Rev-685/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 685/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz B. M., koga zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik iz B. M., protiv tužene Udružene samoupravne interesne zajednice za ceste O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 23. XI. 1989. br. Gž 3595/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru od 30. VI. 1989. br. P-222/89, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude suda u Osijeku od dana 23. XI. 1989. godine pod posl. br Gž-3595/89 kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda općinskog suda kojom je djelomično usvojena tužba tužitelja te je obvezana tužena da na ime naknade materijalne štete isplati tužitelju iznos od 10,841.292 dinara a na ime naknade nematerijalne štete iznos od 5,600.000 dinara sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužene dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj svoj odgovor na reviziju tužene nije dao a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a kako je presuda koja se revizijom pobija, jasna, razumljiva, kako ju je moguće ispitati jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presudjenje, koji su jasni i medjusobno povezani, to nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju opisno ukazuje revident.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio tužitelj u saobraćajnoj nezgodi dana 21. I. 1989. godine, oko 7,45 sati.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je pitanje odgovornosti za nastalu štetu.

Sudovi su utvrdili da je uslijed prisustva blata i masne mrlje na kolničkoj traci kojom se kretao tužitelj došlo do zanošenja i slijetanja vozila tužitelja koji je udario u drvo pored ceste. Sudovi su nadalje utvrdili da je u vrijeme nezgode vidljivost bila smanjena zbog maglovitog vremena na 200 m, da je kolnik bio vlažan te da tužitelj brzinu svog vozila (75 km/s), nije u potpunosti prilagodio uvjetima na kolniku. S obzirom na takvo ponašanje tužitelja sudovi su ocijenili da je sam tužitelj za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila u opisanim uvjetima odgovoran u visini od 30%.

Pitanje odgovornosti tuženog USIZ-a za ceste valjalo je raspraviti u smislu odredbe čl. 76. st. 1. Ustava SRH i čl. 5. Zakona o cestama ("Narodne novine SRH" br. 29/84, 47/86 i 24/87, u daljnjem tekstu: ZC), koji reguliraju djelatnost USIZ-a za ceste kao djelatnost od posebnog društvenog interesa. U opisu djelatnosti USIZ-a za ceste koji je jedan i od glavnih pretpostavki za osnivanje samoupravnih interesnih zajednica za ceste je održavanje kolnika (član 5. ZC a u vezi sa odredbom iz čl. 16. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta "Narodne novine" br. 45/85).

Stog razloga tužena Zajednica za ceste je odgovorna za svako protupravno ponašanje, odnosno propust u održavanju cesta (kolnika) za nesmetano odvijanje prometa (čl. 154. st.

1. Zakona o obveznim odnosima "Sl. list SFRJ" br. 5/78, u daljnjem tekstu Z00).

Prenošenje poslova na organizacije za održavanje cesta neodlučno je za postojanje odgovornosti tužene za spornu saobraćajnu nezgodu.

Stoga je utvrdivši okolnosti nastanka saobraćajne nezgode, uz propisanu obvezu tužene u odnosu na održavanje prometnih površina za nesmetan promet te uz ocjenu suodgovornosti tužitelja za nastalu saobraćajnu nezgodu, sud valjano primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženu da je ista suodgovorna za nastalu saobraćajnu nezgodu u visini od 70% u odnosu na 30%, koliko je odgovoran tužitelj kao što je to naprijed rečeno.

Zbog izloženog, sudovi su valjano primijenili materijalno pravo, kada su tuženu obvezali da u visini od 70% naknadi tužitelju cjelokupno utvrdjenu naknadu za pretrpljenu materijalnu i nematerijalnu štetu sa pripadajućom zakonskom kamatom (čl. 277. Z00).

Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. srpnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela v.r.