Legislator Case Law & Legislation
Revt-266/2010-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient case value under Civil Procedure Act.

Case Number Revt-266/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the appellant's appeal against a second-instance commercial court decision ordering payment of damages and costs. The appellant argued for a retrial based on procedural errors and misapplication of law, but the court found the appeal inadmissible because the disputed amount of 27,360.98 kn fell below the statutory threshold for review. Consequently, the appeal was dismissed as it failed to meet the monetary requirements for filing a revision under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. ZPP; Revision is inadmissible if the value of the disputed part of the judgment does not exceed 100,000 kn, unless specific exceptions apply.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act revision appeal case value threshold inadmissible appeal commercial dispute Supreme Court ruling monetary limit

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revt 266/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić u pravnoj stvari tužitelja I.-P. d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., protiv tuženika H. H. t. d.d. Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5242/07 od 24. ožujka 2010. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1753/05 od 14. lipnja 2007., 28. veljače 2012.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1753/05 od 14. lipnja 2007. naloženo je tuženiku platiti tužitelju 27.360,98 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2002. do isplate, po stopama propisanim Uredbama o visini stope zatezne kamate (toč. I. izreke), dok je prema toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.605,00 kn.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5242/07 od 24. ožujka 2010. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1753/05 od 14. lipnja 2007. i suđeno je tako da je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos 27.360,98 kn sa zateznom kamatom od 20. studenog 2002. do isplate, te sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu 7.605,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) te predlaže da revizijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu, podredno da pravilnom primjenom materijalnog prava meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku ranog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP.

U ovom predmetu ne radi se o slučajevima iz toč. 2. i 3. citiranog članka (nije riječ o radnom sporu, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP a niti je mogla biti jer je prvostupanjska presuda donesena prije 1. listopada 2008. – naprotiv, donesena je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP) pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u smislu odredbe čl. 382. st.

1. toč. 1. ZPP.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 27.360,98 kn, što znači da revizija nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju.

Dakle, nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, pa je ista nedopuštena.

Također, nema niti pretpostavke za odlučivanje o tzv. izvanrednoj reviziji propisanoj čl. 382. st. 2. ZPP, jer podnesena revizija ne sadrži određeno pravno pitanje niti razloge zašto bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa revizija nije dopuštena niti prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Slijedom izloženog, revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. veljače 2012.

Sutkinja:

Marina Paulić, v.r.