Rev-2502/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2502/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova, vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja D. I. iz Ž. koga zastupa punomoćnik L. L., odvjetnik iz Ž., protiv tužene J. S. iz Ž., koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz Ž., radi poništenja ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 15. ožujka 1990. br. Gž-920/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 11. siječnja 1990. br. P- 558/84, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 1991.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 15. ožujka 1990. pod posl. br. Gž-920/90, kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je odbijena tužba tužitelja s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor koji su zaključili tuženica S. J. iz Ž. ..., i tužitelj D. I. iz Ž., ..., 3. prosinca 1979. o prodaji nekretnina iz z.k.ul.br. 3042 k.o. Ž. i to k.č.br. 180/2 oranica u selu sa 500 m2, i to pravo korištenja iste čestice u 1/2 dijela s izgrađenom kućicom koja je vanknjižno vlasništvo, pravno nevaljan pa je tuženica sijedom toga dužna to priznati i predati tužitelju u posjed navedene nekretnine kao i naknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tuženiku i nadležnom javnom tužiocu.

Tuženik svoj odgovor na reviziju tužitelja nije dao, a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Sporno je pitanje u ovom revizijskom stadiju postupka da li je predmet kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili tuženik i tužitelj dana 3. prosinca 1979. g., protivan prinudnim pravnim propisima, zbog kojeg bi onda ovaj ugovor postao "pravno nevaljan" kako to tužitelj traži tužbom.

Odlučujući o ovom spornom pitanju, sudovi su utvrdili, da je predmet ugovora kojeg su stranke zaključile dana 3. prosinca 1979. godine prodaja zgrade sa garažom i pomoćnim objektima te 1/2 zemljišta označenog kao k.č.br. 180/2 u površini od 500 m2 koje služi redovnoj upotrebi objekta, i da stoga nema mjesta utvrđenju da bi ovaj ugovor bio pravno nevaljan.

Pitanje valjanosti ovog ugovora valjalo je raspraviti u smislu odredaba Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ" br. 43/65, 57/65 i 17/67, u daljnjem tekstu: ZPZZ), te u skladu s odredbom Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine SRH" br. 14/73).

Kako je ovaj ugovor sastavljen u pismenoj formi, što je suglasno odredbi iz čl. 10. ZPZZ; a predmet ovog ugovora vlasništvo zgrade i pomoćnih objekata koje prijašnji vlasnik - tužitelj ugovorom prenosi na novog vlasnika - tuženika, što je suglasno odredbi iz čl. 6. ZPZZ; te kako 1/2 zemljišta čije je pravo korištenja preneseno na tuženika prema utvrđenju nižestepenog suda predstavlja zemljište na kojem se zgrada nalazi sa pomoćnim objektima kao i zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade sagrađene na tom zemljištu a koje zemljište će služiti upotrebi te zgrade sve dok ona bude podignuta na tom zemljištu (čl. 38. ZPZZ), to su sudovi valjano zaključili da ne postoje razlozi za poništenje ovog ugovora, jer da zaključenje ovog ugovora nije u suprotnosti sa prinudnim pravnim propisima. To tim više što je, a koje okolnosti nisu sporne među strankama, tuženik u cijelosti isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu, te ušao u posjed navedene zgrade sa pomoćnim objektima kao i zemljišta na kojem se ti objekti nalaze.

Točan je navod na koji ukazuje revident da nacionalizirano zemljište ne može biti predmet zasebnog prijenosa, a što je u suprotnosti s odredbom iz čl. 6. st. 3. ZPZZ kao i s odredbom iz čl. 114. Zakona o prostornom uređenju i korištenja građevinskog zemljišta.

Prema ovim zakonima, a što izričito proizlazi iz čl. 124. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta, koji su u to vrijeme bili na snazi, po samom zakonu, bez obzira na to da li su stranke to izričito ugovorile ili nisu - prelazi pravi korištenja zemljišta na kojem je podignuta zgrada kao i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade, na novog stjecaoca, pod istim uvjetima pod kojima ga je imao otuđivalac zgrade.

Dakle ne postoje razlozi u smislu odredbe iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 27/78) u vezi s navedenim propisima za poništenje ugovora. S obzirom na utvrđenje da su pitanje parcelacije ugovorne stranke imale u vidu prilikom zaključenja spornog ugovora (čl. 5. ugovora), to ne postoje ni pretpostavke za raskidanje ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe iz čl. 133. Z00.

Iz svega dakle proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 6. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.