Legislator Case Law & Legislation
Revr-261/2015-2 AI generated

Revr-261/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-261/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz K., koga zastupa punomoćnica B. K. i A. F., pravnice u Sindikatu naftnog gospodarstva iz Z., a ovi po I. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B.-P.-S., Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1942/13-2 od 11. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4160/12-13 od 2. rujna 2013., u sjednici održanoj 22. rujna 2015.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-261/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 261/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz K., koga zastupa punomoćnica B. K. i A. F., pravnice u Sindikatu naftnog gospodarstva iz Z., a ovi po I. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B.-P.-S., Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1942/13-2 od 11. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4160/12-13 od 2. rujna 2013., u sjednici održanoj 22. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4160/12-13 od 2. rujna 2013. odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitog otkaza Ugovora o radu tužitelju Odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 1. listopada 2012., da ugovor o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom 1. siječnja 2009. na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta „poslovođa na BP D. Z.“, nije prestao, za vraćanje na rad na poslove koje je tužitelj ranije obavljao na radnom mjestu (st. I/ izreke), dok je u st. II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1942/13-2 od 11. studenoga 2014. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da preinači pobijane presude i prihvati tužbeni zahtjev. Podredno predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Tužitelj se poziva na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ali revizijskim navodima zapravo sadržajno dovodi u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na opravdanost razloga za otkaz, odnosno u odnosu na vrstu i težinu povrede radne obveze koju je tužitelj počinio, te u odnosu na sadržaj isprava i izjava koje su u postupku upotrijebljene kao dokaz (bez navođenja konkretnih kontradikcija). Slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza – koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavova i o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema shvaćanju tužitelja sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbe čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Tužitelj neutemeljeno ukazuje i na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) u odnosu na postojanje opravdanog razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika te odredbe čl. 111. st. 1. i 2. ZR u odnosu na obvezu poslodavca upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 1. siječnja 2009. obavljao poslove radnog mjesta poslovođe na benzinskoj postaji D. Z.,

- da mu je Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 1. listopada 2011. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je tužitelj u prekluzivnom roku podnio zahtjev za zaštitu prava na koju tuženik nije odgovorio,

- da se tuženik prije otkazivanja savjetovao sa sindikalnim povjerenikom,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju zbog osobito teške povrede radne obveze u smislu neodgovornog kršenja i raspolaganja sredstvima poslodavca kao i učestalog, nemarnog i nekvalitetnog obavljanja radnih zadataka, te drugih okolnosti koje mogu imati za posljedicu narušavanje ugleda poslodavca, odnosa sa poslovnim partnerima ili kupcima, te međusobnih odnosa radnika kojim postupanje je prekršio obveze iz radnog odnosa,

- da je 21. rujna 2011. prilikom obilaska area managera za BP D. Z. utvrđena nepravilnost u radu radnika na način da je u prodajnom prostoru pronađeno 13 komada piva „…“ 0,5 l u limenci koja nije na zaduženju, a koja roba je kao jedno pakiranje viška dostavljena 29. kolovoza 2012. od dobavljača,

- da se radnik u pisanom očitovanju izjasnio da se osjeća krivim za počinjenje osobito teške povrede radne obveze,

- da je tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu bez prethodnih upozorenja u smislu odredbe čl. 111. ZR,

- da u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih u ovom slučaju nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori tužitelja na kršenje obveze iz radnog odnosa, te na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavljanja kršenja istih,

- da je tužitelj i ranije obavljajući posao svog radnog mjesta, poslovođe benzinske postaje, nemarno obavljao svoje radne zadatke i to prema upozorenju 17. lipnja 2009. kada je njegovim nemarom BP D. Z. 5. lipnja 2009. u određenom razdoblju ostala bez goriva, odnosno da radnik kao poslovođa nije na vrijeme zatražio dostavu goriva od strane usluge transporta, kao i da je ponovio propust 8. lipnja 2009. kada je angažmanom koordinatora transporta izbjegnut identičan poremećaj navedene benzinske postaje,

- da povrede koje je tužitelj počinio, a koje mu se predmetnim otkazom stavljaju na teret predstavljaju teške povrede radne obveze što je utvrđeno i Pravilnikom o radu tuženika.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da povrede koje se tužitelju stavljaju na teret predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu u skladu sa odredbom čl. 65. toč. 5., 9. i 22. Pravilnika o radu i čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenivši da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, jer je radnik nesavjesno izvršavao svoje obveze i da kod njega postoji sklonost povredama radnih obveza, zbog čega je onemogućen kvalitetni nastavak radnog odnosa, a zbog okolnosti konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati od poslodavca pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati na mu mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

Tužitelj u reviziji ukazuje na nespornu okolnost da tuženiku zbog učinjene povrede radne obveze nije nastala nikakva šteta. Zbog toga ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 111. st. 1. ZR prema kojoj je poslodavac u slučaju povrede radne obveze dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a tek potom da je mogla uslijediti odluka o otkazu.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, pa tako i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U ovom slučaju treba poći od utvrđenja da je 21. rujna 2012. prilikom obilaska area managera za BP D. Z. u prodajnom prostoru pronađeno 13 komada piva u limenci koja roba nije bila zadužena, a dostavljena je još 29. kolovoza 2012., te da se tužitelj već ranije neodgovorno koristio i raspolagao sredstvima poslodavca te učestalo, nemarno i nekvalitetno obavljao radne zadatke.

Treba imati na umu da se radi o kršenju pravila rada poslovođe benzinske postaje koja je po samoj svojoj prirodi specifična i odgovorna. Stoga polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj zaposlen kod tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta poslovođe na BP D. Z., i da je nesavjesno izvršavao svoje obveze i da kod njega postoji sklonost povredama radnih obveza, zbog čega je onemogućena kvaliteta nastavka radnog odnosa, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da poslodavac ima opravdani razlog za redoviti otkaz tužitelju uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Međutim, iznimno od ovog pravila poslodavac nije dužan prije otkaza ugovora o radu postupiti na opisani način ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Upravo opisane okolnosti konkretnog slučaja opravdaju izostanak upozorenja poslodavca na obvezu iz radnog odnosa. Stoga time što poslodavac nije postupio po odredbi čl. 111. st. 1. ZR, odluka o otkazu nije nedopuštena.

Zato nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa su sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu. S obzirom na to da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, tužitelju je na zakonit način prestao radni odnos, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva i na vraćanje tužitelja na poslove radnog mjesta „poslovođe na BP D. Z.“. Imajući na umu navedene razloge valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 22. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.