Rev-2134/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2134/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice Z. B. iz O., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku iz O., protiv tuženika - protutužitelja F. d.o.o. O., zastupan po punomoćnici J. B., odvjetnici iz O., radi poništenja otkaza, rješavajući reviziju tužiteljice - protutuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 1998. godine broj Gž-149/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. studenog 1998. godine broj Pr-528/97, u sjednici održanoj 17. prosinca 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 1998. godine broj Gž-149/98-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. studenog 1998. godine broj Pr-528/97 u toč. II i III prvostupanjske presude kojim je naloženo tužiteljici - protutuženiku da plati tuženiku - protutužitelju F. d.o.o. na ime naknade štete prouzročeni manjak iznos od 1.804,89 kn, kao i tužiteljica - protutužena Z.B. iz O., B. …, odbijena s tužbenim zahtjevom da se poništi izvanredni otkaz ugovora o radu dat tužiteljici od strane tuženika i naloži tuženiku da plati tužiteljici zatraženu izgubljenu zaradu, kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ostalom nepobijanom dijelu presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 1998. godine ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 13. studenog 1997. godine broj Pr-528/97-13 odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku - protutužitelju F. d.o.o. da tužiteljici - protutuženiku Z.B. iz o., B. …, plati s osnova nezakonito ustegnutih sredstava iznos od 1.804,89 kn (tisućuosamstočetiri kune i osamdesetdevet lipa), te da plati parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna) sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužiteljici - protutuženiku Z.B. iz O., B. …, da plati tuženiku - protutužitelju F. d.o.o., na ime naknade štete za prouzročeni manjak iznos od 1.804,89 kn (tisućuosamstočetiri kuna i osamdesetdevet lipa) te da plati parnični trošak u iznosu od 1.500,0 kn (tisućupetsto kuna) sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Dio tužbenog zahtjeva tužiteljice - protutuženika Z.B. iz O., B. …, koji glasi:

"Poništava se izvanredni otkaz ugovora o radu od 21.2.1997. godine, dat tužiteljici od stranke tuženika.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova izgubljenih plaća isplati: za razdoblje od 13. do 28.2.1997. godine iznos od 714,00 kn (sedamstočetrnaest kuna) sa kamatom od 5.3.1997. godine do isplate, za mjesec ožujak 1997. godine iznos od 1.325,92kn (tisućutristo- dvadesetpet kuna i devedesetdvije lipe) sa kamatom od 5.4.1997. godine do isplate, za mjesec travanj 1997. godine iznos od 1.441,57 kn (tisućučetiristočetrdesetjednu kunu i pedesetsedam lipa) sa kamatom od 5.5.1997. godine do isplate, za svibanj 1997. godine iznos od 1.441,57 kn (tisućučetiristočetrdesetjednu kunu i pedesetsedam lipa) sa kamatom od 5.6.1997. godine do isplate, za mjesec lipanj 1997. godine iznos od 1.441,57 kn (tisućučetiristočetrdesetjednu kunu i pedesetsedam lipa) sa kamatom od 5.7.1997. godine do isplate." o d b i j a se kao neosnovan.

IV. S preostalom visinom parničnog troška tužiteljica - protutuženik i tuženik - protutužitelj se odbijaju kao neosnovani."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 1998. godine broj Gž-149/98-2 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijena sa tužbenim zahtjevom, dok je u ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica - protutužena bila zaposlena kod tuženika - protutužitelja od sedmog mjeseca 1996. godine u prodavaonici tuženika - protutužitelja M. na B. naselju i da je radila u protusmjeni sa zaposlenicom R.J. kojoj je bila nadređena, da je dana 12.2.1997. godine provedena inventura na kojoj je utvrđen ukupan manjak od 3.609,77 kn, da je tužiteljica prethodno imala 19 godina radnog iskustva na poslovima prodavača, da su na inventuri od 12.2.1997. godine uočene razlike u cijenama na artiklima i cijenama koje su bile istaknute na policama, da se tužiteljica nije žalila na svoju suradnicu R.J. i nije tražila premještaj, kao i da je kod tuženika dogovoren princip rada da ukoliko se tri puta za redom utvrdi manjak u određenoj prodavaonici da je to razlog za izvanredni otkaz, da su zaposlenice koje su materijalno bile zadužene sa robom i inventurom dobile izvanredni otkaz, pa da je stoga po istom osnovu tužiteljica dobila izvanredni otkaz.

Pravomoćno je odbijen zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se poništi izvanredni otkaz ugovora o radu od strane tuženika, jer nižestupanjski sudovi zauzimaju pravni stav da je tužiteljica zbog toga što je bila materijalno zadužena sa robom počinila osobito tešku povredu radne obveze, odnosno da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zakonita a obvezana je tužiteljica - protutužena da tuženiku - protutužitelju na ime naknade štete isplati za prouzročeni manjak iznos od 1.804,89 kn. Navedeni pravni stav nižestupanjsih sudova ovaj revizijski sud ne može za sada prihvatiti kao pravilan.

Naime, po ocjeni ovog revizijskog suda što se tiče novčanog iznosa odnosno naknade štete zaposlenik je odgovoran samo za skrivljenu štetu - manjak, pa zbog toga tuženik nije mogao odrediti da djelatnik odgovara samom činjenicom utvrđenog manjka (pa niti tri manjka za redom), neovisno o tome da je tužiteljici bilo povjereno rukovođenje prodavaonicom. Zbog toga, po ocjeni ovog revizijskog suda tako dogovoreni princip rada kod tuženika ne bi imao valjani osnov.

Međutim, u odnosu na opravdanost izvanrednog otkaza treba imati u vidu ovlaštenja tužiteljice u rukovođenju prodavaonicom, a s tim u svezi utvrđenje sudova da je tužiteljica imala devetnaestogodišnje iskustvo, da je bila nadređena drugoj djelatnici koja je radila u protusmjeni i da je ona osobno bila zadužena i vodila trgovačku knjigu o pristigloj robi i utršku i bila materijalno zadužena za robu. S obzirom na takve njezine ovlasti treba cijeniti njene propuste u organizaciji i kontroli poslovanja prodavaonice, a ovisno o tome ocijeniti postojanje povrede radne obveze kao razloga za izvanredni otkaz.

Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa ovoj pravnoj stvari činjenično stanje u pogledu odlučnih okolnosti ostalo nedovoljno utvrđeno i ocijenjeno valjalo je obje nižestupanjske presude ukinuti u pobijanom dijelu, predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.-

Prvostupanjski će sud imajući u vidu stav ovoga suda izražen u donesenom rješenju postupak dopuniti, pa nakon što utvrdi sve odlučne činjenice i okolnosti u odnosu na krivnju tužiteljice za utvrđeni inventurni manjak koji se tužiteljici stavlja na teret, kao i u odnosu na osobito tešku povredu radne obveze, donijeti novu i zakonitu odluku, a s tim u vezi i novu odluku u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice - protutužiteljice da tužiteljica - protutužena plati štetu koja joj je stavljena na teret. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 17. prosinca 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.