Gž-413/2016-5 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-413/2016-5

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice J. S., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015., na sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn (tristotinatridesettisuća kuna) sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. svibnja 2009. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 13.000,00 kn (trinaesttisuća kuna) te za više zatraženu zateznu kamatu od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete i to tuđe njege i pomoći za razdoblje od 5.04.2007. – 27.01.2015. isplatiti tužiteljici iznos od 20.966,32 kn (dvadesettisućadevetstotinašezdesetšest kunaitridesetdvije lipe), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku isplaćivati tužiteljici počevši od 28.01.2015. pa ubuduće na ime rente i to tuđe njege i pomoći iznos od 70,00 kn (sedamdeset kuna) mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena s tim da dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude je dužan platiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 110.621,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, a protiv dosuđujućeg dijela tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu tuženika je odgovoreno.

Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć koja je nastala zbog prometne nezgode koja se dogodila 27. siječnja 2007. na autocesti A1, dionica Pirovac-Vrpolje, u kojoj je tužiteljica, kao suvozač u osobnom automobilu Dacia Logan, registracijskih oznaka ST ..., kojim je upravljala N. B., a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika, zadobila teške tjelesne povrede.

Prema presudi Općinskog suda u Šibeniku broj VK-202/07 od 25. travnja 2007. utvrđeno je da je prema okrivljenici N. B. izdan kazneni nalog što je dana 27. siječnja 2007. oko 17,18 sati na autocesti A1, dionica Pirovac-Vrpolje, upravljajući osobnim vozilom marke "Dacia logan" reg. oznake ST ..., iz smjera Splita prema Šibeniku, dolaskom na 327 km plus 800 m, protivno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinu kretanja nije prilagodila činjenici da joj predstoji savladavanje desnog zavoja, lakomisleno držeći da time neće izazvati kakvu prometnu nezgodu, do koje je došlo, kada je zbog neprilagođene brzine došlo do zanošenja vozila, koje je sletjelo van kolnika s lijeve strane, gdje je lijevom bočnom stranom vozila udarila u središnju dvostruku metalnu zaštitnu ogradu od koje se odbila, te u zanošenju nastavila kretati preko obje prometne trake prema suprotnoj strani ceste, gdje je vozilo sletjelo na kameno-zemljani usjev gdje se jednom prevrnulo i potom zaustavilo na kolniku zaustavne trake uslijed čega suputnica u vozilu J. S. je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga, nagnječenja prsnog koša i pluća i krvarenja u lijevo prsište, što je dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, iz nehaja, tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. Time je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće, označeno u članku 272. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ-a, a kažnjivo po članku 272. stavku 2. KZ-a te se osuđuje na kaznu zavora u trajanju 3 mjeseca koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od godine dana ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju kombiniranog nalaza i mišljenja sudskih vještaka liječnika dr. M. D. G. i vještaka za promet i cestovna vozila V. U. od 8. srpnja 2014., dopune kombiniranog nalaza i mišljenja od 4. srpnja 2014. i saslušanja vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. travnja 2015. uzimajući u obzir dinamiku odvijanja prometne nezgode i brzinu kretanja vozila za očekivati je nastanak teških tjelesnih povreda, moguće i po život opasnih čak i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa. Pojas suvozača nije vidljiv na fotografijama te se vještak ne može izjasniti da li je uvučen ili izvučen iz svog ležišta nakon prometne nezgode pa se zbog tog nedostatka ne može zaključiti da li je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila vezana pojasom ili ne. S obzirom na složenost prometne nezgode u smislu dinamike gibanja kako vozila tako i tijela unutar istog vještaci nisu u mogućnosti razlučiti koja bi ozljeda nastala u kojoj fazi dinamike odvijanja prometne nezgode. Na temelju toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženik nije sa sigurnošću dokazao da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom.

