Gzp-284/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 284/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi u pravnoj stvari predlagateljice A. M. iz V., zastupana po punomoćnici B. P., odvjetnici u O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 1. veljače 2010., dana 25. listopada 2010.

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici A. M. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja

Obrazloženje

Predlagateljica je 1. veljače 2010., Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijela ustavnu tužbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak, 76/10) u kojoj navodi da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Belom Manastiru pod posl. br. P-295/06. Ustavni sud Republike Hrvatske dopisom od 4. veljače 2010., je dana 8. veljače 2010., navedenu ustavnu tužbu dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, preslike spisa Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. P- 295/06, očitovanja Županijskog suda u Osijeku od 27. svibnja 2010., i službene provjere na Županijskom sudu u Osijeku i Općinskom sudu u Belom Manastiru utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- predmetni postupak je pokrenut 4. srpnja 2006., pred Općinskim sudom u Belom Manastiru tužbom tužiteljice A. M. iz V., zastupane po punomoćnici B. P., odvjetnici u O., protiv tuženika Dom zdravlja B. M., radi naknade štete, postupak se vodio pod posl.br. P- 295/06;

- dopisom od 20. rujna 2007., dostavljena je tužba tuženiku na odgovor;

- na ročištu održanom 2. ožujka 2009., naloženo je predlagateljici u roku od 8 (osam) dana u sudski spis dostaviti uređeni tužbeni zahtjev;

- na ročištu održanom 20. travnja 2009., odbijen je dokazni prijedlog predlagateljice za saslušanjem određenih svjedoka;

- na ročištu održanom 30. studenog 2009., izveden je dokaz saslušanjem predlagateljice te je zaključena glavna rasprava;

- presudom pod posl.br. P-295/06 od 14. prosinca 2009., odbijen je tuženi zahtjev predlagateljice;

- na potonju presudu predlagateljica je dana 28. siječnja 2010., podnijela žalbu;

- predmet spisa je radi odlučivanja po podnesenoj žalbi dostavljen Županijskom sudu u Osijeku;

- Županijski sud u Osijeku je na sjednici vijeća od 8. srpnja 2010., pod posl.br. Gž- 794/10 potvrdio prvostupanjsku odluku, punomoćnica predlagateljice je presudu Županijskog suda u Osijeku zaprimila 30. kolovoza 2010.

- Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljice, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (4. srpnja 2006.) do 30. kolovoza 2010., kada je punomoćnica predlagateljice primila drugostupanjsku odluku, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 4 (četiri godine), 1 (jedan) mjeseci i 26 (dvadesetišest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko četiri godine ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog postupanja Općinskog suda u Belom Manastiru.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno tri ročišta za glavnu raspravu, izvodeći dokaz saslušanjem predlagateljice te donošenjem meritorne odluke. No, uzimajući u obzir da je u početku postupka zamijećeno razdoblje određene procesne neaktivnosti suda, kao i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju, ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije riječ o složenom parničnom postupku.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku tužiteljica) svojim držanjem u parnici također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužiteljica nije odmah uz tužbu dostavila sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze, sukladno čl. 186. st. 1. ZPP, već je to činila i u kasnijim stadijima postupka. Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (5.000,00) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. listopada 2010.

Sudac

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.