Us I-613/2024-8 · Upravni sud u Osijeku

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-613/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja BF, B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojega zastupa HF, službena osoba, radi invalidske mirovine, 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II-141-02/23-03/03513707138, URBROJ: 341-99-06/2-23-567 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-141-02/23-03/03513707138, URBROJ: 341-99-06/2-23-567 od 6. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03513707138, URBROJ: 341-16-06/2-22-25527 od 27. prosinca 2022.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem BF, rođenom ..1972., korisniku invalidske mirovine, obustavlja se isplata mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009.

2. Tužitelj u tužbi najprije iznosi kronologiju upravnih postupaka koji su prethodili ovome sporu. Tvrdi da je nastupila zastara vođenja postupka i zastara utvrđenja nepripadne isplate. Navodi kako se trebao primijeniti raniji Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine”, 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., dalje: ZOMO/98) s obzirom na razdoblje u kojemu se utvrđuje nepripadna isplata (1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009.). Pojašnjava kako prema ZOMO/98 nije bilo propisano da se tijek zastare na utvrđivanje nepripadne isplate prekida svakim službenim aktom Zavoda, slijedom čega je uslijed proteka roka prema Zakonu o obveznim odnosima nastupila zastara na utvrđivanje. Zbog nastupile zastare nisu postojali više uvjeti za donošenje rješenja o obustavi isplate mirovine koje je temelj za utvrđenje nepripadne isplate.

2.1. Osporava tvrdnju kako je bio u radnom odnosu u periodu od 1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009. Nije sporno kako je do 2001. bio prijavljen na obvezno osiguranje pri Federalnom ministarstvu obrane, budući je od samog početka rata 1992. godine bio u sastavu Hrvatskog vijeća obrane (HVO), uz povremeni period (1992.) kada je bio i u sastavu Hrvatske vojske (HV-a). Pojašnjava da je nakon što je 2001. razvojačen, trgovačko društvo Sport-bet international d.o.o. radi korištenja povlastica i poreznih olakšica u zapošljavanju razvojačenih branitelja samo formalno izvršila prijavu tužitelja, iako on stvarno nije obavljao nikakve poslove u tom trgovačkom društvu, iz čega proizlazi da se radilo o fiktivnom radnom odnosu. Nakon što je donesen Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (dalje: Ugovor HVO), odmah je zatražio od društva Sport – bet international d.o.o. da ga odjavi sa mirovinskog osiguranja, što je prema njegovim saznanjima društvo i učinilo, jer je prilikom podnošenja zahtjeva za invalidsku mirovinu priložena potvrda bosanskog osiguranja iz koje je bilo razvidno kako nije prijavljen na mirovinsko osiguranje u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko mirovinsko osiguranje je imalo na uvid cjelokupnu dokumentaciju, pa i potvrde bosanskohercegovačkog osiguranja, te je temeljem te dokumentacije tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu i određena je isplata te mirovine.

2.2. Tužitelj sumnja u vjerodostojnost podataka, smatrajući da su podaci naknadno mijenjani, nadopunjavani ili krivotvoreni. U vezi toga ističe kako je mirovinsko osiguranje krajem 2013. anonimnim dopisom obaviješteno o navodnom radnom stažu u Bosni i Hercegovini, da bi nakon toga od bosanskohercegovačkog mirovinskog osiguranja pristigla potvrda u kojoj je naveden radni staž za period: od 1. siječnja 1996. do 31. svibnja 2001. i od 1. lipnja 2001. do 31. prosinca 2002. No, onda je rukom/kemijskom olovkom napisan podatak da u periodu od 1. siječnja 2003. do 15. rujna 2009. „nisu uplaćeni doprinosi za MIO.“ Nakon te potvrde pristigla je druga potvrda kojom se rukom/kemijskom stavlja izvan snage prva potvrda/obrazac. I konačno u ponovljenom postupku pribavlja se nova/treća potvrda iz koje proizlaze slijedeći periodi staža: od 23. prosinca 1995. do 31. prosinca 2000. (Federalno ministarstvo obrane), od 1. siječnja .2001. do 31. svibnja 2001. (Federalno ministarstvo obrane), od 1. svibnja 2001. do 15. rujna 2009. (Sport-bet international d.o.o. – u likvidaciji). Nadalje, navodi da iz potvrde/uvjerenja koje je dostavljeno uz zaključak proizlazi početak osiguranja 23. prosinca 1995., dok se u svim ranijim potvrdama navodi početak osiguranja od 1. siječnja 1996. Ističe kako je u uvjerenju koje je pribavljeno navedeno da su za period od 2005. do 2009. navodno plaćeni doprinosi, dok se u ranijim potvrdama navodi kako doprinosi uopće nisu plaćeni.