Prema nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. od 21. prosinca 2012., dopuni nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2013. i iskaza vještaka za ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2014. tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila slijedeće povrede: politraumu, šok uslijed krvarenja, zastoj rada srca i disanja, natučenje obaju pluća, izljev krvi u oba prsišta, prijelom lijevih rebara, prijelom u predjelu lijevih kostovertebralnih zglobova, natučenje mozga, udarnognječna rana sljepoočno zatiljno lijevo, traumatsko krvarenje u čeonosljepoočni dio mozga lijevo, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, prijelom prsnih kralježaka od Th3 do Th8, oštećenje leđne moždine, oduzetost donjih ekstremiteta, otok cijelog mozga te dijabetes insipidus.

Tužiteljica je liječena na JIL-u Klinike za traumatologiju Zagreb od 28. siječnja 2007. do 13. veljače 2007. gdje se osim ustanovljenih dijagnoza u OB Šibenik utvrđuju i dijagnoze iščašenja donje vilice s lijeve strane te prijelom lijeve lične kosti. Tužiteljica je liječena od 13. veljače 2007. do 14. ožujka 2007. a kako proizlazi iz Klinike za traumatologiju Zagreb. Tužiteljica je boravila na SB za medicinsku rehabilitaciju Biokovka gdje je liječena od 8. travnja 2008. do 29. travnja 2008. Također je liječena pri SB za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice od 14. ožujka 2007. do 4. travnja 2007., a u spomenutom nalazu i mišljenju navedeni su i brojni drugi specijalistički nalazi.

U mišljenju spomenuta ustanova navodi kako je tužiteljica 27. siječnja 2007. nakon ozljede u prometnoj nesreći hitno reanimirana radi ozljeda navedenih u spomenutim dijagnozama. Tužiteljica je liječena po pravilima struke, no usprkos tome zaostale su trajne posljedice u vidu ograničenja otvaranja usta do 38 mm iznose 5%, ograničenje kretnji u vratnoj kralježnici srednjeg stupnja 10% koji postotak se umanjuje za 50% radi degenerativnih promjena iste koje datiraju od ranije pa smanjenje životnih aktivnosti po ovoj osnovi iznosi 5%. Radi prijeloma torakalnih kralježaka sa posljedičnim smanjenjem funkcije prsnog dijela kralježnice srednjeg stupnja 10%.

U prsnom segmentu kralježnice nisu prije predmetne nezgode registrirane degenerativne promjene. Uslijed prijeloma triju lijevih rebara i prijeloma u zoni vertebrokostalnih zglobova lijevo uz dispneju pri bržem hodanju, penjanju po stepenicama i sl. te uredan nalaz kontrolne spirometrije, trajne posljedice iznose 8%. Bolovi u koljenima posljedica su ranije verificiranih degenerativnih promjena. Koljena u predmetnoj nezgodi nisu bila oštećena. Prijelom lijeve temporalne kosti i baze lubanje se ne ocjenjuje postocima jer su postoci radi ozljede mozga veći pa se oni uzimaju u ocjenu.

S naslova ozljede glave nakon udarnognječne rane sljepoočno zatiljno lijevo s natučenjem mozga, uz traumatsko krvarenje u čeono sljepoočni dio mozga lijevo traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, oštećenja leđne moždine i slabosti donjih udova te razvoja psihoorganskih promjena depresivne naravi došlo je do smanjenja životne aktivnosti s naslova ozljede glave za oko 50%, s naslova ozljede leđne moždine sa slabošću donjih ekstremiteta za oko 20%. Liječenje je završeno 19. svibnja 2009. Tužiteljica je pretrpjela posljedice u predmetnom štetnom događaju u slijedećim vidovima: tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, 12 dana, bolove srednjeg intenziteta koji su trajali kumulativno 30 dana, bolove slabog intenziteta trajnog karaktera koji su trajali kumulativno oko 4 mjeseca.

