Rev-563/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 563/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz V., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u V., protiv tuženika J. o. d.d. S., kao pravnog slijednika M. o. d.d. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. ožujka 2004. godine, broj: Gž-1697/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. lipnja 2003. godine, broj: P-880/98, u sjednici održanoj dana 11. listopada 2006. godine,

presudio i riješio je:

I. Prihvaća se djelomično revizija tuženika, pa se ukidaju presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. ožujka 2004. godine, broj: Gž-1697/03 i Općinskog suda u Vinkovcima od 12. lipnja 2003. godine, broj: P-880/98 u dijelu kojim je tužitelju dosuđena mjesečna renta u iznosu od 1.879,80 kn od 01. svibnja 2002. godine pa nadalje, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik da tužitelju na ime naknade za izgubljenu zaradu za period od listopada 1995. godine do travnja 2002. godine isplati iznos od 113.720,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da mu se iz tog osnova plaća za ubuduće mjesečna renta od 1.879,80 kn, na ime pretrpljenih fizičkih bolova nakon izvršenih novih operativnih zahvata isplati još iznos od 8.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 500,00 kn, uz naknadu parničnog troška od 55.370,40 kn sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima uz naknadu parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prigovor revidenta da je pobijana presuda donijeta protiv nepostojeće osobe, otklonjen je donošenjem rješenja o ispravku broj: P-870/98 od 06. siječnja 2006. godine Općinskog suda u Vinkovcima koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 24. travnja 2006. godine, broj: Gž-1270/06 na temelju čl. 342. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), budući da je zbog očite omaške u pisanju kao tuženik naznačen M. d.d. S. umjesto J. o. d.d. S..

Stoga suprotno tvrdnji tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Suprotno tvrdnji tuženika nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, jer obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u međusobnoj suprotnosti, a niti sa stanjem spisa, pa se pravilnost i zakonitost odluka može ispitati.

Predmet spora je naknada štete za izgubljenu zaradu, tuđu pomoć i njegu, te fizičke bolove nakon izvršenih novih operativnih zahvata kao posljedice prometne nezgode koja se zbila 07. studenog 1995. godine.

Za ostale vidove štete proizašle iz istog štetnog događaja tužitelj je obeštećen na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima od 07. listopada 1997. godine,

Prema utvrđenjima sudova nezgoda se dogodila u Splitu kada je na tužitelja zbog neprilagođene brzine naletio svojim automobilom M. V. u trenutku kada je tužitelj iz prtljažnika parkiranog automobila uzimao svoje stvari. Nakon dugotrajnog liječenja u bolnicama Splitu i Zagrebu tužitelju je nakon više operativnih zahvata amputirana lijeva noga od koljena na niže, utvrđena mu je umanjena životna aktivnost 45%, time da u svakodnevnom životu neće moći obavljati poslove i radnje kod kojih se traži snaga, spretnost, brzina, pokretljivost, dugotrajno stajanje, hodanje i opterećivanje lijeve noge.

Tuženik i u reviziji ističe prigovor podijeljene odgovornosti smatrajući da je doprinos tužitelja u šteti 30%, pritom osporavajući i pravni osnov za dosuđenje izgubljene zarade kako za razdoblje od štetnog događaja do travnja 2002. godine, tako i za ubuduće dosuđenoj u obliku rente.

Naime, tuženik tvrdi da nemogućnost zapošljavanja tužitelja, pa time i ostvarenje zarade je izvan uzroka prometne nezgode, budući da je tužitelj izučeni električar, a poslove konobara koje je obavljao u vrijeme prometne nezgode je obavljao privremeno. Suprotno tvrdnji revidenta i ovaj sud ocjenjuje da je prigovor podijeljene odgovornosti neosnovan, te se u svemu prihvaća pravni zaključak nižestupanjskih sudova.

Naime, utvrđeno je na temelju provedenog vještačenja da se vozilo iz kojeg je tužitelj vadio svoje stvari bilo zaustavljeno u krajnjoj desnoj prometnoj traci ispred raskrižja koje je bilo uređeno semaforima i to na udaljenosti od oko 30 do 40 m, da je vozilo bilo osvijetljeno sa sva četiri pokazivača smjera, a javna rasvjeta je bila uključena, tako da ga je bilo moguće uočiti na udaljenosti većoj od 50 m, a brzina vozila osiguranika tuženika prije započete radnje kočenja iznosila je preko 70 km/h u gradskim uvjetima vožnje, time da je vozač značajno kasnio u poduzimanju radnje kočenja. U opisanoj činjeničnoj situaciji sudovi su pravilno zaključili da nema osnova primijeniti čl. 192. st. 1. odnosno čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO).

Sudovi su također pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili naknadu za izgubljenu zaradu u iznosu od 113.720,80 kn za razdoblje od listopada 1995. godine do travnja 2002. godine, a u smislu čl. 195. st. 1. ZOO-a. Utvrđeno je naime, da je tužitelj od mjeseca prosinca 1994. godine do listopada 1995. godine radio kao konobar u diskoteci P. u V., a pritom nije odlučna okolnost da tužitelj nije bio prijavljen. S obzirom na dugotrajnost liječenja i rehabilitaciju i ovaj sud nalazi osnovanim dosuđenje izgubljene zarade u jednokratnim iznosima zbog privremene nesposobnosti za rad, a visina je utvrđena na temelju opsežnog knjigovodstveno-financijskog vještačenja (list 34-37 i 116-118 spisa), koje revizijski navodi ne mogu dovesti u sumnju.

Prema odredbi čl. 195. st. 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na novčanu rentu ako zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu. Prema stajalištu ovog suda u dosuđenju rente tužitelju za ubuduće sudovi su pogrešno primijenili citiranu odredbu.

Naime, kada je kod oštećenika nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova, okolnost da se nije mogao zaposliti na drugim poslovima što nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem ne daje mu pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu.

U postupku je utvrđeno da se tužitelj školovao za zanimanje elektrotehničara koje je i završio prije prometne nezgode.

Prema nalazu i mišljenju specijaliste medicine rada (list spisa 155), proizlazilo bi da radna sposobnost za njegovo izučeno zanimanje, a nakon dovršetka liječenja djelomično je umanjena za 30%, a preostala radna sposobnost mogla bi se plasirati na poslovima koji ne zahtijevaju stalno stajanje i hodanje, rad na visini i sa strojevima. Ujedno je vještak ustvrdio da bi se tužitelj mogao prekvalificirati profesionalno za zanimanja iz informatike, računovodstva, bankarstva, tj. za zanimanje ekonomskog tehničara i sl.

Okolnost da je zanimanje elektrotehničar suficitno, pa da se ni prije nezgode nije mogao zaposliti, a kako obrazlažu nižestupanjski sudovi ne može se prihvatiti, jer je izvan uzroka prometne nezgode kako osnovano ističe revident.

Stoga su nižestupanjski sudovi temeljeći svoju odluku o dosuđenju rente za izgubljenu zaradu zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a trebalo u tom dijelu ukinuti pobijanu odluku i vratiti na ponovno raspravljanje, jer nisu ispunjeni uvjeti za njeno preinačavanje u tom dijelu.

U ponovljenom postupku sud će utvrditi sve odlučne činjenice, te posebice ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, što je propustio učiniti u ranijem postupku, te će tek tada biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tom dijelu zahtijeva.

U Zagrebu, 11. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.