2.3. Sve proturječnosti tužitelju ukazuju da su se podaci u bosanskom osiguranju ispravljali, mijenjali ili nadopunjavali, pa čak i krivotvorili samo u svrhu da se tužitelju obustavi mirovina koju ostvaruje u Republici Hrvatskoj. Tužitelj sumnja u svoju bivšu suprugu koja je radila u bosanskohercegovačkom mirovinskom osiguranju u Orašju, s kojom je tijekom 2013. i 2014. vodio sudske sporove radi skrbništva nad djecom. Po njegovom mišljenju ona je u namjeri da mu se osveti zbog toga što je dobio skrbništvo nad djecom sve isplanirala i iskonstruirala podatke, koje je dostavila hrvatskom mirovinskom osiguranju. Dalje navodi kako je prvostupanjsko tijelo propustilo izvršiti uvid u predmet u kojemu je doneseno rješenje o invalidskoj mirovini i određena isplata, u kojemu sigurno postoji potvrda bosansko-hercegovačkog osiguranja da tužitelj u navedenom periodu nije bio prijavljen tijelima mirovinskog osiguranja. Tužitelj je nakon zaključenja Ugovora HVO-a, zatražio od Sport – bet international d.o.o. odjavu sa mirovinskog osiguranja, pa ako ova tvrtka to nije učinila, takav propust poslodavca ili propust referenta u bosanskom osiguranju ne može ići na štetu tužitelja. Tužitelj više ne može doći do podataka ili dokumentacije tvrtke Sport-bet international d.o.o., budući da je tvrtka likvidirana. Osporava vjerodostojnost dostavljenih potvrda i uvjerenja, te ističe kako u spornom periodu nije bio u radnom odnosu, niti je bilo osnove da se za navedeni period vodi na mirovinskom osiguranju kod nadležnog bosanskohercegovačkog osiguranja.

2.4. Nadalje, ističe da je pravo na mirovinu ostvario temeljem međudržavnog UGOVOR/HVO, prema kojem je Republika Hrvatska u obvezi isplaćivati mirovinu stradalnicima rata u BiH (pripadnicima HVO-a), slijedom čega je navedeno rješenje u suprotnosti s obvezom koju je Republika Hrvatske preuzela međunarodnim ugovorom. Smatra da odredba članka 90. ZOMO/98 nije primjenjiva na konkretan slučaj, jer je u suprotnosti s preuzetom obvezom iz međunarodnog ugovora i može se odnositi samo na korisnike mirovine koji su mirovinu ostvarili isključivo na temelju ZOMO-a. U postupku priznanja prava na mirovinu utvrđene su sve pretpostavke i uvjeti po kojima je tužitelj stekao pravo na invalidsku mirovinu s osnova statusa ratnog vojnog invalida, a koji status mu je utvrđen rješenjima obiju država ugovornica. Dakle, pretpostavka za priznanje prava na invalidsku mirovinu je status ratnog vojnog invalida s osnova zatočenja ili ranjavanja, što je tužitelju i utvrđeno. Rješenjem o priznanju prava na invalidsku mirovinu, Republika Hrvatska je preuzela i obvezu isplate mirovine, slijedom čega je osporeno rješenje protivno preuzetoj obvezi iz međunarodnog ugovora. Smatra da je pristup prvostupanjskog tijela strogo formalistički, a da rješenjem nije uzet u obzir smisao i svrha međunarodnog ugovora, odnosno obveza Republike Hrvatske da stradalnicima rata u BiH, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida, isplaćuje mirovinu. Tvrdi da vjerodostojnost potvrde o radnom odnosu BiH-osiguranja nije bitna činjenica u odnosu na obvezu Republike Hrvatske preuzete međunarodnim ugovorom, jer je Republika Hrvatska dužna isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