Povremeni bolovi slabog intenziteta ulaze u pojačane napore. Pri tome tužiteljica je imala i nelagodu koju je trpjela za vrijeme liječenja: injekcije, infuzije, opetovane rtg pretrage, CT, EMNG, EEG, kroz duže vrijeme zatvaranje desnog oka uz vježbe za smanjenje dvoslika, nošenje trouporišnog korzeta i philadelphia ortoze za vrat, dugotrajno medikamentozno reguliranje stolice radi kroničnog zatvora te dugotrajnu fizikalnu terapiju. Tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije trpjela strah radi stanja sužene svijesti.

Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koje ima karakteristike sekundarnog straha trajao je u jakom stupnju 5 dana, srednjem oko 20 dana te slabom stupnju još 6 mjeseci.

Kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice koje ukupno realno iznose 68% u kojem omjeru će trpjeti duševne boli, a pri ocjeni postoci se nisu zbrajali jednostavnom računskom operacijom. Tužiteljici je zaostala naruženost manjeg stupnja. Tužiteljica ima ožiljak u vlasištu koji nije vidljiv trećim osobama, dok su ožiljci na prsnom košu vidljivi povremeno trećim osobama i ožiljak na kažiprstu i "kvržica" nakon zaostalog stakla na trećem prstu lijeve šake koji su stalno vidljivi trećim osobama. Što se tiče tuđe pomoći i njege tužiteljici je ona bila potrebna nakon otpusta iz varaždinskih toplica kroz tri mjeseca po tri sata dnevno radi njege tijela i zatvaranja lijevog oka u svrhu vježbi abducensa, obavljanja svih kućanskih poslova, pripremanju i nabavljanju hrane. Sama pomoć druge nemedicinske osobe bila je potrebna kroz naredna tri mjeseca po dva sata dnevno radi nabavke hrane, održavanju i pospremanju stana, pripremi hrane i sl. Sama pomoć druge nemedicinske je trajno potrebna u kumulativnom vremenu od tri sata tjedno radi nabavke i nošenja živežnih namirnica, pospremanja i održavanja stana, podizanja težih predmeta, pomoći kod kuhanja i sl. Polazeći od naprijed navedenog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. od 21. prosinca 2012., dopune nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2013. i iskaza vještaka za ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2014. o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti od 68%, naruženosti i straha, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 430.000,00 kuna. S obzirom da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 100.000,00 kuna, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO), pravilno dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 330.000,00 kuna.

Prema liječničkom nalazu i mišljenju tužiteljica je zbog pretrpljenih ozljeda kod kuće trebala nemedicinsku tuđu njegu i pomoć u trajanju nakon otpusta iz Varaždinskih toplica (4. travnja 2007.) kroz tri mjeseca po tri sata dnevno radi njege tijela i zatvaranja lijevog oka u svrhu vježbi abducensa, obavljanja svih kućanskih poslova, pripremanju i nabavljanju hrane. Pomoć druge nemedicinske osobe bila je potrebna kroz naredna tri mjeseca po dva sata dnevno radi nabavke hrane, održavanja i pospremanja stana, pripremi hrane i sl. Nadalje tužiteljici je trajno potrebna nemedicinska tuđa njega i pomoć i to tri sata tjedno. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica kao korisnica prava na doplatak za pomoć i njegu od Centra za socijalnu skrb Split primala i prima određene naknade koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom dosuđenja razlike te naknade.

Na temelju navedenog pravilno je tužiteljici za razdoblje od 5. travnja 2007. do 27. siječnja 2015. dosuđena naknada imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u ukupnom iznosu od 20.966,32 kune, a od 28. siječnja 2015. ubuduće na ime rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 70,00 kuna temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a.

Prvostupanjski sud je na dosuđene iznose pravilno dosudio zatezne kamate. U odnosu na više zatraženi iznos naknade štete od dosuđenog za 13.000,00 kuna sa zateznim kamatama prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a, dosudio tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 110.621,88 kuna sa kamatama od presuđenja do isplate.

Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 8. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Amara Trgo, v. r.