š. rješenjem tuženika pod 1) od 5. lipnja 1991. priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu i to počev od 1. travnja 1991., temeljem čl. 74. i čl. 77. Zakona o socijalnoj zaštiti ("Narodne novine", broj 10/91 – pročišćeni tekst, 19/91 i 26/93 – dalje ZSZ), a nakon čega joj je rješenjem tuženika pod 1) od 9. ožujka 1998., pozivom na odredbu čl. 82. ZSS i dalje priznato pravo na doplatu za pomoć i njegu u punom iznosu.

Odredbom čl. 209. ZSS propisano je da se korisniku prava i oblika socijalne zaštite koji nije obuhvaćen člankom 208. ovoga Zakona (u konkretnom slučaju prednica tužitelja nije bila obuhvaćena čl. 208.), a koristi ih na osnovi pod uvjetima Zakona o socijalnoj zaštiti, osiguravaju se ta prava i oblici i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona dok mjesno nadležan centar za socijalnu skrb ne utvrdi ima li korisnik uvjete za neko od prava utvrđenih ovim zakonom, s tim da je centar za socijalnu skrb to dužan učiniti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

U konkretnom slučaju, a kako je to već ranije rečeno, prednici tužitelja bilo je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno ZSZ, te je tuženik pod 1) u skladu s odredbom čl. 209. ZSS u postupku po službenoj dužnosti utvrdio da ista i nadalje ispunjava uvjete za ostvarivanje tog prava te je postupivši u skladu s navedenom odredbom 9. ožujka 1998. donio rješenje kojim joj se i dalje priznaje to pravo u punom iznosu.

Tužitelj u postupku ne tvrdi, a niti u spisu postoje dokazi (dokumentacija) iz kojih bi proizlazilo da je njegovoj prednici temeljem ZSZ bilo priznato pravo na pomoć za uzdržavanje pa je imajući u vidu smisao odredbe čl. 209. ZSS, prema kojoj se korisniku prava i oblika socijalne zaštite ta prava i oblici osiguravaju i nakon stupanja na snagu ZSS, a u odnosu na koje pravo (pravo na pomoć za uzdržavanje) tužitelj nije dokazao da je bilo priznato njegovoj prednici temeljem ZSZ (jer u tom pravcu nije dostavio odgovarajuće rješenje), to nije bilo zakonskih uvjeta da se takvo pravo prednici tužitelja prizna po odredbi čl. 209. ZSS.

Naime, odredbama ZSZ propisan je postupak ostvarivanja socijalne zaštite osoba u socijalno-zaštitnoj potrebi, s tim da nadležni centar za socijalni rad po provedenom postupku, a po odredbi čl. 83. st. 2. ZSZ, donosi rješenje o zahtjevu u postupku ostvarivanja socijalne zaštite, koje rješenje u odnosu na priznavanja prava na pomoć za uzdržavanje prednici tužitelja po odredbama ZSZ ne prileži u spisu da bi joj onda to pravo trebalo biti bilo osigurano stupanjem na snagu ZSS po odredbi čl. 209.

Stoga u postupanju tuženika pod 1) i 2) ovaj drugostupanjski sud također ne nalazi protupravnost, odnosno da bi svojim radnjama ili propuštanjima prouzročili štetu prednici tužitelja, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je kraj tako utvrđenog stanja stvari prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženici pod 2) bespredmetan.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zahtjev tuženice pod 2) za naknadom troška naime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje postupka.

U Zadru 21. veljače 2018. godine

S u t k i nj a

Katija Hrabrov