2.5. Nejasna je primjena domaćeg materijalnog prava, to jest da li se imaju primijeniti odredbe ZOMO ili odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja, budući da tijekom upravnog postupka tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu imali dosljedno stajalište, a sve u svezi utvrđenja nepripadne isplate. Nadalje, rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu i njenu isplatu, kao i rješenje kojim se obustavlja isplata invalidske mirovine, po pravnoj prirodi predstavljaju konstitutivne upravne akte, koji djeluju ubuduće ex nunc. To znači da ne mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje, a što je i smisao članka 90. ZOMO/98 koji propisuje obustavu mirovine osobama koje se zaposle ili počnu obavljati djelatnost. To znači da rješenje o obustavi mirovine može proizvesti učinak samo ubuduće, što znači od trenutka donošenja rješenja o obustavi, a ne od ranije. Prvostupanjsko tijelo protivno zakonu pokušalo je retroaktivno proizvesti učinak svog rješenja, čime je narušena pravna sigurnost i zaštita načela zakonitosti, načela subjektivnih prava pojedinaca i protivno je načelu zaštite stečenih prava. Time se na nezakonit i protuustavni način pokušavaju stvoriti pravni uvjeti za eventualne povrate isplaćenih mirovina. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmetno prvostupanjsko rješenje te obustavi upravni postupak, sve uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana. Pojašnjava kako je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, primjenom odredbi Ugovora HVO, počevši od 1. srpnja 2006. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem obustavljena je isplata navedene mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009., jer je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u navedenom razdoblju bio u obveznom osiguranju (BiH) u trajanju od 13 godina, 8 mjeseci i 15 dana. Upućuje na primjenu odredaba članka 2. stavka 1. i 2. i članka 15. Ugovora HVO, kao i odredbe članka 90. stavak 3. ZOMO/98. Napominje da su pri primjeni navedene odredbe, u skladu s odredbama Ugovora, državljani jedne države ugovornice izjednačeni s državljanima druge države ugovornice. Dakle, vezano za zaposlenje ili obavljanje samostalne djelatnosti u inozemstvu, za koje postoji i svojstvo osiguranika, a radi se o državama s kojima se primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, činjenice koje utječu na pravo u jednoj državi ugovornici (zaposlenje korisnika mirovine i dr.) imaju iste pravne posljedice i u drugoj državi ugovornici, u sklada s njezinim propisima o mirovinskom osiguranju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Dražena Pandurevića, odvjetnika u Osijeku, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik.

4.1. Na raspravi je zamjenik opunomoćenika tužitelja izjavio da ostaje kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te specificirao zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

4.2. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Upravni postupak u kojemu je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje vođen je u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/0351370738, URBROJ: 341-99-06/2-20-5829 od 11. studenog 2022. kojim je predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, KLASA: 141-02/07- 01/OB 03513707138, URBROJ: 341-16-06/2-07/21974, broj spisa: 45885 od 20. travnja 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. srpnja 2006.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu broj spisa: 45885 od 28. travnja 2014. tužitelju je obustavljena isplata mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009.

9. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu koja je rješenjem tuženika, broj predmeta 450768 od 31. kolovoza 2018. odbijena kao na zakonu neosnovana.

10. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Usl-1293/2018-8 od 15. veljače 2019. poništeno je rješenje tuženika, broj predmeta 450768 od 31. kolovoza 2018. Postupajući u skladu s presudom, tuženik je rješenjem broj spisa: 450768 od 10. travnja 2019. uvažio žalbu i vratio predmet na ponovni postupak.

11. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu broj spisa: 45885 od 23. lipnja 2020. tužitelju je obustavljena isplata mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 15. rujna 2009. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu koja je rješenjem Središnje službe, broj predmeta: 450768 od 11. studenog 2022. uvažena iz drugih razloga.

12. U provedenom postupku pribavljena je Potvrda o razdobljima osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini, prema međudržavnom Ugovoru o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, BIH/HR 205, izdana od Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz Mostara od 23. siječnja 2020., kojom se za tužitelja potvrđuju razdoblja osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1996. do 15. rujna 2009.

13. Također je pribavljeno i Uvjerenje o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za posavsku županiju, Županijske službe Orašje, od 23. siječnja 2020., iz kojega je vidljivo da je tužitelj kao osiguranik bio u neprekinutom osiguranju od 23. prosinca 1995. do 15. rujna 2009. (prijave i odjave osiguranja), posljednje u trgovačkom društvu „Sport-bet-International“ d.o.o. Odžak u likvidaciji od 1. svibnja 2001. do 15. rujna 2009. Utvrđeno je i da su u istom uvjerenju za razdoblja osiguranja po godinama navedeni iznosi plaća, naknada i doprinosa za mirovinsko osiguranje, na temelju kojih je utvrđeno da se radi o zaposlenju, odnosno stažu osiguranja za koje postoji obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.

14. Člankom 2. stavkom 1. Ugovora HVO propisano je da se ugovor odnosi na pravne propise u Republici Hrvatskoj o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i o mirovinskom osiguranju, a stavkom 2. da se odnosi i na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjuju pravne propise navedene u stavku 1. istog članka.

15. Sukladno članku 15. Ugovora HVO, ako se primjenom Ugovora HVO ustanovi da neka pitanja nisu uređena ovim istim, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine, Međunarodni ugovori“, br. 3/2001.).

16. Prema članku 90. stavku 3. ZOMO/98, korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza mirovinskog osiguranja, obustavlja se isplata mirovine.

17. U postupku je uzeta u obzir potvrda pribavljena Potvrda o razdobljima osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini, prema međudržavnom Ugovoru o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, BIH/HR 205, izdana od Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz Mostara od 23. siječnja 2020., kojom se za tužitelja potvrđuju razdoblja osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1996. do 15. rujna 2009. Shodno tome valjalo je obustaviti mirovinu sukladno članku 90. stavku 3. ZOMO/98.

18. Za napomenuti je kako nadležni nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj nije ovlašten utvrđivati staž navršen u drugim državama, stoga se potvrda o razdobljima prema međudržavnom ugovoru BIH/HR 205 ima smatrati vjerodostojnim dokazom o stažu navršenom u Bosni i Hercegovini. Dakle, navedenom potvrdom se dokazuje staž u Bosni i Hercegovini, a konkretnom potvrdom su tužitelju potvrđena razdoblja osiguranja navršena u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja 1996. do 15. rujna 2009. Sud ne nalazi da bi takvim postupanjem bila povrijeđena obveza iz Ugovora HVO.

19. Pored takvog stanja stvari, sve dok navedena potvrda egzistira, ne može se prihvatiti drugačiji zaključak o razdobljima osiguranja navršenim u Bosni i Hercegovini. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da u spornom periodu nije bio u radnom odnosu. Nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje niti navodi tužitelja o nevjerodostojnosti dokumentacije i o mogućem krivotvorenju podataka. To stoga što tužitelj nije dokazao da je dokumentacija krivotvorena, niti je o tome dostavio eventualnu pravomoćnu presudu, već samo paušalno iznosi svoje sumnje. Iz istog razloga irelevantni su izneseni navodi o tužiteljevoj bivšoj ženi.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare vođenja postupka i nepripadne isplate za napomenuti je kako je predmet ovog spora obustava mirovine, a ne nepripadna isplata, stoga je takav prigovor zastare nepripadne isplate irelevantan za rješavanje ovog spora. Zastara vođenja postupka nije propisana ZOMO/98.

21. Glede tužbenih navoda o zabrani retroaktivnosti upravnog akta, ističe se da se predmetnim rješenjem samo ispravlja ranije stanje nastalo uslijed utvrđenja navršenih razdoblja osiguranja, a sve iz razloga zakonitog i pravilnog određenja prava u predmetnom razdoblju.

22. Sud ne nalazi povrede načela zakonitosti, načela subjektivnih prava pojedinaca i načela zaštite stečenih prava. To stoga što je, sukladno svemu prethodnom iznesenom, ocijenjeno kako je tuženik u zakonito provedenom postupku zakonitom odlukom odlučio u upravnoj stvari, bez povrede prava stranke i njezinih stečenih prava. Obustava mirovine ne predstavlja nezakonito ukidanje stečenih prava, već predviđenu i zakonitu posljedicu utvrđenja da se korisnik zaposlio ili počeo obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza mirovinskog osiguranja. Uz to, ne može se prihvatiti ni prigovor o strogom formalizmu prilikom odlučivanja. Ovo iz razloga što su upravna tijela postupala po jasnim i nedvosmislenim odredbama, pa se njihovo postupanje ne može okarakterizirati kao strogi formalizam na štetu stranke.

23. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo uz poštivanje procesnih pravila upravnog postupka. Navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ovoga spora.

24. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

25. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

25.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 1. srpnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis